Legendarni turnir
Tko god u Peroju može hodati, može i igrati odbojku na pijesku
(Snimio Zvjezdan Strahinja)
Pijesak u zubima i pod kostimima, puno skokova, prašine i padova, nabrekle podlaktice od čekićanja... Tek što su Perojci proslavili naslov prvaka 1. Županijske nogometne lige vratili su se svojoj drugoj velikoj ljubavi – odbojci na pijesku.
Sunce opako, a plaža puna
Zadnjeg vikenda u lipnju sunce je opako, a plaža puna: To znači da je vrijeme za Martulina cup. Na 22. izdanju legendarnog turnira na dva terena nastupilo je 8 ekipa, a pobjedu je odnio tim koji su činili Ivan, Viktorija, Tony i Matej.
Iako se na turnir više ne prijavljuje po 20-ak ekipa i iako ne nastupaju profesionalni igrači, i ove se godine okupilo puno mladih igrača, puno publike s plaže i prijatelja Perojaca. Odbojkaški susret na pijesku i dalje je pojam dobrog sportskog nadmetanja, požrtvovnosti na terenu i cjelodnevne zabave. To je još jedna demonstracija zajedništva Perojaca svih generacija, okupljenih oko Društva perojskih crnogoraca "Peroj 1657", NK Peroja, vatrogasaca, konopaša...
- Svi koji mogu hodati mogu i igrati, rekao nam je Dragan Vučerić, sudac i jedan od istaknutijih članova DPC-a. Rekli bi za Vučerića da je iz starije generacije Perojaca, ali na Martulini se ne broje godine, ovdje nema ograničenja, igraju i školarci i umirovljenici.
- Trebao sam igrati i ja, ali mi je unuk došao pa će on umjesto mene. Iskreno, samo čekam da se netko umori pa da zaigram umjesto njega, kazao je Vučerić.
Žega je pa je i natjecanje počelo tek predvečer. U ono vrijeme kad je nastupalo daleko više ekipa, turnir je morao počinjati u 10 ujutro. Prijavljivalo se tada po 10 ženskih i 15 muških ekipa, iz Slavonskog Broda, iz Rijeke, iz cijele Istre, čak iz Bosne. Martulinu su igrali prvoligaši, igrale su "Žalovke", koje su osvajale titule u Hrvatskoj, prvotimke OTP banke, sestre Milin iz Rijeke, Erika Drviš i mnogi drugi odlični igrači s Puljštine, Rovinjštine i dalje. Velika zasluga u tome, rekao nam je Nikola Škoko, sasvim je sigurno bio angažman odbojkaškog entuzijaste Vilija Raguža, koji je poznanstvima u Peroj mogao privući mnoga jaka imena odbojkaškog svijeta.
- Od 2004. su nam dolazili sa svih strana jer u okolici nije bilo takvih turnira. Mi smo među prvima napravili terene. S vremenom su se jače ekipe raspršile gdje se igra za lovu, a mi danas igramo da počastimo igrače i goste. Zadnjih pet, šest godina nije imalo smisla zvati poznate timove, bilo nam je važno da turnir održimo, makar i za sebe, kazao je Vučerić te podsjetio da od 2021. Martulina cup ima status memorijalnog turnira posvećenog Nenadu Krtiniću - Bediju.
Dok su trajale prijave za turnir, pod crnikom se hladilo pivo i gemišti. Dok se ispisivao raspored igre po terenima, rezala se kapula i potpaljivala vatra za roštilj. Nitko još nije sudjelovao na turniru, a da je ostao žedan i gladan. Dok su krenule prve utakmice, zatreštala je i glasna muzika. Martulina cup je sportski događaj, ali on je i vesela mjesna fešta.
- Od korone na ovamo pogasilo se puno liga. Ni mi ne igramo više gradsku ligu u Puli pa smo barem zadržali turnir kao tradiciju da nam se ne izgubi. I posvećujemo ga našem preminulom članu Nenadu Krtiniću, kazao je Nenad Štokovac, inače predsjednik NK Peroja.
Kako su se redali setovi do 21 i kako smo se približavali polufinalu, tako se oko terena okupljalo sve više publike s plaže. Zamislite onda koliko su gledatelja privlačili renomirani igrači koji su ovdje demonstrirali svoje smečeve. I novinari su redovno i igrali i izvještavali s Martuline. Na ta vremena podsjećaju i majice turnira koje se i dalje tiskaju po pravilu "svake godine drugi motiv i druga boja". Ove godine su zelene, a kupnjom majice ujedno je plaćena kotizacija za natjecanje.
Kopali teren u 4 ujutro
Cijela priča o odbojci na Martulini počela je još ranih 2000-ih. godina. Na prvi perojski teren, ali na travi, još uvijek podsjećaju dva stupa za mrežu ostavljeni za uspomenu. Takvo igralište nije bilo dovoljno pa su vrijedni Perojci zasukali rukave, zajednički iskrčili teren i napravili dva igrališta svojim rukama i doprinosima pojedinaca.
- Kopali smo teren u 4 sata ujutro da ne smetamo turistima na plaži. Prvi turnir igrao se na samo jednom terenu jer drugi još nije imao pijeska. Pijesak nam je kasnije donirao gospodin Šoškić iz Rijeke. I od onda nismo stali s turnirom, prisjetio se Štokovac.
Plaža Martulina tradicionalno je okupljalište Perojaca, to je mjesto za fešte, sportska zbivanja i proslava. Plaža i zeleni pojas iza nje su kao veliki ljetni dnevni boravak mještana, od posebnog sentimentalnog značaja.
- Iz jednog razloga se išlo u izgradnju terena: kad smo se okupili i napravili ekipu Martulina i igrali ligu, bili smo pozivani na turnire na pijesku na Krk, u Rijeku, na Fratarski, Pomer, Verudelu i drugdje. Željeli smo i mi pozvati sve te ljude da dođu kod nas. To je bio motiv, ispričao nam je Štokovac dok je s ponosom gledao što su starije generacije Perojaca ostavile mlađima.
Danas na tim terenima igraju neki novi klinci, a većina njih nije bila ni rođena kad se ovdje izgrađivalo igralište.
- Najveća dobit je da mladi još uvijek igraju, da imaju volje i da ih se svake godine okupi 50-ak. Iskreno se nadam da će turnir opet zaživjeti na razini na kojoj je bio nekad, da nam dođu ljudi i vide Peroj i Martulinu i Vodnjanštinu. Pokojni Bedi je volio odbojku i društvo više nego išta drugo, on bi sve dao da se ovo održi, zaključio je Štokovac.
