VELIKI JUBILEJ
Košarkaški klub Poreč proslavio 50 godina postojanja
(KK Poreč)
U prepunoj dvorani Obrtničkog doma u Poreču, u petak, 23. listopada 2026., Košarkaški klub Poreč obilježio je 50 godina djelovanja, tijekom kojih je postao jedan od dugovječnijih sportskih kolektiva u gradu. Pola stoljeća klupske povijesti obilježili su sportski uspjesi, brojne generacije igrača, predani treneri i volonteri, ali i razdoblja izazova u kojima su ljubav prema košarci i entuzijazam pojedinaca bili presudni za opstanak kluba.
Od košarkaške sekcije do samostalnog kluba
Košarka se u Poreču igrala i prije službenog osnutka kluba, o čemu svjedoče fotografije
košarkaške sekcije pri tadašnjem Društvu za tjelesni odgoj Partizan. Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme velikih uspjeha jugoslavenske košarkaške reprezentacije, ovaj je sport sve više privlačio mlade Porečane, koji su prve košarkaške korake činili na vanjskim terenima srednje škole i u Plavoj laguni.
Rastuće zanimanje za košarku potaknulo je skupinu entuzijasta, predvođenu Edijem
Jelenichem, da pokrene inicijativu za osnivanje samostalnog kluba. Podršku su im pružili
tadašnji sportski i društveni čimbenici, među kojima se isticao SIZ za fizičku kulturu, na čelu s Bronićem.
Ključni datum u povijesti porečke košarke je 19. siječnja 1976. godine, kada je na proširenoj sjednici Inicijativnog odbora osnovan Košarkaški klub Poreč. Uz izbor rukovodećih i stručnih tijela postavljen je jasan cilj – omogućiti što većem broju mladih organizirano bavljenje košarkom. Osnivanju kluba bio je nazočan i Mirko Novosel, jedan od najpoznatijih hrvatskih košarkaških stručnjaka.
Već u prvim godinama postalo je jasno da košarka u Poreču ima potencijal za značajnije
sportske iskorake.
Dvorana Veli Jože otvorila novo poglavlje
U natjecateljskoj sezoni 1977./1978. porečka je momčad nastupala u Istarskoj regionalnoj ligi, u kojoj je ostvarila osam pobjeda i dva poraza. Budući da je jednak učinak imao i Lošinj, o prvom mjestu i plasmanu u viši rang odlučivala je dodatna utakmica na neutralnom terenu u Rijeci. Porečani su pobijedili i izborili nastup u Hrvatskoj ligi – zapad, u kojoj su se natjecali od sezone 1978./1979.
Upravo je to razdoblje bilo prekretnica za razvoj košarke i dvoranskog sporta u gradu.
Otvaranjem sportske dvorane Veli Jože 1978. godine klub je dobio odgovarajuće uvjete za
treninge i natjecanja, što je pridonijelo daljnjem rastu popularnosti košarke.
Koliko je Poreč ubrzo postao važan na košarkaškoj karti, potvrđuje i činjenica da je 22.
ožujka 1979. godine u ispunjenoj dvorani Veli Jože odigrano finale Kupa pobjednika kupova između talijanskog Gabetti Pallacanestro Cantùa i nizozemskog EBBC-a iz Den Boscha. Pobjedu je odnijela talijanska momčad.
Tijekom sljedećih godina Poreč je ugostio brojne renomirane domaće i inozemne klubove, trenere i košarkaške dužnosnike. U gradu su se pripremale i reprezentativne selekcije, američka sveučilišna košarkaška momčad te drugi kvalitetni sastavi. Takvi su događaji dodatno popularizirali sport i potaknuli razvoj klupske škole košarke.
Od naslova prvaka do najvećeg uspjeha u povijesti kluba
Klub je tijekom osamdesetih godina nastavio jačati igrački i organizacijski. Godine 1986. za predsjednika je izabran Ivan Herak, a klub je, prema tadašnjem glavnom sponzoru, GIP-u Pionir iz Novog Mesta, nastupao pod imenom KK Pionir Poreč. Trenerski rad obilježili su Mladen Mohorović i Milan Grabovac, bivši kvalitetni košarkaši koji su pridonijeli razvoju momčadi.
Uslijedilo je jedno od najuspješnijih razdoblja kluba. Godine 1990. Poreč je osvojio
prvenstvo Hrvatske lige – zapad, potvrdivši kvalitetu momčadi i sustavnog rada. Ivana
Heraka na mjestu predsjednika naslijedio je Alen Devčić.
Ratna zbivanja 1991. godine prekinula su prvenstvena natjecanja i snažno utjecala na hrvatski sport. Unatoč teškim okolnostima, KK Poreč nastavio je djelovati. Grad je ugostio i klubove iz ratom pogođenih područja, među kojima i KK Zadar, a njihovi su boravci iskorišteni za organizaciju prijateljskih utakmica. Porečki su košarkaši tijekom devedesetih nastupali i na turnirima u Austriji i Italiji te razvijali međunarodnu suradnju s češkim klubom BSK Valašské Meziříčí.
Nastavkom prvenstva u sezoni 1991./1992. klub je, prema tadašnjem sponzoru iz Poreča,
promijenio ime u KK Unlimited Poreč. Uslijedila je smjena generacija, a nova uprava, na čelu s Milanom Markežićem, postavila je cilj plasmana u viši natjecateljski rang.
Porečani su osvojili prvenstvo B1 lige, a nakon reorganizacije natjecanja Hrvatskog
košarkaškog saveza nastavili su se natjecati u A2 ligi – zapad.
Vrhunac tog razdoblja stigao je u sezoni 2004./2005., kada je Poreč osvojio prvo mjesto
u A2 ligi – zapad i izborio kvalifikacije za ulazak u A1 hrvatsku košarkašku ligu. U
kvalifikacijama se natjecao s financijski i igrački snažnijim momčadima, među kojima su bili Dubrava (KK Dubrava Zagreb), Maksimir (KK Maksimir Zagreb), Borik (KK Borik
Puntamika Zadar), Belišće (KK Belišće) i Vajda (KK Vajda Čakovec). Porečka je momčad na
kraju osvojila četvrto mjesto.
Iako plasman u najviši rang nije ostvaren, nastup u kvalifikacijama za A1 ligu i četvrto
mjesto ostaju najveći natjecateljski uspjeh seniorske momčadi u povijesti kluba.
Izazovi i odluka da se budućnost gradi kroz mlade
Nakon velikog uspjeha uslijedilo je razdoblje poteškoća. Ozljede, poslovne obveze,
nedostatak financijskih sredstava i odlazak igrača zbog školovanja postupno su oslabili seniorski sastav. Klub je 2010. istupio iz A2 lige – zapad, a seniorska momčad nastavila je
natjecanje u nižem rangu pod vodstvom trenera Zdenka Marčinka. Dvije godine poslije
seniorsko je natjecanje napušteno zbog manjka igrača i organizacijskih teškoća.
Uprava je tada, 2012. godine, odlučila budućnost kluba graditi kroz mlađe uzraste. Prioritet je postao stvaranje široke košarkaške baze, razvoj mladih igrača i očuvanje kontinuiteta rada. Mlađe selekcije nastupale su na prvenstvima Košarkaškog saveza Istarske županije te sudjelovale na turnirima u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji i Austriji.
Upravo su zajedništvo, suradnja i spremnost pojedinaca da ulože svoje vrijeme omogućili
nastavak rada i očuvanje klupske tradicije.
Godina 2022. donijela je novi pokušaj nastupa u A2 ligi Zapad. Iskustvo te sezone pokazalo je koliko je takav iskorak zahtjevan, ne samo financijski i u pogledu osiguravanja kvalitetnog igračkog kadra već i zbog velikog angažmana koji zahtijeva od svih uključenih u rad kluba. Zbog toga se nakon jedne sezone nije nastavilo s nastupima u tom rangu natjecanja. Ipak, ambicija za povratkom na tu razinu i dalje postoji, ali uz želju da se pronađe drukčiji, dugoročno održiviji model koji će omogućiti razvoj seniorske momčadi, a pritom očuvati stabilnost kluba i njegov rad s mlađim uzrastima.
Posljednjih deset godina: ulaganje u trenere i nove generacije
Obilježavanje 40. obljetnice 2016. godine bilo je prilika da se oda priznanje svima koji su
tijekom četiri desetljeća gradili klub.
Među predsjednicima kluba kroz njegovu povijest istaknuti su Branko Herak, Danko
Lavizatić, Silvano Pilar, Ivan Herak, Alen Devčić, Milan Markežić i Nenad Ferenčić. Među
najistaknutijim igračima navedeni su Sandro Pilar, Davor Mrdeža, Đanino Bernobić, Branko Avakumović, Davor Bezmalinović, Aleksandar Gaćina i Ivan Jukić. Priznanje je odano i trenerima Ekremu Šaškinu, prvom treneru kluba, Jadranku Vrusu, Milanu Grabovcu, Mladenu Mohoroviću i Nereu Ritoši. Posebna priznanja za dugogodišnji aktivni rad u klubu dodijeljena su Josipu Dottu, Zdenku Marčinku i Mirku Potkonjaku.
Klub je posebne zahvale dodijelio Gradu Poreču, Sportskoj zajednici Grada Poreča,
Košarkaškom savezu Istarske županije i košarkaškom klubu BSK Valašské Meziříčí (CZ).
Klub je također dobio priznanja od sportskih prijatelja iz Boćarskog kluba Poreč, čiji je jedan od najistaknutijih članova bivši košarkaš Dražen Puniš, te od Košarkaškog saveza Istarske županije.
Tom je prigodom odigrana prijateljska utakmica između mladih košarkaša Poreča i pulske
Stoje na obnovljenom vanjskom košarkaškom igralištu sportskog centra Veli Jože uz
potporu Grada.
Na svečanoj sjednici u Obrtničkom domu predstavljena je povijest kluba kroz fotografije,
novinske isječke i osobne uspomene.
Godine 2019. vodstvo kluba preuzeo je Damir Ljubović, bivši košarkaš koji je nastupao i
za Poreč, Zadar, Cibonine juniore i pulsku Gradinu. Od tada pa sve do danas klub se
orijentirao na popularizaciju košarke i razvoj vlastitog trenerskog kadra, oslanjajući se na trenere koji su i sami potekli iz njegove sredine, te rad s mlađim selekcijama. Ove je godine Klub napravio veliki iskorak i angažiran je Ivan Vujić, trener s dugogodišnjim iskustvom u Hrvatskoj i Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je radio dva desetljeća. Klub surađuje i s drugim iskusnim trenerima, među kojima su Mladen Šestan, Mladen Starčević i Mario Mikulčić.
Uz redoviti trenažni i natjecateljski rad, klub se u proteklih pet godina orijentirao na
organizaciju ljetnih košarkaških kampova i humanitarne aktivnosti. Među njima osobito
ističemo višegodišnju suradnju s Košarkaškim klubom Petrinja, u sklopu koje je, uz pomoć
donacijskog programa, djeci iz Petrinje omogućen boravak na moru i sudjelovanje u
košarkaškom kampu. I djeca iz KK Poreč zajedno su s djecom iz Petrinje boravila u kampu u Lanterni po simboličnoj cijeni. Nakon suradnje s Petrinjom, KK Poreč nastavio je organizirati kampove u suradnji s Košarkaškim klubom Vrijednosnice iz Osijeka te Košarkaškim klubom Dubrava. Godine 2025. kamp je pohađalo gotovo stotinu djece, uz renomirane i licencirane trenere, pratitelje i volontere.
Danas klub broji oko 100 mladih košarkaša i košarkašica te nastupa u kategorijama
minibasketa, dječaka, pretkadeta, kadeta i juniora. Povratak juniorske selekcije nakon
višegodišnje stanke posebno je važan korak u nastojanju da se osigura kontinuitet između mlađih uzrasta i buduće seniorske momčadi. Tijekom godine klupske selekcije odigraju više od 80 službenih, prijateljskih i turnirskih utakmica.
Ljudi koji su ostavili trag
Povijest KK Poreča nije moguće ispričati bez brojnih igrača, trenera, predsjednika i volontera koji su svojim radom obilježili pojedina razdoblja. Među istaknutim igračima koji su pridonijeli razvoju kluba spominju se Sandro Pilar, Davor Mrdeža, Đanino Bernobić, Branko Avakumović, Davor Bezmalinović, Aleksandar Gaćina, Nenad Ferenčić, Mirko Potkonjak, Mislav Bezmalinović, Oliver Radolović i Alen Benković. Posebno ističemo i košarkašicu Ivanu Dojkić, koja je nakon prvih koraka u KK Poreč nastavila svoj put u profesionalnim klubovima te je i ona dio priče ženske selekcije koja je djelovala u sklopu KK Poreč.
Posebno mjesto među trenerima zauzimaju Ekrem Šaškin, prvi trener kluba, Jadranko Vrus, Milan Grabovac, Mladen Mohorović, Nereo Ritoša i Zdenko Marčinko, koji je velik dio svog života posvetio razvoju košarke u Poreču. Među trenerima koji su se posvetili radu s mlađim kategorijama ističu se i Mirko Potkonjak i Igor Valić. Klub su kroz različita razdoblja vodili Branko Herak, Danko Lavizatić, Silvano Pilar, Ivan Herak, Alen Devčić, Milan Markežić, Nenad Ferenčić i drugi suradnici koji su preuzimali odgovornost za njegov rad i razvoj. Njihov doprinos, kao i rad roditelja, sponzora i brojnih volontera, čini važan dio klupske povijesti.
Pogled prema sljedećih 50 godina
Pred klubom ostaju izazovi karakteristični za manje sredine: zadržavanje mladih nakon
završetka škole, osiguravanje financijskih sredstava za kvalitetan rad kluba te razvoj i
zadržavanje trenerskog kadra. Tek potom dolazi mogućnost ponovnog stvaranja stabilne
seniorske momčadi.
"Upravo zato klub već intenzivno radi na proširenju svojeg područja rada na okolna mjesta kako bi što većem broju djece omogućio bavljenje sportom i košarkom. Angažmanom profesionalnog trenera koji će moći pratiti takav ritam obilazaka škola i vrtića, planiramo stvoriti preduvjete za takav rad. Svjesni smo da će djelovanje kluba i njegov kvalitetan rad i dalje ovisiti o potpori Grada Poreča, uz podršku Sportske zajednice, Košarkaškog Saveza IŽ, donatora i sponzora, te uz rad volontera koje smo prigodom 50. godišnjice stoga posebno htjeli nagraditi za njihov nesebičan angažman u posljednjih deset godina: Josip Dotto, Marina Pavković, Denis Bilić i trenera Igora Valića te sponzore Maurizio Vivoda i prijateljske klubove ASD Libertas Trieste te KK Petrinja," poručuju iz kluba.
Pedeset godina postojanja potvrda je da klub ne čine samo rezultati i osvojeni naslovi
nego prije svega ljudi koji ga stvaraju i čuvaju. Od prvih utakmica na vanjskim terenima
do današnje škole košarke, KK Poreč ostaje dio sportske povijesti grada i mjesto na kojem
nove generacije mogu učiti, napredovati i razvijati ljubav prema košarci.
Pred porečkim košarkašima sada je novi izazov – sačuvati vrijednosti koje su klub održale
pola stoljeća i osigurati da se njegova priča nastavi pisati i u sljedećih pedeset godina.
