Najstarija i najpopularnija božićna pjesma U to vrijeme godišta nastala je kao Va se vrime godišća i iz Istre proširila po Dalmaciji, a kasnije i u ostatku Hrvatske. Za nas je zanimljivo da je prvi put zapisana glagoljicom u Beramskom brevijaru iz 15. st, koji su čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Ljubljani. Osim što neki zapisi na marginama brevijara govore o njegovoj uporabi u Bermu, analiza pokazuje da je pisar ne samo prepisivao tekst starijega glagoljskoga predloška, već neke jezične značajke pokazuju da je pisar podrijetlom iz središnje Istre.

U se vrime godica

mir se svitu navica,

skroz’ roenie dêtica

ot svetê d[ê]vi M[a]rie.

Ot prêčistê dêvice

t[e]r nebeske kralice,

Vzide zvezda dan’nica

Ot s[ve]te dê[vi Marie].

D[ê]va sina porodi

dêvlu silu podlomi,

a krst’êne slobodi

s[ve]ta d[ê]va [Mariê

PREPJEV LATINSKE HIMNE IN HOC ANNI CIRCULO

Pjesma je prepjevana s latinskog originala In hoc anni circulo (= U ono doba godine) čiji autor nije poznat, a nastala je u 11. st. negdje na jugu Francuske. Izraz "anni circulo" označava liturgijsku godinu. Ranije je, naime, crkvena godina počinjala svetkovinom Božića pa pjesma tako slavi upravo početak crkvene godine. U naše krajeve stigla je također u 11. st. pod naslovom Va sej vrime godistja. Ne zna se tko je pjesmu prepjevao, ali učinio je to tako vješto poštujući melodiju i ritam hrvatskog jezika da se čini da je na njemu i ispjevana. Pjesnik je pjesmu oblikovao rimovanim sedmercima, baš onako kako je to učinjeno u latinskom originalu. Ubrzo se proširila svim našim krajevima, i svuda je dobila poneku dijalektalnu razliku.

Pjevala se širom Istre, u crkvama, obitelji, čak svake večeri u tjednu koji prethodi Božiću, počevši od Sv. Kate ili od Sv. Lucije pa do Nove godine. Božićna misa kao da i ne bi bila prava božićna misa bez te pjesme. Pjevala se iza poslanice (Tit 2, 11–15 ) a prije božićnog evanđelja (Lk 2, 1–14). I dan danas se ta pjesma pjeva kroz božićno vrijeme upravo na tom liturgijski istaknutom mjestu.

U omiljenom pučkom molitveniku Oče, budi volja tvoja, što ga je nakon biskupa dr. Jurja Dobrile nastavio uređivati mons. Božo Milanović, otisnuto je trideset stihova pjesme U se vrijeme godišta, sa završnim stihom: Isusovo rođenje/Svim' nam bilo spasenje./Sine Božji bud' hvaljen/Po sve vijeke vjek. Amen.

U Hrvatskoj se pjevala u više od stotinu napjeva, koji su zasigurno najbogatije očitovanje hrvatskog crkvenog pučkog pjevanja: prozvana je 'pjesmom nad pjesmama'.

PRERAĐENA, SKRAĆENA I ŽIVAHNIJA PJESMA

Mnoge božićne novije pjesme danas lakše osvoje slušaoce negoli ovaj starinski napjev; one imaju veći raspon glasova, daleko su živahnije i melodičnije, raspolažu većom dinamikom i kontrastima. Staroj pjesmi ne ide u prilog ni to što je tako neobično duga i što je puk – po inerciji – oteže i sporo pjeva. Pretvaranje izvornog ikavskog narječja u ijekavsko na nekoliko je mjesta pokvarilo ionako skromni srok, npr. godišta – naviješta, umjesto izvornog godišća – navišća. Zato su pjesmu preradili, skratili je na četiri kitice, dotjerali njezini jezik i stihove, i dali joj živahnu, modernu melodiju. Ipak, napominju jezikoslovci, ne bismo smjeli potisnuti ni starinske riječi, ni starinski napjev makar smo tu našu baštinu dijelom već oštetili napuštanjem ikavskog govora. Ona je dragocjen trag davnih dana.

OD BOG SE RODI V VITLIOMI DO TRI KRALJA JAHAHU

Akademik Josip Bratulić piše (= Božić u starim hrvatskim pjesmama) da je jedna od najstarijih božićnih pjesama Bog se rodi v Vitliomi. Grad Betlehem, prema bizantskoj i staroslavenskoj jezičnoj postavi, zove se Vitliom. Akademik napominje: „Kad sam pjesmu slušao i čuo u Istri, pjevači mi nisu znali reći što je to Vitliom, ali znali su da je to otajna, tajanstvena riječ: Tu pastiri blizu stahu/pri ovčicah i ne spahu. Kad su pastiri došli u štalicu, naišli su na veće čudo od anđeoskoga pjeva: Diva sina povijaše... travicu mu prostiraše/Bog v jasalceh počivaše. I tu je prestanak tisućljetnoga sukoba nomada stočara i poljoprivrednika: Volak zimu odgonjaše,/oslak (magarac) mu se poklanjaše“.

Sličnu je popularnost, ističe akademik Bratulić, postigla i pjesma koja je u jednom prijepisu naslovljena Rič je draga stvorena od svete devi Marije. Pobožan glagoljaš, a slab latinac, latinski je citat iz Ivanova evanđelja Et Verbum caro factum est, latinsku riječ caro (tijelo) shvatio kao drag, Draga Rič.

Za pjesmu Va se vrime godišća akademik Bratulić kaže da je vesela, pjevna, kao pjesme uz koje se plesalo – prava pastorala. Narodil nam se kralj nebeski, ispjevana u 13. st., i danas odjekuje iz crkava i domova. Pripjev je pun radosti i dobrih očekivanja: Na tom mladom letu veselemo se/mladoga kralja mi molemo! I konačna završna molba i molitva: Daj nam Bog zdravlje ino veselje/na tom mladom letu svega obilja!

Akademik Bratulić zaključuje: „Punih pluća, zanosnim glasom orila se pjesma o svetim Trima kraljevima, mudracima s Istoka: Tri kralja jahahu/s onih sunčanih stran/tri dara nošahu/mr, zlato i tamijan! Sve su naše božićne pjesme duge. Pjevale su se dok su se skupljali darovi, ili dok se ljubio Ditić. Nisu bile ni duge ni dosadne onima koji su u osvijetljenoj crkvi doživljavali prisutnost Gospodina među nama“.

ČETIRI KITICE PJESME U TO VRIJEME GODIŠTA

U to vrijeme godišta

Mir se svijetu naviješta

Porođenjem Djetešca

Kom' je majka djevica.

Anđeli se javili

Rajsku pjesmu slagali

Slava Bogu pjevali

A mir ljud'ma prosili.

Djeva Sina rodila

Đavlu silu slomila

Svijetu Spasa podala

Nama majka postala.

A mi Kristu hvalimo

S anđelima pjevamo

Radi žrtve njegove

Što je za nas započe

Povezane vijesti

• Na tisuće kršćana pohrlilo u Betlehem
• Djed Božićnjak kuću na Placi otvara 15. prosinca 
• Bozanić uputio poruke Božje ljubavi i pozvao na savezništvo u dobru