Prosvjed na Kaštijunu
Bojan Blagonić iz Inicijative o problemima odlagališta: "Želimo da se definira nova lokacija za odlaganje otpada"
(Privatna arhiva)
U subotu je najavljen prosvjed pod nazivom "Idi ća!" ispred Županijskog centra za gospodarenje otpadom Kaštijun, na kojem će organizatori zatražiti zatvaranje centra i uspostavu novog sustava gospodarenja otpadom u Istarskoj županiji. Prosvjed, s početkom u 11 sati, održat će se na platou ispred ulaza u Kaštijun.
Inicijativa "Čist zrak, duga ljubav" i Zelena Istra prosvjedom žele upozoriti na probleme koje već osam godina povezuju s radom Kaštijuna, a posebice na neugodne mirise za koje tvrde da stanovnicima u blizini Kaštijuna otežavaju svakodnevni život.
Organizatori pritom traže odgovornost gradova i općina, Istarske županije te nadležnog ministarstva za funkcioniranje sustava gospodarenja otpadom. Među njihovim zahtjevima su zatvaranje Kaštijuna i izgradnja novog sustava s dva centra za gospodarenje otpadom, odvojeno prikupljanje i obrada biootpada, neovisno ispitivanje tla i vode u blizini otpada te dodatno praćenje kvalitete zraka i neugodnih mirisa.
Zagađenje zraka
U povodu najavljenog prosvjeda razgovarali smo s Bojanom Blagonićem, predstavnikom inicijative "Čist zrak, duga ljubav", koja je, uz Zelenu Istru, organizator prosvjeda. Blagonić je prije nekoliko godina obnašao dužnost zamjenika predsjednika Nadzornog odbora Kaštijun, no 2022. godine podnio je ostavku.
Što očekujete da će se postići prosvjedom i što biste voljeli da bude prvi konkretan potez nadležnih nakon prosvjeda?
- Od prosvjeda očekujemo da vlasti u Istri, vlasnici i uprava Kaštijuna ozbiljno shvate ogroman problem zagađenja zraka zbog rada Kaštijuna. Očekujemo da se definira nova lokacija i započne proces koji će kao rezultat imati otvaranje novog županijskog centra na novoj lokaciji te zatvaranje ŽCGO Kaštijun. U međuvremenu tražimo da nas Kaštijun momentalno, već od danas, prestane trovati i zagađivati zrak u našim mjestima. Uz zagađenje zraka koje je neupitno, Kaštijun i djelatnost kojem se centar bavi, u potpunoj je suprotnosti s djelatnostima koje su primarne u mjestima krajnjeg juga Istre tj. uslužne, prvenstveno turističke. ŽCGO Kaštijun unazadio je ovaj kraj i spriječio njegov daljnji razvoj pa i sam opstanak najzastupljenijih djelatnosti. ŽCGO Kaštijun čini ogromnu zdravstvenu, ekološku i poslovnu štetu ovom kraju. Upitan je opstanak ljudi na ovom području. Do toga smo došli.
Problemi s Kaštijunom traju već osam godina. Koje su po Vama najveće pogreške napravljene u tih osam godina?
- Ukoliko gledamo posljedice na okolna mjesta, prirodu i mještane, zbog rada Kaštijuna, osnovna i glavna pogreška bila je smjestiti ovaj centar na brdu, na 56 metara nadmorske visine iznad naših mjesta, u neposrednoj blizini naših mjesta i na skučenom prostoru kraja poluotoka. Centar je ovdje ne zato jer su to pokazale studije, već samo i isključivo jer je ovo područje jedino preostalo u nadležnosti Grada Pule kao mogućnost za ovakvu djelatnost. Struka i zdrav razum nisu uzeti u obzir u slučaju Kaštijuna.
Osnova tehnologije koju Kaštijun primjenjuje je jedan način kompostiranja tj. odlaganja biološke frakcije otpada na ogromnu vanjsku površinu. Govorimo o bazenima od nekoliko hektara površine koji u periodu od pet godina postaju planine. Jedna takva je već nastala i u njoj je deponirano skoro 300.000 tona otpada, a planiraju se još barem pet takvih brda. Takav proces neminovno uključuje enormne emisije u zrak. Uz nadmorsku visinu na kojoj se centar nalazi te vjetrove na lokaciji koji prvenstveno i najsnažnije pušu u smjeru okolnih mjesta, a ne od njih, ovo je pravi recept za katastrofu. Austro Ugarska je na ovoj lokaciji sagradila tvrđavu s ciljem da s nje nadzire i ima doseg cijelog Medulinskog zaljeva i okolnih mjesta. Naše su političke elite na ovom mjestu predvidjele 35 hektara planina s količinom od više od milijun tona otpada. Gdje je tu zdrav razum?
Šest direktora se učilo
- Što se daljnjih pogreški tiče, Kaštijun je od početka rada promijenio šest direktora. Ni najbolja tvornica ne bi se snašla u takvom kaosu promjena uprave, a kamoli ovako zahtjevno postrojenje u javnom vlasništvu. Svaki od direktora imao je svoje ideje o tome kako centar mora funkcionirati te su bili više ili manje stručni u različitim područjima koje se očekuju od direktora ovakvog centra. Međutim, svima je bilo isto to da nijedan od njih nije prethodno upravljao takvim sustavom. Dakle sve se uprave uče upravljati ovim centrom, a njihovo učenje - mi kao mještani i priroda skupo plaćamo.
Tko je, prema Vašem mišljenju, konkretno odgovoran za probleme na koje upozoravate?
- Prva odgovornost ide tadašnjem vodstvu IDS-a i SDP-a koju su smjestili centar na ovoj lokaciji i pri tome nisu prethodno osposobili sustav gospodarenja otpadom u Istri na način da takav sustav na Kaštijun donosi primjeren otpad. Nakon te katastrofalne, prvenstveno političke odluke, sve daljnje borbe s posljedicama koje ovaj centar uzrokuje su sve zahtjevnije i teže. Današnju pak odgovornost prvenstveno snose vlasnici Kaštijuna tj. Grad Pula i Istarska županija uključujući Upravu Kaštijuna, koji nemaju snagu zajedno i u sinergiji upravljati centrom u maniri dobrog gospodara i dobrog susjeda. Nakon njih dolaze na red gradonačelnici istarskih gradova i općina, prvenstveno mislim na one u kojima dominira turizam kao osnovna gospodarska grana, jer se iz tih uprava donosi neodgovarajući otpad s prevelikim postotkom hrane u njemu. Odgovorno tvrdim, uzrok problema je u Istri, ne u Zagrebu.
Nova lokacija
U vašim zahtjevima tražite novi sustav s dva centra za gospodarenje otpadom u Istri. Kako bi po vama taj sustav konkretno izgledao i gdje bi ti centri trebali biti?
- Dvije trećine otpada koji dolazi na Kaštijun dolazi iz ostatka Istre. Dakle, ne iz Pule i Medulina, već prvenstveno Umaga, Poreča i Rovinja. Jedan od osnovnih postulata gospodarenja otpadom je obraditi otpad u blizini njegova nastajanja.
Ukoliko idemo ponovno na jedan županijski centar, uzimajući u obzir količine otpada koje iz različitih lokalnih jedinica dolazi na Kaštijun te uzevši u obzir udaljenosti koje svih tih 70 tisuća tona otpada mora godišnje preći, matematičko težište koje uravnotežuje količine s prijeđenim kilometrima daje lokaciju između Rovinja i Kanfanara. Tu je ujedno u blizina križanja Istarskog ipsilona, blizina željeznice i slabija napučenost. To je lokacija do koje svaki grad i općina u Istri ulaže jednak rad prijevoza otpada u smislu prijeđenog puta i količine otpada.
Tražite i neovisno mjerenje tla i vode u blizini RDF bala i željezne frakcije na PFAS i mikroplastiku. Što vas je potaknulo na taj zahtjev i što očekujete da bi ta mjerenja mogla pokazati?
- Kaštijun trenutno ima nepropisno odloženo više od 30.000 bala goriva iz otpada te oko 14.000 tona željezne frakcije na zemljanu površinu, bez vodonepropusnih barijera i okolnih kanala sa zdencima za oborinsku vodu. Sva kiša koja godišnje padne na ovaj nelegalno odložen otpad, ide u zemlju i podzemne vode. U neposrednoj blizini Kaštijuna imamo stotine hektara poljoprivrednog zemljišta. Većina tih zemljišta koristi bušotine podzemnih voda za navodnjavanje. Također podzemne vode kraj svojeg puta nalaze u Medulinskom zaljevu gdje imamo turizam, uzgoj školjaka, ribarstvo. Pitam se može li očitiji argument od svega ovoga što sam naveo da se pod hitno analiziraju površinske vode oko ovog otpada te podzemne vode uzvodno i nizvodno? Očekujem da će mjerenja sigurno pokazati prekomjerna zagađenja metalima, a moguće i plastikom. Dosadašnja mjerenja ne daju pravu istinu niti o kvaliteti zraka iz same činjenice da ne uzimaju u obzir smrad. Sve uprave Kaštijuna do sada, pa i ova sadašnja, uporno ističu da je prema zakonskim mjerilima zrak prve kategorije. Takve izjave nas mještane doslovno vrijeđaju. Ukoliko osjetite smrad s Kaštijuna do otočića Fenere koji je desetak kilometara udaljen od Kaštijuna, možete misliti kako smrdi u naseljima u samoj okolici. O kakvom zraku prve kategorije pričamo?
Osam godina trpimo ovu nepravdu prema nama i ljudi žele pokazati svoje nezadovoljstvo. Usavršiti Kaštijun već se pokušalo investicijama od 30-tak milijuna kuna pri čemu se proširio kapacitet sušenja i ventilacije. Međutim, taj je dodatni projekt samo dokazao kako se nikakvim usavršavanjima ove postojeće tehnologije ne može Kaštijun dovesti u očekivane granice da može raditi na ovoj lokaciji. Kaštijun je nepopravljiv i jedino rješenje je njegovo zatvaranje na ovoj lokaciji. Što dulje čekamo s takvom odlukom, radimo sve veću štetu za zdravlje građana i okoliš.
Otpad ispred mještana
Jedan od temeljnih zahtjeva inicijative jest zatvaranje Kaštijuna. Što bi se, prema vašem prijedlogu, dogodilo s otpadom u Istri nakon zatvaranja centra?
- Kada spominjemo zatvaranje centra, mislimo na prethodnu gradnju novog, modernog centra po uzoru na onakve kakvi se danas grade u Hrvatskoj, na novoj primjerenoj lokaciji. A onda na zatvaranje centra. Dakle, u slučaju zatvaranja centra otpad bi se nastavio obrađivati na primjerenoj lokaciji i modernijom tehnologijom. Također, iznijeti ću protupitanje: hoćemo li onda umjesto da selimo Kaštijun iseliti tri tisuće ljudi? Je li stvarno otpad ispred mještana? Da li je u redu osam godina kršiti osnovna ustavna prava koje mi mještani imamo i da li je u redu da već dugih osam godina živimo u smradu smeća?
Na probleme koje će Kaštijun uzrokovati ukazivali su naši mještani još 2007. godine kada su se borili da razum prevlada i da se odabere primjerenije mjesto za obradu otpada. Tada je među glavnim prosvjednicima bio i moj otac. Ovo je postao višegeneracijski problem i ja ga ne želim prepustiti mojoj djeci. Nikada neću zaboraviti ni oprostiti retoriku i riječ tadašnjih vlastodržaca u Županiji i Gradu. Jakovčić je tada sve sažeo u jednoj rečenici: Ne mogu zbog stotinjak ljudi, misleći na nas mještane, iznevjeriti dvjesto tisuća građana Istre koji žele uređeni sustav gospodarenja otpadom. Nas par tisuća oko Kaštijuna žrtvovano je za dvjesto tisuća Istrijana. S time se nećemo nikada pomiriti.
