Rujan, pučko ime praslavenskoga podrijetla za deveti mjesec gregorijanskoga kalendara, naziva se i septembar što dolazi od latinskog septem, sedmi mjesec, što je bilo njegovo mjesto u rimskom kalendaru. Ime rujan, pak, dolazi od rujanje, naziva za jelenje glasanje pred parenje. Starije ime mjeseca rujna u nekim hrvatskim krajevima bilo je malomešnjak (po blagdanu Male Gospe), rujen, jesenščak.

Rujan je u Istri smokvenjak, vrijeme dozrijevanja smokava, ali i pohust, vjerojatno od pohust se, poskliznuti se po mokrom i skliskom palom lišću, te miholjski (mihojski) po blagdanu sv. Mihovila arkanđela, ali to je ime uvrježenije za listopad.

Smokva, carica rajskog vrta

Ficus carica, kako smokvi glasi latinski naziv, naziva se biblijskim voćem jer je u Bibliji često spominjano, a raslo je u rajskom vrtu gdje su Adam i Eva koristili njegove listove kako bi sačuvali čednost. Neki drže smokvu za stablo spoznaje s kojega su Adam i Eva ubrali zabranjeno voće, da bi potom iskoristili lišće kao prvi odjevni predmet.

U starom Egiptu pripisivali su joj ljekovita svojstva, a stari su je Grci sušenu jeli prije olimpijskih igara ili neposredno uoči bitke. U starom Rimu najgora je psovka bila "da Bog da ti se smokva osušila", a sjediti ispod smokvina stabla značilo je priskrbiti si blagostanje i mir. Znanstvenici smatraju da je smokva najstarije kultivirano voće, posađeno ljudskom rukom prije više od 11 tisuća godina. Smokva se ne može razmnožavati oprašivanjem, već isključivo rezanjem i zasađivanjem grana…

Često je doslovno prehranjivala stanovništvo u vrijeme neimaština. Istrani su rujan nazvali smokvenjak, toliko je ovaj plod bio značajan u ishrani. Dugo je smokva bila sporadična voćka, no spoznaja koliko je ishrana postala važna u brizi za zdrav život, danas je vrlo visoko na ljestvici namirnica.

Istrani smokvu vraćaju u svoje vrtove i u svoju prehranu. U godišnjem kalendaru među brojnim gastro manifestacijama, kojima vrednujemo plodove istarske zemlje i mora, nalazi se Fešta smokve i smokvenjaka, koja se već šesnaest godina održava u Barbanu. Fešta naravno ima cilj očuvati tradiciju i svijest o važnosti ove najpoznatije voćke Mediterana.

Spomenimo da u Istri živi i radi prvi i jedini doktor znanosti na području smokvarstva u Hrvatskoj dr.sc. Željko Prgomet. Zahvaljujući njemu, smokva je u Istri, ali i šire, opet procvala, sada i na nekoliko plantaža.

Zaštitnici istarskih župa

U ovome mjesecu, smokvenjaku, čak 22 istarske župe slave svoga zaštitnika, patrona. Malu Gospu, Marijino rođenje (8. rujna), nebeskom zaštitnicom imaju četiri župe u porečkoj i pulskoj biskupiji: Baderna na Poreštini, koju su prije 480 godina (1541.) osnovali doseljenici iz Dalmacije i ostalih krajeva ugroženih turskom najezdom. Župna crkva izgrađena je u 16. stoljeću, a zvonik, visok 22 metra, 1827. godine. Potom, Labin - trobrodna crkva izgrađena je 1336. na temeljima one iz 11. stoljeću, u više navrata obnavljana. Zvonik, izgrađen 1827., visok je također 22 metra. Rakalj - crkva je izgrađena u 15. stoljeću kao pravokutna građevina s povišenim svetištem, bez apside. Obnovom su joj 1757. pridodane apsida i bočne kapele; Zarečje, nakon ukinuća pićanske biskupije 1788. godine, postalo je kapelanijom Pazinskih Novaka. Crkva je sagrađena u 18. stoljeću; Završje, Piemonte d'Istria, ima baroknu, jednobrodnu crkvu, izgrađena 1794. godine. Zvonik, visok (i on) 22 metra, nagnut je 40 centimetara prema sjeveru, zbog čega je dobio epitet kosi toranj. Imao je ulogu i zvonika i kule.

Kožljak istoga dana, 8. rujna, slavi dan svoga župnoga zaštitnika, sv. Hadrijana mučenika. Nekoć gospoštija u Pazinskoj knežiji s jakim kaštelom, Kožljak je bio središte protestantizma i glagoljske kulturne tradicije. Sv. Adrijan (Hadrian), mučenik u vrijeme progona kršćana cara Galerija 303. godine. Sveca zazivaju kod kuge i epilepsije, a zaštitnik je vojnika, ratnih veterana, zatvorskih stražara, trgovaca oružjem, mesara. Bio je dugi niz godina u sjevernoj Europi uz sv. Jurja glavni zaštitnik vojnika.

Blagdan Sv. Eufemije, rovinjske sv. Fume, praznuje se 16. rujna, kada Rovinj postaje najveće susretište vjernika Istre. Trobrodna župna crkva Sv. Jurja i Sv. Eufemije posvećena je 1756. godine, dakle, prije 265 godina. Prema predaji, morem je 800. godine poput kamene lađe doplovio mramorni sarkofag. Zadivljeni Rovinjci volovskim i konjskim zapregama pokušavali su sarkofag odvući u grad, ali uzalud. Uspjelo je to dječaku sa svojim slabašnim junicama. U sarkofagu je bilo nepomično tijelo prelijepe djevojke i svitak pergamene na kojem je pisalo "Ovo je tijelo svete Eufemije, djevice mučenice iz Kalcedona rođene za nebo 16. rujna godine Gospodnje 304.".

Sv. Marko i Matej

Sv. Matej, apostol i evanđelist, i sv. Marko, evanđelist i zaštitnik Venecije (21. rujna), okupljaju vjernike Sluma i Cera, a sv. Kuzma i Damjan, braća blizanci, liječnici, 26. rujna, župljane Fažane, Kaštelira i Kršikle. Ne zna se kada je i kako došlo do rušenja romaničke crkve u Fažani i izgradnje gotičke. Pretpostavlja se da je razlog tome blizina mora koje je potkopavalo temelje. Postojeća gotička građevina je zbog zasipavanja obale ostala ispod razine nove lučke površine. Nije bilo drugog izbora nego krenuti u preinaku, što je trajalo pedeset godina. Radovi su počeli 1638. a završili 1688. godine. Istog dana kada je porečki biskup Bernardin Corniani blagoslovio crkvu, župa je uzdignuta na rang nadžupe. Velikom rekonstrukcijom od 1928. do 1932., crkvi je vraćen izvorni oblik iz 1688. godine.

Kaštelir je pripadao župi Vižinada, a od 1857. samostalna je župa. Trobrodna župna crkva izgrađena je 1908. na mjestu starije. Na groblju u Kršikli, na Pazinštini, nalazi se jednobrodna crkva posvećena svetoj braći liječnicima, izgrađena 1868. također na mjestu starije.

Arkanđeli Mihovil, Gabriel i Rafael (29. rujna), zaštitnici su čak šest istarskih župa: Boruta, Nove Vasi Porečke, Pazinskih Novaka, Šterne, Zamaska i Žminja. Arkanđeli se u Svetom pismu spominju kao anđeli na visokom položaju. Iznimna je žminjska župna crkva izgrađena usred nekadašnjeg kaštela. Pročelje, izgrađeno 1717. godine, u slogu baroka s renesansnim elementima, jedinstveno je u Istri. U sredini je kip sv. Mihovila, a u nišama sv. Roka i sv. Sebastijana. U crkvi, iza svetohraništa, nalazi se ulje na platnu s prikazom sv. Mihovila, rad akademskog slikara Eugena Kokota iz 1997. Poklonstvo pastira, rezbarija domaćeg majstora iz 1690. godine, zaštićeno kulturno dobro RH, najvrjedniji je spomenik u žminjskoj crkvi.

Svetog Jeronima (30. rujna) za svoga zaštitnika izabrali su župljani Huma, Kavrana, Muntića i Vižinade. Za sebe je Jere napisao: "Jeronim rođen od oca Euzebija u gradiću Stridonu koji su Goti razrušili, a koji je nekad bio na granici Dalmacije i Panonije". Moguće je rođen u Istri, u Zrenju. Preveo je kompletnu Bibliju, poznatu kao Vulgata. Na oltaru u crkvici u Zrenju njegov je drveni lik: u ruci drži kaštel, a na glavi mu je kardinalski šešir. Na tlu pored oltara kamen je bez natpisa, za kojeg predaja kaže da je to grob oca sv. Jeronima, Euzebija.

Dan sjedinjenja Istre s Hrvatskom

Istra, ali i cijela Hrvatska, 25. rujna slavi veliki praznik - Dan donošenja odluka o sjedinjenu s maticom zemljom Hrvatskom, spomendan značajan za očuvanje jedinstvenosti hrvatskog teritorija. Toga je nadnevka 1943. godine u Pazinu održan sabor istarskih narodnih predstavnika iz svih krajeva Istre koji su pozdravili izjavu Narodnooslobodilačkog odbora za Istru od 13. rujna 1943. o priključenju Istre matici zemlji, te Odluku ZAVNOH-a od 20. rujna o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj. Pazinska odluka objavljena je narodu Istre proglasom 26. rujna 1943.

Gospa Mala – jesen prava

Mala Gospa donosi jesen pa se u puku kaže “Gospa Mala - jesen prava”. Sijeno do Male Gospe treba biti spremljeno, jer nema više pravog sunca i teško će ga biti sušiti. I pčele donose med do Male Gospe. Mala Gospa je vremenski međaš i pokazatelj: ako je toga dana lijepo vrijeme, bit će cijelog mjeseca lijepo.

Rujanska kiša zlato je njivama, otrov vinogradima.

Sveti Matija bačve nabija.

Ako ne odu lastavice do sv. Mihovila, neće biti oštra zima.

Mihovilovo (bablje) lito - nikome nije sito.

Sveti Jere litinu bere.

Povezane vijesti

• 145. obljetnica otvaranja željezničke pruge Kanfanar-Rovinj: KROZ ISTRU PO NOVOJ ŽELJEZNIČKOG PRUZI PROJURIO PRVI PAROVOZNI VLAK
• Giovanni Domenico Stratico, biskup Novigrada i Hvara: Dostojan Casanovin prijatelj POSTAO UZORNIM BISKUPOM
• VREMEPLOV GLASA ISTRE: Tri puta manje radnika u brodogradnji obavlja isti posao kao i tri puta više prije rata!