"Tijelo vam govori da stanete"
FOTOGALERIJA / Istarski planinari usred noći krenuli preko ledenjaka, a onda je planina pokazala zube
Fotografija 1 / 12(HPD Planik)
Fotografija 2 / 12(HPD Planik)
Fotografija 3 / 12(HPD Planik)
Fotografija 4 / 12(HPD Planik)
Fotografija 5 / 12(HPD Planik)
Fotografija 6 / 12(HPD Planik)
Fotografija 7 / 12(HPD Planik)
Fotografija 8 / 12(HPD Planik)
Fotografija 9 / 12(HPD Planik)
Fotografija 10 / 12(HPD Planik)
Fotografija 11 / 12(HPD Planik)
Fotografija 12 / 12(HPD Planik)
Nakon prošlogodišnjeg uspona na Grossglockner, članovi umaškog HPD-a Planik odlučili su napraviti novi korak prema osvajanju planinskih visina. Ovoga puta cilj je bio Gran Paradiso, visok 4061 metar, najviši vrh koji se u cijelosti nalazi na području Italije. Četrnaest članova umaškog planinarskog društva suočilo se s ledenjakom, velikom visinom, temperaturama koje su se spuštale do -20 Celzijevih stupnjeva i snažnim vjetrom s udarima do 80 kilometara na sat.
Za većinu je to bio prvi susret s visinom većom od 4000 metara. Uspon je zato zahtijevao ozbiljne višemjesečne pripreme, odgovarajuću opremu i iskustvo licenciranih planinskih vodiča. No, ono što je ostalo nakon povratka nije samo osvojeni vrh, već iskustvo koje će, sudeći prema svemu, otvoriti vrata nekim novim alpskim izazovima.
- Ideja se zapravo prirodno nastavila na prošlogodišnji uspon na Grossglockner. Nakon tog iskustva vidjeli smo da grupa ima želju i potencijal za nove, zahtjevnije alpske ciljeve. Gran Paradiso nam se nametnuo kao logičan sljedeći korak, dovoljno zahtjevan da od nas traži ozbiljnu pripremu, ali istovremeno cilj koji je bio ostvariv uz dobru organizaciju, odgovarajuće iskustvo i pomoć licenciranih planinskih vodiča, kaže predsjednik HPD-a Planik Danijel Maglica.
U grupi je bilo 14 planinara različitog iskustva, kondicije i prethodnih alpinističkih izazova. Upravo je zbog toga, ističe Maglica, bilo važno da se svi dobro pripreme i da tijekom uspona funkcioniraju kao ekipa.
Pripreme su trajale nekoliko mjeseci i nisu se svodile samo na podizanje fizičke kondicije. Članovi Planika iskustvo su skupljali na zimskim izletima i drugim usponima tijekom sezone, a posebna pozornost posvećena je opremi i načinu sigurnog kretanja po ledenjaku.
Velika visinska razlika
Put prema vrhu i izazovnoj avanturi počeo je gotovo od razine mora. Prvi veliki izazov bio je dolazak do Rifugia Chabod, planinarskog doma smještenog na 2701 metar nadmorske visine.
- To je velika visinska razlika s obzirom na to da smo krenuli doslovno s mora. Kretalo se polako, uz postupno dobivanje visine, i s ruksacima koji su zbog potrebne opreme za uspon bili prilično teški, opisuje Maglica.
Na putu prema Gran Paradisu više nije bilo mjesta za uobičajeno planinarenje. Članovi grupe kretali su se u navezima, povezani užetom, što je na ledenjačkom terenu jedna od ključnih sigurnosnih mjera.
- Kretanje u navezu znači da su članovi grupe povezani užetom i da zajedno prolaze zahtjevan teren, posebno ledenjak. Potrebno je održavati pravilan razmak, pratiti osobu ispred sebe i iza sebe te reagirati na upute vodiča. Uže između članova grupe predstavlja jednu od važnih sigurnosnih mjera, primjerice u slučaju pada u pukotinu. Istovremeno, navez zahtijeva veliku koncentraciju i povjerenje među članovima, kaže Maglica.
Upravo je ledenjak bio jedan od najupečatljivijih dijelova cijelog uspona. Prostranstvo leda djelovalo je veličanstveno, ali istodobno i prijeteće. Povremeno pucanje i pomicanje leda podsjećalo je planinare da se nalaze u živom i nepredvidivom prirodnom sustavu.
U takvim okolnostima važnu su ulogu imali licencirani planinski vodiči.
- Na takvom terenu, gdje se kreće uglavnom po ledenjaku koji je pun pukotina, iskustvo vodiča daje dodatnu sigurnost i omogućuje grupi da se koncentrira na vlastito kretanje, dok vodiči procjenjuju teren, vremenske uvjete i potencijalne opasnosti. Posebno na ledenjaku njihova uloga nije nešto što treba podcjenjivati, ističe predsjednik Planika.
Pravi izazov počeo je u četiri sata ujutro. Dok je okolne vrhove još prekrivao mrak, grupa je krenula iz Rifugia Chabod prema završnom cilju. Uslijedili su sati borbe s visinom, hladnoćom, vjetrom i vlastitim umorom.
Temperatura je bila oko -20 stupnjeva, a udari vjetra dosezali su čak 80 kilometara na sat.
- To je potpuno drugačiji osjećaj od obične zimske hladnoće. Na -20 °C već morate vrlo ozbiljno razmišljati o zaštiti svakog dijela tijela, a vjetar dodatno pojačava osjećaj hladnoće. Tijelo istovremeno radi pod velikim naporom, pa imate neobičnu kombinaciju umora, hladnoće i stalne potrebe za koncentracijom, opisuje Maglica.
U takvim uvjetima strah nije bio nešto što se moglo jednostavno ostaviti iza sebe. Bilo je trenutaka kada je planina pokazala svoju ozbiljnu stranu.
- Mislim da bi bilo neozbiljno reći da na takvom usponu nema trenutaka straha. Posebno kada se suočite s jakim vjetrom, velikom hladnoćom i terenom koji zahtijeva maksimalnu koncentraciju. Strah sam po sebi nije nužno nešto loše, on vas može upozoriti da budete oprezniji. Važno je da ga ne ignorirate, nego da ostanete smireni i postupate prema dogovoru i uputama vodiča, kaže.
Komunikacija među planinarima u takvim uvjetima morala je biti kratka i jasna. Jak vjetar, umor i zaštitna oprema otežavali su razgovor, pa se dio međusobne brige odvijao i bez riječi, pogledom i provjerom je li osoba iza vas dobro.
Najteži trenutak stigao je prema završnom dijelu uspona, kada se već nakupio umor, a svaki je korak zahtijevao dodatni napor.
- Tada više nije dovoljno samo imati kondiciju. Svaki korak zahtijeva koncentraciju, a tijelo vam jasno govori da bi najradije stalo. Upravo tada najviše dolazi do izražaja priprema i sposobnost da se ide korak po korak, objašnjava Maglica.
Umor je bio sve veći, ali cilj je bio sve bliže. Nakon višesatnog uspona članovi Planika konačno su dosegnuli najvišu točku na Gran Paradisu.
- Pogled s vrha Gran Paradisa teško je opisati riječima. Nakon svega što ste prošli da biste došli do tog 4061 metra, trenutak na vrhu ima posebnu težinu, kaže Maglica.
Zbog hladnoće i snažnog vjetra nije bilo vremena za dugo zadržavanje. Na toj visini vrh nije mjesto za odmor, nego točka do koje treba sigurno stići i s koje treba jednako sigurno krenuti natrag.
I upravo je povratak još jednom pokazao koliko je ovakav pothvat ozbiljan. Umor nakon osvajanja vrha može biti jednako opasan kao i napor tijekom uspona, jer koncentracija počinje popuštati, dok teren ostaje zahtjevan.
Srećom, Planikova ekspedicija završila je bez ozbiljnijih problema, a članovi su se nakon alpske avanture uputili u Cerviniju podno Matterhorna, još jednog velikog simbola Alpa.
Upoznati vlastite granice
Tamo su, nakon tri dana hladnoće, vjetra, penjanja i koncentracije, mogli napokon odahnuti i osvrnuti se na cijelu avanturu.
No, Gran Paradiso im nije pokazao samo svoju veličinu i ljepotu. Boravak na ledenjaku otvorio im je i pogled na promjene koje su u Alpama sve vidljivije i događaju se iz godine u godinu. Maglica posebno želi upozoriti na ubrzano topljenje ledenjaka.
- Kada stojite na takvom prostranstvu leda, shvatite koliko je planina moćna, ali istovremeno i koliko se taj svijet brzo mijenja. Unazad nekoliko godina vidljivo je ubrzano topljenje ledenjaka na području Alpa. Ono što danas vidimo nije isto što se moglo vidjeti prije desetak ili više godina. Pukotine, povlačenje ledenjaka i promjene na terenu postaju sve izraženiji. Mislim da je važno da ljudi koji odlaze u planine ne gledaju samo na vrh koji žele osvojiti, nego treba osvijestiti i ono što se događa na području oko njega, rekao je.
Zato za članove Planika Gran Paradiso nije bio samo još jedan osvojeni vrh. Puno važnije je ono što su sa višednevne avanture ponijeli kući. Maglica je to sažeo u misao da planina čovjeka vraća na osnovne postavke.
- Tamo nema puno prostora za nevažne stvari. Važan je svaki sljedeći korak, važno je kako se osjeća čovjek pokraj vas i hoćete li zajedno sigurno stići do cilja. Dobijete osjećaj zajedništva, odgovornosti i poniznosti prema prirodi. A možda najvažnije, dobijete priliku upoznati vlastite granice i vidjeti da su one ponekad malo dalje nego što ste mislili, zaključio je čelni čovjek planinarskog društva.
Za Planik je time jedna priča završena, ali nova očito već počinje. Konkretan sljedeći alpski cilj još ne žele otkriti, no želja za nastavkom visokogorskih uspona postoji. Nakon Grossglocknera i sada Gran Paradisa, samo nebo im je granica.
