Tek je kolovoz, a više ne primam narudžbe jer nemam za prodaju. Sve smo prodali. Iduće godine nećemo se više baviti drugim povrćem. Sve snage usmjerit ćemo samo na češnjak. Ove godine dosta smo ga prodavali u rinfuzi, 40 kuna kilogram, a deset kuna skuplje u pletenici, povjerio nam je Dario Antonac

- Pribojavali smo se da će sezona zbog suše biti slabija, da ćemo češnjak pobrati možda samo za sjeme, ali u zadnji čas došao je spas. U svibnju je u sjevernoj Istri palo nešto malo kiše. Urod je doduše mogao biti i bolji, ali mi smo jako zadovoljni i ovim, pohvalio nam se Dario Antonac iz malog sela Kaligarići kod Oprtlja, proizvođač istarskog češnjaka. Češnjak plasira na kućnom pragu, kada je malo veća količina prakticira i dostavu, a prodaje ga i putem facebook i web stranica. Poštom šalje pakete češnjaka diljem Hrvatske pa i Slovenije, Austrije, Njemačke…

Nema nametnika

        U OPG-u obitelji Antonac sade autohtoni istarski crveni i istarski roza češnjak.

- Razlika je jako mala, znači gorčina, okus, jednaki su. Osim što je istarski crveni malo raniji češnjak, i ima paske ili cvjetne stapke. A istarski roza je kasna sorta. Sadi se kasnije, čak se i bere malo kasnije, jedno petnaestak dana, i on nema cvjetne stapke. I što je najbolje, istarski roza češnjak nema nametnika. Ne treba ga tretirati. Idealan je za ekološku proizvodnju i ukoliko je pravilno uskladišten dugo traje, dvije godine bez problema, povjerio nam je Dario Antonac.

To međutim ne znači da je češnjak imun na štetočine. Antonac obrađuje dosta zemlje gdje sadi samo češnjak. Samo za ovu sezonu posadio ga je na 27 parcela. Ukupno šest hektara. Istra kaže nije Slavonija, nema nekoliko hektara u jednom komadu, nego njive od tisuću ili pet tisuća četvornih metara, a sve treba ograditi električnim pastirom kako bi se češnjak zaštitio od divljih svinja.

- Na žalost ove godine imam 30 posto šteta od divljih svinja, one ga uopće ne jedu, nego čim se posadi odmah ga izruju i tu automatski gubiš već u startu tako da njive treba ograditi i to su veliki troškovi, rekao nam je Dario Antonac.

        Oprtaljski kraj u svjetskim je razmjerima poznat kao stanište skupocjenih tartufa, kao vinorodno područje i lokacija na kojoj se proizvode izvrsna maslinova ulja ovjenčana prestižnim međunarodnim priznanjima. Zadnjih godina brendira se i zahvaljujući pitomom kestenu iz kestenovih šuma u okolici Oprtlja kojemu je posvećena i jesenska manifestacija, Kestenijada, a nekako usporedno s time sve je prepoznatljiviji i po istarskom češnjaku.

Na oprtaljskoj zemlji posebice u predjelima Kaligarići i Vižintini Vrhi uspijeva odličan istarski češnjak. U tim su se susjednim selima na osami skrasila dva proizvođača koja ubrajaju među najveće istarske proizvođače češnjaka. Dok se obitelj Stornoga iz Vižintini Vrhi sve više okreće preradi češnjaka, te proizvodima od ukiseljenih stapki cvijeta češnjaka, tzv. paskima od kojih radi prilog, umak i namaz, Dario Antonac iz istoimenog OPG-a u susjednom selu Kaligarići i dalje je orijentiran na proizvodnju češnjaka pa je prema dostupnim informacijama trenutno najveći istarski proizvođač istarskog crvenog i roza češnjaka.

Dobra prodaja

Proizvodnja češnjaka za ovog aktualnog predsjednika Udruge proizvođača istarskog češnjaka, obiteljska je tradicija, ali se njome intenzivnije, kroz OPG, kao dopunsku djelatnost, bavi sedam godina. Sam je nabavio potrebnu mehanizaciju, sadilicu, vadilicu, novi traktor, nije tražio ni kredite ni poticaje.

- Moji roditelji su češnjak proizvodili za osobne potrebe, nešto malo i za prodaju. Slovenci su dolazili na kućni prag i po vino i po češnjak. Kada sam prije sedam godina intenzivnije krenuo s proizvodnjom, rekao sam, probat ćemo s nekih stotinjak kilograma. Nismo ga ni pobrali, a već je bio prodan. Iduće godine išli smo na 250 kilograma, a sada ga sadimo 1.100 kilograma s tendencijom daljnjeg rasta. Na 100 kilograma posađenog sadnog materijala, prosječno se može dobiti od 400 do 500 kilograma češnjaka, kaže Dario. Bavi se pretežno crvenim češnjakom, sadi i vrgorački češnjak, uz to krumpir, kukuruz šećerac i luk, ali češnjak je primarna djelatnost. Češnjak sadi od polovice listopada do prosinca, ovisno o vremenskim uvjetima, automatskom sadilicom. Berba češnjaka počinje krajem lipnja, kako kažu stariji, na Petrovu. Osam mjeseci prođe od sadnje do berbe.

Velika je potražnja za češnjakom.

- Kada govorimo o privatnim kupcima ona je dvostruko veća nego lani. Nama je lani još u prosincu ostalo nešto češnjaka za prodaju, ove godine evo kolovoz je, a ja više ne primam narudžbe jer nemam za prodaju. Iduće godine nećemo se više baviti drugim povrćem. Sve snage usmjerit ćemo samo na češnjak i tu završava svaka priča. Isporuka će iduće godine ići tek nakon 1. kolovoza jer češnjak treba izvaditi iz zemlje, sortirati, osušiti, očistiti, isplest i tek onda dati u prodaju. Ove godine dosta smo ga prodavali u rinfuzi, 40 kuna kilogram, a deset kuna skuplje u pletenici. Cijena je već neko vrijeme ista, ali iduće godine bit će viša jer troškovi su sve veći, samo je gnojidba primjerice dvostruko skuplja nego je bila. Ljudi govore, lako tebi, ti prodaš tonu češnjaka u pletenicama to je 50.000 kuna, ali od toga je više od 15 tisuća kuna potrebno samo za gnojiva i zaštitu. Istarski roza je jedini koji ne treba tretirati, a ovi drugi, i crveni i vrgorački, da li će ga plamenjača zahvatiti, da li će doći muha, crv po novome, kojeg nikada nije bilo od kada se mi bavimo češnjakom, a i ranije, čak i moji roditelji i noneti, nikada nisu imali problema s žičnjacima. To znači da su u zemlji. Jednostavno prije nego se formira glavica izjedu korijen i češnjak samo uvene. Ove sam godine dvije parcele samo preorao, češnjak nisam ni vadio jer ga nema. Treba postaviti i električnog pastira ne samo zbog divljih svinja već i jelena. Češnjak klija kada jeleni imaju riku. Prolaze preko njive češnjaka. Gdje su stali tu niti ne nikne, požalio se Dario.

U obiteljskom OPG-u, Dariu pomaže supruga no trenutno se bavi dvomjesečnim sinčićem, a imaju još troje manje djece. Zato su ove godine zastali s proizvodnjom ukiseljenih paski, za koje su dobili deklaraciju i izradili etiketu, a za berbu češnjaka i čišćenje uzeli su radnu snagu. Dvojicu koja vrijede za četvero. Teško je, kažu, naći radnika jer svi bi htjeli zaraditi, a ne raditi. Češnjak se bere deset do petnaest dana, 13 do 14 sati na dan, po najvećoj vrućini.

Mala proizvodnja

- U Hrvatskoj se proizvodi svega oko 3 do 3,5 posto češnjaka za domaće potrebe, sve drugo je uvoz iz Španjolske, Belgije, Kine... Stoga na sajmovima potičem mlade poljoprivrednike da se okušaju u proizvodnji češnjaka. To možda naizgled nije poljoprivredna kultura koja je profitabilna, no ipak jest. Naravno ima i troškova. S češnjakom treba puno raditi. Jako se malo poljoprivrednika bavi uzgojem tog povrća i zato bi volio da se što više mladih opredijeli za njegov uzgoj. Poticajno je što zadnjih dvije godine ima puno upita mladih poljoprivrednika koji dođu kupiti sadni materijal kod mene, priča nam Dario. Dodaje kako je za dobar urod primarno da se na sadnom materijalu ne štedi, da ne bude presitan. Druga stvar je porozno zemljište, da ne zadržava vodu, onako šljunkovito. Tamo gdje rastu masline uspijeva i češnjak. Raste i u crvenoj, u crnoj i bijeloj zemlji.

Antonac je predsjednik Udruge proizvođača istarskog češnjaka osnovane prije dvije godine, koja trenutno broji 21 člana i jednog počasnog.

- Na žalost, odgođen je kolovoški festival istarskog češnjaka pokrenut lani u Poreču zbog koronavirusa, ali smo se ako ništa drugo uspjeli preko Istarske županije izboriti za runilicu za udrugu, znači onih dvadesetak dana runjenja ručno sada se obavlja u osam sati. Na raspolaganju je za članove udruge, smještena je kod našeg člana u Pazinu. Treba se prethodno najaviti. Od 2018. godine čekali smo Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču da nam proizvede sjemenski materijal. Dobili smo sjeme istarskog crvenog češnjaka no još se čeka deklaracija, zato smo odlučili da nakon ove sezone češnjaka s obzirom da u udruzi imamo dosta njih koji su završili agronomsku školu, samostalno krenuti u proizvodnju sjemenskog materijala uz pomoć županijskog odjela za poljoprivredu, najavio je Antonac.

U ovom obiteljskom OPG-u planiraju ne samo povećati proizvodnju češnjaka, već dogodine nastaviti kiseliti paske i marinirati češnjak. Isplativo je. - Paski su se u pravilu bacali, no zadnjih godina sve su traženiji posebice od prošlogodišnjeg festivala istarskog češnjaka na kojem ih je pripremao poznati kuhar David Skoko, zadovoljni su u Kaligarićima, malom ruševnom selu oko kojeg zadnjih godina niču luksuzne kuće za odmor i vile. Od Buja gdje je Dario zaposlen, udaljeno je 22 kilometra, od granice sa Slovenijom, prijelaza Brezovica 10 kilometara, a od Oprtlja 4 kilometara.

- Odrastao sam na selu. Mene grad uopće ne privlači, povjerio nam je Dario Antonac. U Kaligarićima je sedamdesetih godina prošlog stoljeća živjelo 78 stanovnika. Danas su Antončevi jedini stalni stanovnici. 

Povezane vijesti

• Rekordnih 1,5 tona kestena na jedinoj istarskoj Kestenijadi
• Svečanost u čast Sv. Jurja i Dana Općine Oprtalj
• Oberkraineri stižu u Oprtalj