Nije to malo, ali opet je sve brzo prošlo, prvo je što će reći nekadašnji maturanti bujske gimnazije koje smo zatekli pred školom u društvu i njihovog profesora, legende istarskog rukometa Jurja Radovčića

Često se pred zgradom bujske srednje škole okupljaju bivši maturanti da bi proslavili koju jubilarnu godinu. Ali, rijetko je vidjeti one koji su iz gimnazijskih klupa izašli u život prije ravno šezdeset godina, šest desetljeća. Nije to malo, ali opet je sve brzo prošlo, prvo je što će reći nekadašnji maturanti bujske gimnazije koje smo zatekli pred školom u društvu i njihovog profesora, legende istarskog rukometa Jurja Radovčića.

Svega 13 učenika u završnom razredu

S njim su bili nekada njegovi učenici Celestin Gasperini, Irma Sorgo - Sulimanec, Livija Totman, Drago Jerman i Palmira Cikovin Brozolo. Davno je bila ta 1958. godina, priznat će svi, pa su s velikom radošću i zanimanjem razgledali album starih fotografija koje je listao Celestin Gasperini. Nije ih bilo lako prepoznati, čak ni jedni druge nisu uspijevali pronaći na crno-bijelim fotkama. Nisu se dugo sastali. Priznali su da su samo proslavili 25. obljetnicu završetka srednje škole, željeli su da proslave i pedesetu, ali stjecajem okolnosti nisu uspjeli organizirati okupljanje te godine, vrijeme je brzo prošlo i evo ih sada, šezdeset godina poslije…

- Mi smo druga generacija završenih gimnazijalaca nakon 2. svjetskog rata. Bilo nas je 13 u završnom razredu, u osnovnoj mnogo više. Ali, kad su se otvorile granice i Istra pripojena Hrvatskoj, mnogi su otišli. Većina nas je bila u tek otvorenom đačkom domu u Garibaldijevoj ulici. Nakon što smo bili prva generacija s potpunom osmogodišnjom osnovnom školom, došli su u gimnaziju, u ovu zgradu koja još nije bila potpuno završena, pa smo često radili vani, uređivali okoliš, prisjeća se Palmira Brozolo.

Učionice bile na prizemlju zgrade

Na obilježavanje šezdesete obljetnice došlo ih je samo petero, neki su bolesni, nekih nažalost više i nema među živima, dio njih se odselio daleko od ovih krajeva. U pratnji sadašnje ravnateljice bujske Gimnazije Ane Zubčić Kuhar ušli su u zgradu. Unatoč sve težim stepenicama, razgledali su učionice i kabinete na katu. Ne, nije to njihova škola. Sve je promijenjeno. Oni su imali svoju učionicu u prizemlju, tamo su sada kabineti Gospodarske škole.

- Kad već nema naše učionice, sjest ćemo bilo gdje, u bilo koju, rekli su diveći se opremljenosti sadašnje gimnazije i vrteći „film“ iz svojih gimnazijskih dana. Otišli su zatim na zajednički ručak, a obilježavanje rijetke obljetnice završeno je rezanjem prigodne torte i fotografiranjem. Za osobnu i školsku povijest. (L. JELAVIĆ)