zAVRŠNA SVEČANOST
FOTO / Glagoljska akademija za male čuvare velike baštine
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
U zelenoj oazi Istre stoljećima je živjela i glagoljica – pismo koje nije bilo samo sredstvo zapisivanja riječi, nego i svjedok života zajednice koja je znala živjeti u skladu s prirodom i poštovati prostor koji je okružuje. Upravo toj povezanosti baštine, čovjeka i prirode bio je posvećen 33. saziv Male glagoljske akademije »Juri Žakan«, održan u Roču na temu »Zeleno lice glagoljice«, koji je službeno zatvoren završnom svečanošću.
Odgovornost prema budućnosti
U organizaciji Ministarstva znanosti i obrazovanja te Agencije za odgoj i obrazovanje, smotra čiji je suorganizator Grad Buzet, a provoditelj Osnovna škola »Vazmoslav Gržalja« Buzet, kroz radionice, istraživanja i stvaralački rad, okupila je 57 novih žaknića – mladih čuvara glagoljaške baštine, osnovaca iz petnaest hrvatskih osnovnih škola, iz Istarske županije, Zagrebačke županije, Krapinsko-zagorske, Grada Zagreba, Karlovačke, Varaždinske i Sisačko-moslavačke županije. Zajedno sa svojim učiteljima, voditeljima radionica i stručnim suradnicima, otkrivali su kako se glagoljaška baština isprepliće s ekologijom i održivim razvojem te kako mudrost prošlosti može pomoći u odgovornijem odnosu prema budućnosti.
Rad Male glagoljske akademije bio je organiziran tijekom pet radnih dana kroz šest radionica za učenike šestih razreda: literarno-scensku, novinarsku, povijesnu, grafičku radionicu te radionice keramike i dizajna, kao i dvije radionice za srednjoškolce-volontere, medijsku te dizajnersku. Na završnoj svečanosti svaka se, na nekoliko lokacija u Roču, predstavila scenskom igrom u kojoj je pokazala istraživački i kreativno stvaralački proces i način učenja glagoljice i njene uporabe i primjene u svakodnevnici.
Literarno - scenska radionica oblikovala je predstavu Lokva mira, nadahnutu temom 33. saziva akademije »Zeleno lice glagoljice«, koja se temelji na odabranim ulomcima iz Istarskog razvoda, jednog od najvažnijih hrvatskih glagoljskih spomenika iz 14. stoljeća. Na pravnom dokumentu koji svjedoči o sukobima i sporovima, ali još više o pomirenju, danoj riječi, međusobnom povjerenju i odgovornosti prema zajednici. U tim su drevnim zapisima žaknići prepoznali vrijednosti koje su jednako važne i danas - poštovanje čovjeka, prirode i baštine. Kroz suvremeni scenski izričaj podsjetili su da očuvanje okoliša, jezika, kulture i zajedništva nije samo izazov našeg vremena, nego trajna ljudska odgovornost.
Mali čuvari glagoljice
Koordinatorica Male glagoljske akademije Maristela Rabak Tomašić, na svečanosti zatvaranja ovogodišnjeg saziva, naglasila je kako su žaknići na svom petodnevnom putovanju otkrivali da glagoljica nije nastajala samo u knjigama i zapisima. Živjela je među ljudima koji su stvarali i opstajali uz zemlju, šume, lokve, kamen i more.
- Žaknići su upoznali ljepotu ovog kutka Istre i otkrivali kako su preci razumjeli ono što i danas želimo naučiti - da čovjek nije gospodar prirode, nego njezin dio. Zato je ovogodišnja tema bila mnogo više od naslova. Podsjetila nas je da baštinu ne čine samo stara slova uklesana u kamen ili zapisana na pergameni. Baština živi u našim djelima, u odgovornosti prema prirodi, u poštovanju prema zavičaju i u spremnosti da ono što smo naslijedili sačuvamo za one koji dolaze poslije nas, kazala je Rabak Tomašić te ovogodišnjoj generaciji žaknića poručila kako su u Roču stvorili uspomene koje će ih povezivati, a upravo je to ono što Mala glagoljska akademija već više od tri desetljeća čini - spaja ljude, gradi prijateljstva i stvara male čuvare velike baštine.
- Budite čuvari glagoljice. Budite čuvari prirode. Budite čuvari zajedništva. Jer dok bude mladih čuvara glagoljaške baštine - živjet će i glagoljica. A dok bude živjela glagoljica, živjet će i njezino zeleno lice, poručila je.
Skromni počeci akademije
Akademik Josip Bratulić u svom je obraćanju istaknuo kako je ovo 34. godina postojanja ročke akademije, ali tek 33. saziv jer nije održana 2020. godine zbog tadašne pandemije. Kada je 1993. godine skromno pokrenuta, njeni pokretači nisu mogli niti sanjati da će se ona razviti i stasati u ovako veliku i važnu manifestaciju kakva je danas.
- Roč je opsegom malen, ali je oduvijek bio grad velikih stvari. U 15. stoljeću bio je dom glagoljaša poput Šimuna Grebla i Jurja Žakna. Njih bismo mogli usporediti sa suvremenim inovatorima i vizionarima, koji s vrlo oskudnim sredstvima stvaraju vrijednosti za vječnost. Od 1973. do 1995. godine Roč je bio dom znanstvenog skupa Ročki glagoljaški bienale koji je bio posebna katedra Čakavskog sabora i kojem sam imao zadovoljstvo biti mentor. Mala glagoljska akademija, od 1993. godine, baštinica je ove velike ročke glagoljaške tradicije, kazao je Bratulić.
Glagoljica se u današnje vrijeme pojavljuje na najrazličitijim mjestima, u Hrvatskoj, ali i u svijetu, i to ponekad u neočekivanim prigodama, istaknuo je također akademik te poručio žaknićima: » Na tom tragu ponesite iz Roča sjeme glagoljice u svoje domove i posijte ga u svome kraju, kako bi tamo glagoljaško duhovno blago i opet zasjalo u još čudesnijim i raznovrsnijim oblicima. Ostanite glagoljaši i nakon odlaska s akademije i tako predajte budućim generacijama našu hrvatsku glagoljsku riječ, slovo, logos, a to znači mudrost«.
- Glagoljica za nas nije samo staro pismo, ona je simbol trajanja, znak kulturne samosvijesti i most koji nas povezuje s precima. Upravo zato ova smotra ima posebnu vrijednost, okuplja učenike iz cijele Hrvatske koji su spremni učiti, stvarati i svojim radom doprinositi očuvanju dragocjene baštine, kazao je pomoćnik ravnateljice Agencije za odgoj i obrazovanje Vesko Nikolaus te poručio žaknićima da budu ambasadori glagoljice i čuvari kulturne baštine. Mala glagoljska akademija, kazao je također Nikolaus, nije samo smotra, ona je zajednica, zajednica ljudi koji vjeruju da je baština temelj identiteta i inspiracija za budućnost.
