Davno jednom, bili mi, Franko, Sven i ja, u Bodulki, na večeri s Lepom Brenom i njezinim Slatkim grehom. Prije toga Brena bila gošća u našoj zajedničkoj radijskoj emisiji SIŽE. I kad smo se vraćali, valjalo se nagurati u jedan od auta. A Brena veli Franku: dođi ti meni u krilo, oko moje plavo. Valja znati da je tada bio puno vitkiji. Još da je znala kako dobro zna svirati harmoniku i zapjevati šaljive pjesme....

Svojevremeno puno smo se družili i surađivali na zajedničkim kulinarskim priredbama i projektima, stoga sam i ponukan izraziti javnu žalost za dragim Frankom Lukežom. Jedan od značajnijih naših kulinarsko promotivnih programa, bila je višegodišnja turneja, Festival istarske kuhinje, kad smo u ratnim godinama oživjeli usnule istarske konobe.

Njegova duhovitost osvajala je i najhladnija srca, njegova odanost vrhunskim jelima, njegova ljubav prema dobrim vinima, uživanje u druženjima, ostavljala je neodoljivi pečat ugode i kod znanih i kod neznanih. Znao je osvojiti svakoga, bez želje za osvajanjem. U svakoj istarskoj konobi, restoranu, gostionici, primali su ga kao što se prima najbliži rod. Premda je kao gastronomski znalac znao biti strog i dobronamjeran u dijeljenju savjeta za bolji ugostiteljski standard. Njegovi gastro vodiči po Istri bili su zakon za goste i ugostitelje.

Ono što je mene posebno fasciniralo kod njega, to je da je volio istraživati, proučavati, čeprkati po gastro povijesnim bizarnostima, i znao to pretočiti u vrhunske pričice. Šteta što ih nije više ostavio, ali ljubav prema otvorenome stolu pred njime, bila je uvijek jača. Franko Lukež, bio je otmjeni gastronomski boem.

Povezane vijesti

• Stalno je osluškivao potrebe proizvođača, svojih sugrađana i te potrebe ugrađivao u strategiju rada i ciljeve s jasnom misijom razvoja poljoprivrede
• VELJKO OSTOJIĆ: Franko Lukež bio je dobri duh gastronomske scene Istre. DENIS IVOŠEVIĆ: Zaslužan je što je Istra danas gourme destinacija
• IVICA MATOŠEVIĆ: Franko Lukež bio je čovik od krijancije