Vremeplov Glasa Istre
Ubojstvo britanskog turista, ropstvo i misteriozni krugovi u Škatarima
(Arhiva Glasa Istre)
Izdanje Glasa Istre na dan 3. listopada prije dvadeset godina obilježile su vijesti crne kronike, kako iz Hrvatske, tako i iz svijeta. Stranice su tadašnjeg broja na ovaj dan 2006. godine ispisivale strašne priče - o ropstvu, iznudi, ubojstvima. Pisani je to dokaz kako stvarnost često piše jezivije scenarije od onih koje viđamo u filmovima.
Brutalno ubojstvo
Tako je naslovnicu našeg broja prije 20 godina obillježila sudska nepravomoćna presuda Porečanima koji su 2005. godine na brutalan način lišili života Petera Antonyja Rushtona, britanskog turista. Naime, trojac - Marko Buršić, Marko Rajković i Amir Kovačević upoznali su Britanca u kafiću te su s njim popili nekoliko pića. Nastavili su se družiti, a nakon izlaska iz kafića Rajković se s njim posvadio i potukao. Ipak, Rushton je otišao s njima na barku gdje su se opet potukli, nakon čega su teško ozlijeđenog Britanca skinuli, pričvrstili mu utege na tijelo i bacili ga u more, a njegovo tijelo pronašli su ribari tri tjedna nakon ubojstva.
Nepravomoćnom presudom Amir Kovačević bio je oslobođen optužbi i pušten na slobodu, dok je Marko Buršić osuđen na 12 godina uz obaveznu mjeru liječenja protiv ovisnosti. Marko Rajković osuđen je na najdužu kaznu - 14 godina za teško ubojstvo i nanošenje teških tjelesnih ozljeda.
Predstavnici britanske policije tada su izjavili da su zadovoljni presudom, kao i roditelji Kovačevića. Majka oslobođenog za medije je kroz suze rekla da je vjerovala u pravdu jer Amir nije sudjelovao u ubojstvu.
Sljedeći potresan naslov "Zatočili mladu Albanku da im rodi dijete" dolazi iz Zagreba, a donosi priču o 29-godišnjakinji s Kosova koju su supružnici B. K. i D. K. namjerno namamili u Hrvatsku. Pod izlikom da će se razvesti od supruge s kojom ne može imati djecu, osumnjičeni muškarac obećao je brak mladoj ženi, no dolaskom u Zagreb priča se pretvorila u pravu noćnu moru. Supružnici, koji se nisu namjeravali rastati, oduzeli su joj dokumente i zatvorili je u njihovu obiteljsku kuću, prisiljavajući je da im rodi dijete i pretvarajući je u vlastitu ropkinju.
Ipak, djevojka je na sreću nekoliko dana kasnije uspijela pobjeći iz obiteljske kuće - prvo u obližnji kafić, pa pekaru te na kraju u slastičarnu, kada ju je I. K. pronašao i nasilno ugurao u auto. Gost slastičarne je prizor prijavio policiji, koji su brzom intervencijom pronašli žrtvu i osumnjičenike, a iz policije su tada rekli da supružnike očekuje prijava za kazneno djelo trgovine ljudima i ropstva.
Ništa manje dramatične nisu bile ni vijesti iz Pule, kada se istraživalo poslovanje Gospodarsko-kreditne banke u vlasništvu zagrebačko-pulske obitelji Sučić. Naime, kako je pisala naša tadašnja novinarka Silva Bodlaj Ivašić, banka je bila pod istragom jer su neki komitenti izgubili svoje nekretnine zato što su bili prevareni, ucijenjeni i zastrašeni. Prijetnje su im upućivale osobe iz krim-miljea povezane s bankarima, javnim bilježnicima, sucima, odvjetnicima, ali i policajcima.
Oštećeni u Puli i Istri navodno su iz desetak godina dugog poslovanja banke ostajali bez kuća i stanova nakon što su tražili brze pozajmice, a umjesto pomoći upadali su u dužničko ropstvo. Kroz priče žrtava razotkrile su se nevjerojatne metode - od fiktivnih ugovora i visokih kamata do toga da su dužnici, iako su redovito otplaćivali dugove, ostajali bez ičega jer su im nekretnine prodavane iza leđa. Mnogi su oštećenici zbog straha zazirali od prijave policiji, svjedočeći kako su im se vrata institucija često zatvarala, dok su lihvari nesmetano nastavili širiti svoju mrežu.
Nesvakidašnja priča iz Škatara
Posljednje nam dvije ispovijesti stižu sa zadnje stranice Glasa Istre te 2006. godine, a u fokusu je bila jedna nesvakidašnja priča iz Škatara. Fajko Mutnjaković je na svom zemljištu u Škatarima primijetio neobičnu pojavu, koja na prvi pogled gotovo spada u domenu znanstvene fantastike.
- Spavao sam u kućici na zemljištu kad sam odjednom u noći čuo neke pucnjeve i vani vidio jako svjetlo. Supruga je izašla da vidi je li netko vani, ali nikoga nije bilo. Prije dva dana sam čupao korov pored ograde i vidio da je na nekim mjestima trava drukčija, ispričao je tada Mutnjaković, a na njegovom zemljištu mogle su se vidjeti četiri pravilne kružnice koje je "ocrtala" tamnija trava.
- Krugovi su nekad tamniji, nekad svijetliji. Prvo me bilo sram reći nekome što sam vidio da me ne proglase ludim. Poslije sam zvao kćer, zeta i susjede i svi su to vidjeli. Dosad sam bio ateist, ali sad sam počeo vjerovati u nešto, ovdje je stvarno neko čudo, rekao je Mutnjaković, te je dodao da je razmišljao razgovarati i sa svećenikom da vidi je li to "Božje ili vražje čudo".a
Posljednja tužna priča o kojoj smo izvještavali dolazi nam preko oceana, iz Amerike. Nažalost, danas su pucnjave u američkim školama česte, no prije dvadeset godina javnost je s nevjericom pratila krvavi pohod koji je potresao izoliranu amišku zajednicu u Pennsylvaniji. Naoružani muškarac, 32-godišnji vozač kamiona Charles Carl Roberts, upao je u staromodnu drvenu školu u okrugu Lancaster te zatvorio učenike i učiteljice u učionicu kao taoce.
Charles je na slobodu pustio dječake i odrasle osobe, a zatim je zavezao i nemilosrdno ubio čak pet djevojčica, nakon čega je ubio i sebe. Šesta žrtva preminula je 2024. godine zbog komplikacija povezanih s incidentom. Prema nekim izvorima, ubojica je upao u školu i ubio djecu zbog nečega što mu se dogodilo prije 20 godina, a usko je povezano s djevojčicama.
