Zaboravljena nesreća
Najljepša vila Fažanskog kanala srušena je preko noći zbog sramote i bez rasprave
Fotografija 1 / 6Pogled na Fažanu s mjesta gdje se nalazila Crvena vila (Snimio Zvjezdan Strahinja)
Fotografija 2 / 6Najpoznatija fotografija Ville Oceane - na balkonu navodno pozira Antonio Smareglia
Fotografija 3 / 6Prva vijest o nesreći sa stranica Glasa Istre
Fotografija 4 / 6Vila u zelenilu - akvarel Božene Milošević iz 1953. objavljen je u Fažanskom libru 3
Fotografija 5 / 6Poslijeratni život u prekrasnoj Crvenoj vili (iz kolekcija Giancarla Moscarde)
Fotografija 6 / 6Crvenu vilu srušila je vojska na vlastitu sramotu (iz kolekcije Giancarla Moscarde)
Vreli srpanj 1977. godine: Pula se spremala za Dan ustanka i otvorenje 24. Festivala jugoslavenskog igranog filma na kojem će biti prikazani kultni "Izbavitelj", "Specijalno vaspitanje" i "Akcije stadion". Na pulskom aerodromu slavio se jubilarni tisućiti avion te godine. Naizgled obično ljeto dok iz Fažane nije stigla strašna vijest: u ponedjeljak, 25. srpnja, 11-ero je djece stradalo u napuštenoj zgradi na obali mora - propali su s balkona s visine od 6 metara!
- Samo zahvaljujući sreći danas prije podne izbjegnuta je tragedija do koje je moglo doći prilikom iznenadnog rušenja balkona Crvene vile. Desetero djece iz Odmarališta ‘Sava’ iz Kranja zajedno sa svojim odgajateljima s puno znatiželje razgledavalo je staru napuštenu i veoma trošnu zgradu, izvijestio je Glas Istre. Sudeći prema daljnjim izvještajima, izgleda da je točna brojka od 10-ero stradalih. Svi su zbrinuti u pulskoj bolnici, dvoje dječaka završilo je u šok sobi s izrazito teškim ozljedama.
Nekadašnji dom Antonia Smareglie
Sjećanja Fažanaca kažu da su djeca bili izviđači koji su boravili u logoru do vojnog odmarališta "13. maj" (danas kamp Pineta). Skupina je prije podne prošetala do Fažane, a u povratku odlučila istražiti napuštenu austrougarsku vilu sa sjeverne strane Fažane, poznatu po tome što je u njoj početkom 20. stoljeća živio veliki istarski kompozitor Antonio Smareglia.
Dječja znatiželja i trošna zgrada pokazali su se kobnima tog dana.
Popeli su se na kat i izašli na balkon koji nije izdržao njihovu težinu. Balkon je popustio, a djeca su s hrpom materijala završila na donjoj etaži. A onda je popustio i balkon na prvom katu i svi zajedno su se survali na tlo.
- To se dogodilo sa stražnje strane vile. Sjećam se da je dosta djece bilo ozlijeđeno, jedan dečko jako teško, a navodno ga je u Ljubljanu na liječenje kasnije prebacio helikopter, ispričao nam je prije desetak godina pokojni Giancarlo Moscarda, fažanski kroničar i istraživač lokalne povijesti, koji je 1970-ih bio aktivan u Turističkom društvu i u Mjesnoj zajednici.
Glas Istre je u nekoliko navrata izvještavao o zdravstvenom stanju malih Slovenaca, posebno o 11-godišnjaku koji je pretrpio teške ozljede glave, odnosno mozga. U šok sobi nalazio se i 13-godišnjak s teškim ozljedama zdjelice. Do 1. kolovoza 1977. svi su otpušteni iz bolnice, osim 11-godišnjaka. Dežurni liječnik s kirurgije izjavio je za novine da mu je stanje kritično, i to je bilo posljednje slovo o tom slučaju koje smo našli u arhivi Glasa Istre. Ako ga je zaista helikopter prebacio u Ljubljanu, onda je shvatljivo da naše lokalne novine više nisu imale daljnje informacije o njegovom stanju.
Derutna zgrada bila je u vlasništvu JNA. I to što se dogodilo, dogodilo se na njenu sramotu. Nakon nesreće vojska ju je brzo i bez objašnjenja uklonila, o tome se nije raspravljalo i o tome nisu novine pisale.
- Nije se to smjelo učiniti, ipak je to bio spomenik kulture, zgrada u kojoj je boravio i stvarao veliki istarski kompozitor Smareglia. Žalosno što nitko nije reagirao, nitko vjerojatno ništa nije ni pitao, kazao nam je svojedobno Moscarda.
I tako je pod bagerom nestala Crvena vila, najljepše zdanje na obali Fažanskog kanala. Ostalo je od nje samo par kamenih blokova uz plažu - ostaci stepenica i portuna dvorišnog zida prema moru. I čempresi koji podsjećaju na raskošno zelenilo koje ju je okruživalo.
Crvena vila izgrađena je kao Villa Lobmayer i to joj je pravo ime. Podignuta je krajem 19. stoljeća, u isto vrijeme kad i Villa San Lorenzo (Vila Fragiacomo) s južne strane Fažane. Jedna crvena, druga bijela, svaka sa svoje strane na istoj udaljenosti od središta mjesta.
- Mi djeca često smo pohodili parkove tih vila gdje smo tražili pinjole, šumske jagode, borovnice i pomele kojih bismo se najeli, napisao je Giovanni Draghessi 1980. u ezulskom glasilu L’Arena di Pola. Upravo, takvu, okruženu raskošnim zelenilom, vilu je nacrtala Božena Milošević 1953. godine, a njen je akvarel objavljen u zborniku fažanskog kolokvija Fažanski libar 3 (2008. godine).
Nisu se vile razlikovale samo po boji – San Lorenzo je nešto veća, ali je Lobmayer imala atraktivnije pročelje s brojnim stupovima, voltama i balkonima. I ženske statue na gornjim terasama, od kojih su neke preživjele rušenje i navodno se nalaze po privatnim kućama u Puli i okolici.
U Fažanskom Libru 3, urednik Mirko Urošević, pišući o poslijeratnom Institutu za jadranske kulture (Poljopriredni zavod) u Fažani, naveo je da su djelatnici živjeli u Crvenoj vili, dok je uprava bila smještena u Vili San Lorenzo. U tom članku iznosi i sjećanje Anđele Kaštelan (r. Rudan), koja je s obitelji u živjela u Crvenoj vili od 1948. do 1956. godine.
- Vila je bila prekrasna, crveni zidovi, bijeli stupovi, gore na vrhu četiri kipa.... U prizemlje se ulazilo od mora. Slijeva je bila kuhinja, a s desne strane velika sala s kaminom, riječi su Anđele Kaštelan zabilježene u zborniku. Crvene vile Lobmayer dobro se sjeća i vodnjanski galerist Germano Fioranti, koji je kao mlad uočio sličnost s komunalnom palačom u Vodnjanu, građenom 1911. u neogotičkom stilu - gotico veneziano!
Villa Oceana
Prema Draghessiju, vlasnici su bili obitelji Lobmayer i Martinuzzi, a kasnije je navodno njen vlasnik postao jedan Čehoslovak.
Smareglia je u njoj početkom 20. stoljeća živio kao najmoprimac, ali ju je toliko volio, kao i Fažanu, da je kuću želio otkupiti. Tako je prije 20-ak godina ispričala njegova unuka Mariarosa Rigotti Longo gostujući na fažanskom kolokviju. Smareglia je kuću "krstio" nazivom Villa Oceana, prema operi praizvedenoj 1903. u milanskoj Scali. Veliki natpis "Villa Oceana" tih se godina i nalazio na njenom krovu, što je vidljivo na najpoznatijoj fotografiji zgrade snimljene s morske strane. Smareglia se, navodno, na toj slici nalazi na terasi prvog kata.
Prema sjećanjima Anđele Kaštelan, u vili je živjela gospođa Lobmayer, Austrijanka, a u susjednoj vili njena rođakinja, obje bez potomaka. Nakon 2. svjetskog rata na imanju je još uvijek živio čovjek koji je radio na imanju Lobmayerovih. Vila se nalazila okružena s dva velika maslinika, vinogradom, voćnjakom, velikim povrtnjakom i poljem zasijanim pšenicom. I danas je vidljiv dio aleje čempresa na prilazu vili s kopnene strane.
S vremenom su djelatnici Instituta iselili, a zgrada je prešla u privatno vlasništvo. Potom ju je otkupila država s namjerom da se tamo izgradi rekreacijski centar ili proširi vojno odmaralište. Pitanje je bi li se što od toga realiziralo da nije bilo nesreće.
- I tako je vila ostala prazna sve do 1977. kada su u njoj stradala slovenska djeca pa ju je ubrzo vojska srušila, riječi su sjećanja Anđele Kaštelan, jedne od stanarke vile, koje više nema.
