"Giulio Cesare" porinut je u brodogradilištu Ansaldo 1911. i dovršen 1914. kao bojni brod dreadnought tipa u klasi Conte di Cavour. Nije vidio mnogo akcije u Prvome svjetskom ratu, a 1923. je bombardirao grčki otok Krf tijekom grčko-talijanske diplomatske krize. Godine 1939. poslan je pred obale Albanije kada ju je Benito Mussolini odlučio okupirati
Bojni brod "Giulio Cesare"
Bilo je to poslijepodne 9. rujna 1943. godine: nekoliko ratnih brodova Kraljevske mornarice Italije napušta pulski zaljev. Sve mornaričke jedinice države koja je dan prije proglasila svoju kapitulaciju u ratu sa saveznicima dobile su zapovijed da isplove iz svojih luka i krenu prema otoku Malti u Sredozemlju. Među brodovima koji napuštaju Pulu je bojni brod "Giulio Cesare", i to će biti posljednji put da će Pula, nekoć velika ratna luka, vidjeti tako veliki ratni brod.
Brod se nalazio u pulskom arsenalu od 1942. godine, nakon što je za dlaku prošao neoštećen u nekoliko zaštitnih praćenja konvoja za Libiju i britanskoga zračnog napada na luku Taranto. U Puli je bio zbog sve veće zastarjelosti jedinica njegovog tipa, ali i zbog sve veće nestašice goriva za talijanske kapitalne brodove. U Puli je bio privezan uz mornaričku školu C.R.E.M. gdje je korišten kao vojarna i za statičke vježbe.
"Giulio Cesare" porinut je u brodogradilištu Ansaldo 1911. i dovršen 1914. kao bojni brod dreadnought tipa u klasi Conte di Cavour. Nije vidio mnogo akcije u Prvome svjetskom ratu, a 1923. je bombardirao grčki otok Krf tijekom grčko-talijanske diplomatske krize. Između 1933. i 1937. godine u Genovi je na poslovima generalne modernizacije. Godine 1939. poslan je pred obale Albanije kada ju je Benito Mussolini odlučio okupirati.
Nakon Drugog svjetskog rata, prema odlukama Pariškog mirovnog ugovora s Italijom, bojni brod "Giulio Cesare" predan je 1949. godine Sovjetskom Savezu na ime ratnih odšteta. Dana 5. ožujka 1949. preimenovan je u "Novorossijsk" i uključen u sovjetsku crnomorsku flotu s bazom u Sevastopolju na poluotoku Krimu. Uz male preinake, sovjetska mornarica "Novorossijsk" koristi u manevrima diljem Crnog Mora narednih godina.
U ranim jutarnjim satima dana 29. listopada 1956. "Novorossijsk" je privezan uz bovu u Sevastopoljskom zaljevu. U oko 1.30 sati ujutro golema eksplozija, oko 1.200 kilograma TNT-a na dnu kobilice broda uzrokovalo je njegovo prevrtanje dva sata poslije. Po broju žrtava najveća nesreća u povijesti sovjetske/ruske mornarice odnijela je šestotinjak života.
Priča o nesreći otkrivena je tek 1980-ih, a zbog zatvorenosti podataka o istrazi uzroka nesreće neko su vrijeme kolale teorije zavjere. Prema jednoj, bila je to osvetnička diverzija bivših pripadnika talijanske specijalne mornaričke postrojbe X. MAS zbog nečasne predaje broda. Druga teorija kaže da je eksplozija bila "napad pod lažnom zastavom" koju su Sovjeti organizirali da bi optužili Tursku i time dobili povod za napad na istanbulske tjesnace.