Uvala Pozioi
Istraživanja u Umagu otkrila monumentalne kamene strukture na morskom dnu
(Snimio Zvonimir Guzić)
Što se prije više od dvije tisuće godina događalo u moru uvale Pozioi u umaškoj Moeli? Na to pitanje još nema svih odgovora, no podvodna arheološka istraživanja provedena 2023. godine donijela su niz iznimno vrijednih spoznaja, koje su predstavljene na predavanju "Uvala Pozioi – antički vivarij: ribnjak ili uzgajalište školjaka?" koje je u Muzeju grada Umaga održala Tea Katunarić Kirjakov, ugledna hrvatska podvodna arheologinja, povjesničarka umjetnosti i viša predavačica na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.
Malo vidljivih ostataka
Istraživanja su otkrila monumentalne kamene strukture na morskom dnu, a brojni nalazi ljuštura, osobito kamenica, upućuju na vrlo zanimljivu mogućnost da se na ovom prostoru u antičko doba nalazilo uređeno uzgajalište kamenica.
Kako je u uvodu objasnila Katunarić Kirjakov, na području bivše umaške cementare i uvale Draga nalazio se velik antički gospodarski kompleks, odnosno rimska vila, dodajući kako je moguće da strukture pod morem pronađene u obližnjoj uvali Pozioi pripadaju upravo tom kompleksu. Od same vile danas je ostalo vrlo malo vidljivih ostataka, tek dijelovi zidova uz obalu i tragovi antičkog pristaništa u moru.
Posebnost Pozioija dodatno naglašava prirodni okoliš. U uvalu se ulijevaju dva potoka, a ondje se nalazi i prirodni izvor slatke vode. Upravo je taj izvor, prema riječima predavačice, važan za razumijevanje izgleda prostora u antičko doba.
- Moramo imati na umu da je more u rimsko vrijeme na području sjeverozapadne Istre bilo nekih metar i 80 ili metar i pol niže. To znači da je izvor tada bio na suhom i mogao se koristiti u cijelosti. Istodobno, pojedini dijelovi današnje obale koji se danas nalaze u zoni plime i oseke u antičko su vrijeme bili kopno. Takva promjena morske razine važna je za interpretaciju pronađenih struktura i njihova položaja u prostoru, istaknula je Katunarić Kirjakov.
Do otkrića se došlo kada su ronioci koji su sudjelovali u radovima na postavljanju odvodnih cijevi uočili da se ispod mora nalazi struktura koju su očito izgradili ljudi.
- Vidjeli su da se u moru nalazi nekakav zid koji je rađen rukom. Nakon toga obavljen je pregled terena, analizirane su zračne snimke dostupne na geoportalu, a istraživači su na njima označili područja koja su izgledala arheološki zanimljivo. Pronađene strukture detaljno su istražene ronjenjem, a napravljene su i snimke dronom, ispričala je predavačica.
Na snimkama se jasno naziru četiri lučne strukture, odnosno kameni zidovi koji se protežu prema dubini. Nažalost, dio lokaliteta oštećen je prilikom postavljanja odvodne cijevi kroz uvalu.
Kako je objasnila Katunarić Kirjakov, dogovor s roniocima omogućio je da se iskopani materijal odlaže na jednu stranu, čime je barem dio strukture ostao sačuvan i omogućio kvalitetniju interpretaciju.
Unatoč tome, istraživanjem je dokumentirano čak 116 metara strukture, u širini od najmanje dva metra. Cijelom istraženom dužinom pronađeni su arheološki ostaci koje je izgradio čovjek, a čitava je površina bila nivelirana pločastim, šupljikavim kamenjem. To pokazuje da se ne radi o slučajnim ostacima pojedinačnih zidova, nego o većem, planski oblikovanom objektu koji se proteže i dalje od istraženog područja.
Funkcija građevine
Najzanimljiviji dio istraživanja odnosi se na funkciju građevine. Pronađeno je mnoštvo ljuštura školjaka, a među njima najviše kamenica. Pojedine su pronađene pričvršćene za stijene ispod sloja pijeska. Upravo je taj nalaz jedan od ključnih argumenata za pretpostavku da je ovdje postojalo antičko uzgajalište.
- Kamenica ne raste u pijesku, već u bočatoj vodi. To upućuje na zaključak da je u antičko vrijeme dno objekta bilo očišćeno od sedimenta i uređeno na način koji je omogućavao rast školjaka. Dodatnu potvrdu pružaju analogije s drugim poznatim antičkim uzgajalištima kamenica. Najizglednije je da je objekt koji je tu sagrađen, koristeći prirodne geomorfološke karakteristike uvale, služio kao uzgajalište kamenica, navela je Katunarić Kirjakov.
Takva pretpostavka dobiva dodatnu težinu zna li se da su kamenice iz Istre u antičko doba bile poznate i cijenjene kao delikatesa.
Istraživanja pokazuju i da su antički uzgajivači kamenica poznavali različite metode njihova uzgoja. Jedna se temeljila na bazenima u koje su se postavljale keramičke pločice ili ulomci keramike premazani vapnom, na kojima su kamenice mogle rasti.
U Pozioima je, čini se, tu funkciju moglo preuzeti prirodno vapnenačko, šupljikavo kamenje.
Druga metoda koristila je drvene konstrukcije, svojevrsne pergole, na koje su se kamenice pričvršćivale nakon što bi se njihove ljušture probušile. Zanimljivo je da su na lokalitetu u uvali Pozioi pronađene upravo brojne probušene ljušture, kao i drveni stup čija datacija zasad nije precizno utvrđena. Moguće je stoga da su se na istom prostoru kombinirala oba načina uzgoja.
Dodatna analiza
- U cijeloj priči posebno je važna i moguća starost objekta. Na temelju grla amfore tipa Lamboglia 2, pronađenog u jednoj od sondi, pretpostavlja se da je struktura starija od 1. stoljeća prije Krista. Precizniju dataciju pronađenih drvenih ostataka u moru trebala bi omogućiti dodatna analiza u Francuskoj, rekla je predavačica i istaknula da se time otvara pogled u razdoblje kada je sjeverozapadna Istra već bila uključena u složene gospodarske i trgovačke procese antičkog Mediterana.
Iako su rezultati podvodnih istraživanja iznimno zanimljivi, oni zasad predstavljaju tek dio šire priče. Istražena je dionica duga 116 metara, dok se struktura nastavlja i izvan istraženog područja. Upravo zato Katunarić Kirjakov smatra da bi u budućnosti uvalu trebalo sustavnije istražiti.
Pozioi tako zasad ostaje svojevrsni podvodni arheološki mozaik u kojem pronađeni zidovi, promijenjena razina mora, izvor slatke vode, ljušture kamenica i način gradnje zajedno stvaraju vrlo uvjerljivu sliku prostora gdje se prije više od dvije tisuće godina more koristilo planski i organizirano.
Ako se budućim istraživanjima potvrdi pretpostavka o uzgajalištu, Pozioi bi mogli postati jedno od posebno zanimljivih svjedočanstava antičke akvakulture na sjeverozapadnoj obali Istre.
