Titula "Istarski obrtnik godine", jedno od najznačajnijih priznanja koje dodjeljuje Obrtnička komora Istarske županije, ove je godine pripala Gianniju Spitzu iz Karigadora kraj Novigrada. Nagrada se dodjeljuje obrtnicima koji su svojim dugogodišnjim radom, profesionalnim uspjesima i doprinosom razvoju obrtništva ostavili poseban trag u svojoj zajednici na području Istarske županije.

Tri i pol desetljeća u ribarstvu

Dugogodišnji ribar iz Karigadora, čiji je život od najranije mladosti neraskidivo povezan s morem i ribarskom tradicijom, priznanje je zaslužio zahvaljujući desetljećima predanog rada u svom obrtu te aktivnom doprinosu lokalnoj zajednici. Obrtnička nagrada se dodjeljuje među kandidatima koje za priznanje nominiraju područne obrtničke komore sa područja cijele županije, a Spitza je predložila Obrtnička komora Bujštine, čiji je član od samog osnutka.

Priznanje mu je uručeno na svečanosti povodom Dana Obrtničke komore Istarske županije, održanoj u rovinjskom hotelu Lone, uz nazočnost obrtnika, predstavnika institucija i brojnih gostiju iz cijele Istre.

Spitzova priča, međutim, ne počinje nagradama i priznanjima već mnogo ranije, uz more koje ga prati od djetinjstva i obitelj koja je generacijama živjela od ribarstva. Ljubav prema moru naslijedio je od svojih predaka, a ribarski zanat naučio je kroz svakodnevni rad. Zato priznanje koje je primio ne doživljava samo kao osobni uspjeh, već i kao nagradu svim ribarima koji su kroz generacije stvarali obiteljski identitet.

Da će upravo njegovo ime biti proglašeno među nominiranima za ovogodišnjeg "Istarskog obrtnika godine", kaže, nije očekivao.

- Iskreno, nisam očekivao nagradu. Znao sam da sam među nominiranima, ali konkurencija je bila jaka i nisam razmišljao o tome da bih mogao biti izabran. Zato me odluka posebno razveselila. Tijekom više od 35 godina aktivnog djelovanja u ribarstvu i obrtništvu primio sam nekoliko priznanja za svoj rad, a i obnašao sam neke od vodećih funkcija u ribarskim udruženjima. Tako sam bio predsjednik Ceha ribara u Umagu, a imao sam i funkciju dopredsjednika na županijskoj razini. Kroz sve te godine sudjelovao sam u brojnim inicijativama i projektima koji su bili važni za ribare i obrtnike, pa ovu nagradu doživljavam kao priznanje dugogodišnjem radu i angažmanu, rekao je dobitnik županijskog priznanja.

U Spitzovu domu u Karigadoru razgovarali smo i o njegovim počecima, izazovima ribarskog posla i promjenama koje su obilježile tu granu privrede u posljednjih nekoliko desetljeća.

Gianni Spitz (Snimio Zvonimir Guzić)

- More i ribarstvo obilježili su moj život od najranijih dana. Otac se bavio ribarstvom pa smo moja dva brata i ja praktički odrastali uz barku, mreže i svakodnevni rad na moru. Još kao djeca pomagali smo koliko smo mogli i tako polako učili zanat. Iako sam po struci automehaničar, nakon završetka škole odlučio sam ostati na moru. Položio sam potrebne ispite za upravljanje brodovima i krenuo putem kojim sam, na neki način, bio vezan od djetinjstva. Nije to bio lagan posao, ali nikada nisam požalio zbog te odluke.

Ribarstvo traži puno rada i odricanja, no daje i posebnu slobodu. Kao obrtnik funkcioniram već više od 35 godina i tijekom tog vremena more me naučilo mnogo toga od odgovornosti i upornosti do poštovanja prema poslu i ljudima. Danas, kada se osvrnem na sve te godine, mogu reći da sam ponosan što sam nastavio obiteljsku tradiciju i što sam cijeli svoj radni vijek proveo radeći ono što volim, kaže Spitz.

Govoreći o razlikama između nekadašnjeg i današnjeg ribarstva, Spitz kaže da se posao u posljednjih nekoliko desetljeća potpuno promijenio.

- Ribarstvo nekad i danas nemaju gotovo ništa zajedničko. Nekada se najveći dio vremena provodio na moru, a danas se sve više vremena troši na administraciju i papirologiju. Prije svakog izlaska na more moramo ispunjavati elektronski očevidnik, upisivati vrijeme isplovljavanja, poziciju na koju dolazimo, kada smo bacili mreže i kada smo ih podigli. To je samo dio obveza koje danas imamo, objašnjava Spitz.

Posebno problematičnim smatra procjenu ulova prije samog dolaska u luku.

- Najveći problem je što smo dužni pola sata prije dolaska u luku prijaviti procijenjenu količinu ulova. Tko god se bavi ribarstvom zna da je gotovo nemoguće odokativno precizno procijeniti kilažu ribe koja je još na brodu. Godinama upozoravam da bi bilo puno logičnije da se ulov evidentira nakon iskrcaja, kada se roba izvaže na kopnu. Ovako, ako pogriješite više od deset posto u procjeni, slijedi kazna od 100 eura, a ako ne ispunite očevidnik ili u njemu napravite pogrešku, kazne se kreću od tisuću pa do deset tisuća eura, kaže.

Takav sustav, smatra, dodatno opterećuje ionako zahtjevan posao i odvraća mlade od ulaska u ribarsku profesiju.

- Kada gledam iz te perspektive, teško mogu biti optimist. Propisa je sve više, kontrole su sve strože, a kazne sve veće. Istovremeno je sve manje mladih ljudi koji su spremni ući u taj posao. Ribarstvo je težak, ali lijep poziv, no mladima danas nije privlačno kada vide koliko je administrativnih obveza i rizika povezano s njim, ističe Spitz.

Posebno ga zabrinjava činjenica da u Hrvatskoj još uvijek ne postoji sustavno obrazovanje za buduće ribare.

- Paradoksalno je da je ribarstvo jedno od rijetkih tradicionalnih zanimanja za koje ne postoji odgovarajuća škola. Već godinama apeliram prema nadležnim institucijama da se uvedu obrazovni programi za ribare i ribarstvo jer bez stručnog kadra nema ni razvoja te djelatnosti. Nažalost, do danas nisam vidio ozbiljnu inicijativu u tom smjeru, a bez mladih ljudi teško je govoriti o budućnosti hrvatskog ribarstva, zaključuje Spitz.

Svoje tvrdnje o neizvjesnoj budućnosti ribarstva Spitz potkrepljuje primjerom iz vlastitog mjesta.

- Dovoljno je pogledati što se dogodilo u Karigadoru. Nekada je ovdje bilo više ljudi koji su živjeli od mora, a danas smo moja braća i ja, koji smo već pred mirovinom, praktično ostali jedini aktivni ribari u mjestu. To najbolje pokazuje koliko se situacija promijenila posljednjih desetljeća.

Obiteljsku tradiciju za sada nastavljaju njegova dva nećaka, no ni za njihovu budućnost u tom poslu nije siguran.

- Trenutačno su moja dva nećaka odlučila nastaviti obiteljski posao i drago mi je zbog toga. Međutim, pitanje je koliko će dugo moći izdržati u ovakvim uvjetima. Posao je sve zahtjevniji, troškovi rastu, administracije je sve više, a zarada nije uvijek sigurna. Ako se nešto ne promijeni, bojim se da će sve manje mladih biti spremno vezati svoj život uz more i ribarstvo. A kada nestanu ribari, ne nestaje samo jedno zanimanje, nego i dio identiteta naših obalnih mjesta i tradicije koja se stvarala generacijama, upozorava Spitz.

Osim što je desetljećima aktivan u ribarstvu i obrtništvu, Spitz je ostavio trag i u društvenom životu svog mjesta. Kao predsjednik udruge "Moj lipi Karigador", bio je među najistaknutijim zagovornicima očuvanja identiteta mjesta, zaštite obale i prirodnog okoliša te uključivanja mještana u donošenje odluka koje se tiču razvoja Karigadora. Udruga je posljednjih godina bila posebno aktivna u inicijativama vezanim uz zaštitu uvale Dajla-Karigador i očuvanje prostora od prekomjerne betonizacije, okupljajući građane oko zajedničkih interesa.

Doprinos zajednici

Svoj doprinos zajednici daje i kroz lokalnu politiku kao općinski vijećnik u Općini Brtonigla, gdje zastupa interese mještana i sudjeluje u donošenju odluka važnih za razvoj kraja.

- Oduvijek sam smatrao da nije dovoljno samo raditi svoj posao. Ako živiš u nekom mjestu, moraš se uključiti i u život zajednice te pokušati pomoći kada vidiš da postoji problem. Upravo iz tog razloga bio sam aktivan i kroz udrugu "Moj lipi Karigador". Udrugu smo osnovali prvenstveno zbog najava izgradnje luke u Karigadoru, projektu za koji smo smatrali da nema opravdanja, pogotovo zato što je u isto vrijeme bila planirana izgradnja lučice u Dajli, u istom zaljevu. Smatrali smo da bi takav zahvat mogao narušiti prostor uz koji su vezani životi mnogih mještana. Uspjeli smo argumentima upozoriti nadležne na naše stavove i na kraju se od projekta odustalo, što je bio i glavni cilj našeg djelovanja. Nakon toga udruga je postupno prestala s radom jer je razlog njezina osnivanja bio ostvaren. Nije uvijek bilo lako, bilo je različitih mišljenja, rasprava i izazova, ali cilj nam je uvijek bio zaštititi interese mještana i sačuvati izvorni oblik morske obale Karigadora. Drago mi je što smo uspjeli okupiti ljude oko zajedničkih tema i pokazati da se glas lokalne zajednice može čuti kada postoji jedinstvo i jasna vizija onoga što želimo sačuvati za buduće generacije, rekao je Spitz.

Na kraju razgovora spustili smo se do obale gdje nam je Gianni pokazao svoj brod KRAP na kojem provodi velik dio svog vremena. Već desetljećima to je njegovo radno mjesto, a kako sam kaže, i drugi dom. Iako danas nosi titulu "Istarski obrtnik godine", za Spitza najveća nagrada i dalje ostaje mogućnost da radi posao koji voli, na moru koje ga je odgojilo i uz koje je proveo gotovo cijeli svoj životni vijek.

Povezane vijesti

• Tisuću građana traži da se gradnja marine briše iz prostornih planova
• Burna rasprava predsjednika Vijeća i ogorčenih građana Karigadora
• Najviše uloženo u nove ulice u Karigadoru