Predstavljeno moguće rješenje
Poruka sastanka u Umagu: Ako želimo više autobusnih linija u Istri, nužno je osigurati državno financiranje
(Arhiva Novog lista)
Problem javnog prijevoza, odnosno sve slabija prometna povezanost gradova i općina sjeverozapadne Istre, bio je tema sastanka održanog u Umagu, na inicijativu umaškog gradonačelnika Vilija Bassanesea. Za stolom su se okupili gradonačelnici i načelnici gradova i općina sjeverozapadne Istre od Umaga do Buzeta, predstavnici Istarske županije te Autotransa d.d., jednog od najvećih autobusnih prijevoznika u Istri.
Neodgovarajuće linije
Riječ je o problemu koji se, kako je istaknuto, počeo snažnije manifestirati pojavom epidemije COVID-19, a koji do danas nije sustavno riješen na razini cijele Istre. Posljedice nedostatka odgovarajućih autobusnih linija posebno osjećaju građani koji nemaju vlastiti automobil, starije osobe, osobe s invaliditetom i mladi, ali i svi oni kojima je zbog nedostatka odgovarajućih polazaka otežan odlazak liječniku, u ljekarnu, trgovinu, banku ili druge javne službe.
Istarska županija zbog svoje prostorne razvedenosti, velikog broja manjih naselja i izrazitih sezonskih oscilacija u broju stanovnika ima posebno zahtjevan sustav javnog prijevoza. Dosadašnji model u velikoj se mjeri oslanja na postojeće linije i njihovu ekonomsku održivost, no takav pristup teško može osigurati jednaku dostupnost prijevoza stanovnicima svih dijelova Istre.
Predstavnik Autotransa Duško Kulaš pritom je jasno ukazao na ekonomsku stranu problema. Svaki prijevoznik, rekao je, mora imati računicu za posao kojim se bavi, dok autobusni prijevoz podrazumijeva velike troškove od nabave i održavanja vozila, preko radne snage i goriva, do ostalih troškova poslovanja. Istodobno, broj korisnika javnog autobusnog prijevoza opada.
Zbog toga, istaknuto je na sastanku, nije realno očekivati značajnije širenje ili održavanje nerentabilnih linija isključivo na tržišnim osnovama. Ako se želi osigurati dostupnost prijevoza i u područjima gdje nema dovoljnog broja putnika, u financiranje i organizaciju sustava moraju se aktivnije uključiti Županija, gradovi i općine.
Kao jedno od mogućih dugoročnih rješenja istaknut je model organizacije autobusnog prijevoza kao javne usluge od općeg interesa. Takav model omogućuje da se prijevoz ne promatra isključivo kroz komercijalnu isplativost pojedine linije, već kao javna usluga koju treba osigurati stanovništvu.
Pozitivni primjeri
Prema predstavljenom modelu, država bi mogla sudjelovati s do 75 posto ukupnih troškova, dok bi preostalih 25 posto trebalo osigurati na regionalnoj i lokalnoj razini. Pozitivna iskustva u primjeni takvog modela već postoje u Karlovačkoj, Ličko-senjskoj i Primorsko-goranskoj županiji.
U takvom sustavu Županija bi preuzela aktivniju ulogu u planiranju i organizaciji javnog prijevoza, odredila linije i razinu dostupnosti koju želi osigurati stanovništvu te s prijevoznicima ugovorila njihovo održavanje. Mreža se pritom ne bi određivala isključivo prema broju putnika, već prema stvarnim potrebama stanovništva i dostupnosti zdravstvenih, obrazovnih, administrativnih i drugih javnih usluga.
To bi značilo da bi javnim sredstvima bilo moguće održavati i linije ili pojedine polaske koji su građanima potrebni, ali zbog malog broja putnika nisu komercijalno isplativi. Sustav bi se prilagođavao stvarnim potrebama građana. Prednost takvog modela bila bi i mogućnost kontinuiranog prilagođavanja prometne mreže. Analizirali bi se podaci o broju putnika, popunjenosti autobusa i korištenju pojedinih linija, a na temelju tih podataka mijenjali bi se vozni redovi, kapaciteti i trase.
Uz klasične autobusne linije, kao dodatno rješenje predlaže se i prijevoz na zahtjev, čime bi se javni prijevoz mogao približiti stanovnicima manjih i prometno slabije povezanih naselja. Takva kombinacija fiksnih linija i fleksibilnog prijevoza mogla bi posebno koristiti starijim osobama, mladima i osobama s invaliditetom, ali i smanjiti ovisnost građana o osobnim automobilima.
Cilj bi, kako je naglašeno, trebao biti stvaranje sustava koji nije prilagođen samo turističkoj sezoni i najfrekventnijim prometnim pravcima, nego prije svega ljudima koji u Istri žive tijekom cijele godine.
Istup i u Saboru
Gradonačelnik Novigrada Anteo Milos na problem javnog prijevoza nedavno je upozorio i u Hrvatskom saboru, a o istoj je temi razgovarao i s istarskim županom Borisom Miletićem, koji zbog drugih obveza nije mogao sudjelovati na umaškom sastanku.
U ime Istarske županije sastanku su prisustvovali pročelnik Upravnog odjela župana Ivan Glušac i pročelnik Upravnog odjela za održivi razvoj Mirko Radolović. Potvrdili su da je Županija svjesna problema te da je dosad održano više sastanaka s autobusnim prijevoznicima.
Županija je već izradila novu mrežu autobusnog prijevoza, no ona će se morati dodatno revidirati kako bi se moglo krenuti u postupak uvođenja prijevoza kao javne usluge od općeg interesa. Revizija bi se trebala provesti u suradnji s Prometnim fakultetom.
Nakon toga slijedi dogovor s gradovima i općinama o načinu osiguranja preostalih 25 posto sredstava, a potom i postupak nabave te ostale aktivnosti potrebne za uspostavu novog sustava. Preostalih 75 posto troškova, prema modelu koji se primjenjuje u drugim županijama, financirala bi država.
Sastanak u Umagu tako je otvorio dva paralelna pravca rješavanja problema – kratkoročni, kojim bi se trebalo što prije osigurati barem osnovnu svakodnevnu povezanost sjeverozapadne Istre, i dugoročni, kroz uspostavu županijskog sustava javnog prijevoza koji bi prijevoz tretirao kao javnu uslugu dostupnu građanima, a ne isključivo kao tržišnu djelatnost.
