Arheološko bogatstvo
Pod morem i kopnom skriva se tisućljećima bogata povijest: Što donosi novi plan zaštite medulinske baštine?
(Arhiva Kristina Džin)
O upravo usvojenom Planu upravljanja kulturnim dobrima Općine Medulin – kopnu, moru i budućnosti jednog od najbogatijih arheoloških krajolika na Jadranu, razgovarali smo s dr. Kristinom Džin, koja je bila dio stručnog tima za ovaj multidisciplinarni pothvat. Stručni tim činili su dr. sc. Jadran Antolović, zadužen za menadžment u kulturi i EU projekte, dr. sc. Kristina Džin za arheologiju, dr. sc. Ida Koncani Uhač za podmorsku arheologiju, dr. sc. Zoran Šikić i mr. sc. Morana Bačić za zaštitu prirode, te Stella Antolović za marketing u kulturi i turizmu.
- Bez zajedničkog rada – arheološkog, ekološkog i menadžerskog pogleda istovremeno – ovakav sveobuhvatan dokument ne bi bio moguć. Jednako važna bila je i suradnja s lokalnom zajednicom i institucijama: načelnikom Općine Medulin Ivanom Kircem, ravnateljem Arheološkog muzeja Istre Darkom Komšom, ravnateljem Javne ustanove Kamenjak Slobodanom Belevićem, kapetanicom Lučke kapetanije Pula Dolores Brenko-Škerjanc, ravnateljem Turističke zajednice Medulin Mihaelom Idžakovićem, savjetnikom za kulturnu baštinu Giannijem Bužletom te voditeljicom Odsjeka za mjesnu samoupravu i EU projekte Anom Žufić. Upravljanje baštinom nikada nije posao jedne struke – ovdje se to jasno vidi, veli Džin.
Projekt Interreg
Medulinski zaljev jedno je od onih mjesta gdje se, kako kažu arheolozi, »ne kopa da bi se nešto našlo, nego da bi se odlučilo što prvo istražiti.« Osam registriranih kulturnih dobara, desetci evidentiranih nalazišta na kopnu i pod morem, rimska carska vila, austrougarske utvrde, potopljeni brodovi i naselja stara sedam tisuća godina – sve to stalo je na tridesetak četvornih kilometara južne Istre. Upravo je za to područje ove godine izrađen Plan upravljanja kulturnim dobrima Medulinskog zaljeva, u sklopu projekta Interreg Italija – Hrvatska Value+.
O tome smo razgovarali s arheologinjom i istraživačicom koja je sudjelovala u njegovoj izradi.
- Medulinski zaljev, u suštini je, jedan veliki, kontinuirano naseljavan arheološki krajolik koji se slučajno danas nalazi ispod turističke destinacije. Tragovi ljudske prisutnosti ovdje sežu do neolitika – na poluotoku Vižula pronađena je keramika koja upućuje na naselje iz mlađe faze starijeg neolitika, staro oko 4000 godina prije Krista. Nakon toga slijedi kontinuitet gotovo bez prekida: prapovijesne gradine na Vrčevanu, Vintijanu i Punta Kašteji, zatim rimsko doba s vilama, lukama i kamenolomima, ranosrednjovjekovna naselja i crkve, pa austrougarske utvrde i ratni brodovi s početka 20. stoljeća. Rijetko je gdje na Jadranu taj niz slojeva toliko gust i toliko dobro sačuvan, dijelom baš zato što je velik dio nalazišta pod morem i time zaštićen od gradnje. Zaljev nije kulisa za turizam – turizam se, zapravo, odvija povrh jednog izuzetno slojevitog arheološkog prostora.
Prapovijest je ovdje prisutna kroz neolitičko naselje na Vižuli, mrežu gradinskih naselja podignutih na uzvisinama s pogledom na more i plodno zaleđe – tipičan istarski obrazac naseljavanja. Evidentirali smo ih čitav niz: Kaštelir kod Monte Rossa, Sv. Marina, Vintijan, Vrčevan, Punta Kašteja, Kaštelir na lokalitetu Kastril kod Premanture, Glavica i Gradina. Većina je utvrđena nalazima brončanodobne i željeznodobne keramike te ostacima suhozidnih bedema na vršnim platoima. Zanimljivo je da su neke od tih gradina kasnije, u antici, ponovno naseljene ili nadograđene, a u novije doba na njima je austrougarska vojska podizala svoje instalacije – isto strateški povoljno mjesto koristile su, s razmakom od tisuća godina, posve različite civilizacije. To je sjajan primjer kako krajolik sam nameće logiku strateškog naseljavanja kroz stoljeća, navodi.
Apsolutni vrhunac
Vižula je tu apsolutni vrhunac. Uz Pomer, naravno. Riječ je o maritimno-rezidencijskoj vili rimskog carskog doba koja se ubraja među najljepše, najveće i najluksuznije takve građevine na cijeloj istočnoj obali Jadrana – vjerojatno je pripadala carskoj obitelji.
- Kompleks se prostirao na tri terase, s prostorijama koje su imale raskošne mozaičke podove, termalnim kompleksom i pristaništem dokumentiranim u duljini od 20 metara. Lokalitet smo podijelili na osam zona, od kojih su tri potpuno pod morem – ondje su istraženi lučki objekti u duljini od oko 300 metara, sa spremištima za žito, amforama za ulje, vino i garum, čak i kovačnicom za popravak plovila. U zaleđu je pronađena i vila rustika s uljarom. Ono što vilu čini posebno dragocjenom jest kontinuitet korištenja od 1. stoljeća prije Krista do 6. stoljeća poslije Krista, s vidljivim promjenama arhitekture koje prate promjene morske razine – doslovno čitamo klimatsku povijest u kamenju. Pomer ima nesretnu sudbinu velebnosti i umjetničko-graditeljsko-duhovne vrijednosti, ali danas pod privatnim građevinama – posjetiteljima nedostupan.
Cijeli zaljev proglašen je hidroarheološkom zonom još 1966. godine, što je samo po sebi izniman podatak – rijetko koje područje u Hrvatskoj ima takav status na tako velikoj površini. Pod vodom su evidentirani ostatci lučke arhitekture u uvali Močile, kamene konstrukcije u podmorju Mukalbe, potopljenu rimsku cestu na prevlaci Burle, podmorske strukture kod poluotoka Vižule i rta Kašteja, gospodarski kompleks Bijeca, olupina drvenog broda kod otoka Ceja, ostatci brodskih i podmorskih konstrukcija u uvalama Debeljak, Lokva, Stupice i Tašalera.
Uz to imamo Debeljak i još tri službeno zaštićena podmorska kulturna dobra: olupinu austrougarske torpiljarke »Flamingo« potopljene 1914. nakon nailaska na minu, te dva broda iz 17./18. stoljeća s topovima i sidrima admiralitetskog tipa. Podmorska baština je posebno osjetljiva jer je istovremeno i najbolje očuvana – more je odličan konzervator, ali svaki neovlašteni zahvat, sidrenje ili nestručno ronjenje mogu je nepovratno uništiti. Zato je u Planu poseban naglasak na strogom režimu zaštite, kontroliranom ronjenju isključivo kroz ovlaštene centre i dugoročnoj ideji podvodnog muzeja koji bi široj javnosti, kroz snorkeling ili vođene ronilačke ture, omogućio da tu baštinu doživi na licu mjesta, objašnjava Džin.
Park povijesti Banjole
Novovjekovlje je pomalo u sjeni antike, ali je itekako prisutno, ponajviše kroz pomorstvo i vojnu povijest. U podmorju su dokumentirana dva trgovačka jedrenjaka iz 17./18. stoljeća s naoružanjem – jedan kod svjetionika Albanež s tri željezna topa i dva sidra, drugi kod rta Kamenjak s topovima na postoljima i staklenim perlicama kao dijelom tereta.
Na pitanje da nam predstavi Park povijesti u Banjolama Džin odgovara da je to njoj osobno jedan od najdražih projekata jer pokazuje kako se sav taj arheološki i povijesni sloj, može na razumljiv i pristupačan način prenijeti široj javnosti.
- Riječ je o modernom parku na otvorenom, zamišljenom kao svojevrstan muzej pod nebom – s informativnim pločama, multimedijskim sadržajima i tematskim cjelinama koje posjetitelja vode kroz povijest cijelog područja, od prapovijesti do suvremenog doba, kroz naselja Medulin, Premanturu, Pomeršćinu i same Banjole. Posebno je vrijedno što je park u potpunosti prilagođen osobama s invaliditetom – ima Brailleove natpise, zvučne interpretacije i vodeći sustav za slijepe i slabovidne osobe, što ga čini jednim od najinkluzivnijih interpretacijskih prostora te vrste u Hrvatskoj. Za mene kao arheologa njegova je vrijednost dvostruka: s jedne strane popularizira nalaze koje inače vidi samo uska stručna javnost, a s druge rasterećuje osjetljive originalne lokalitete od pretjeranog posjećivanja, jer posjetitelj ovdje dobiva kvalitetnu priču i bez izravnog kontakta s ranjivim ostacima na terenu, a u posjetu bira područje osobnog interesa, veli.
Također, kaže da bi baština trebala postati prepoznatljivi identitet destinacije, a ne samo dodatak plažama. To znači dovršen Arheološki park Vižula s uređenim pristupom mozaicima i podmorskim zonama, uspostavljen interpretacijski centar antike Medulinskog zaljeva kao nadopunu tom projektu, sustavno educirane ronilačke centre kao partnere u zaštiti podmorskih nalazišta umjesto potencijalne prijetnje, te Park povijesti u Banjolama kao ulaznu točku koja posjetitelja pripremi za ono što će vidjeti na terenu.
- Prvi pokušaj rješenja bio je još 2016., kad je projektom uređenja Arheološkog parka Vižula zamišljeno osnivanje posebne pravne osobe s dvanaest zaposlenika koji bi upravljali parkom. Ekonomski se to pokazalo teško održivim. Zato smo u ovom Planu razmatrali dva realnija modela: osnivanje posve nove javne ustanove specijalizirane isključivo za kulturna dobra, ili osnivanje zasebne Službe za upravljanje kulturnim dobrima unutar postojeće Javne ustanove Kamenjak, koja već upravlja zaštitom prirode na području općine. Klasičan, zatvoreni »muzej s vitrinama« u tradicionalnom smislu ovdje mi ne bi bio prvi prioritet – dio građe već ima svoj matični dom u Arheološkom muzeju Istre, s kojim planirana Služba za upravljanje treba imati vrlo usku suradnju.
Ključ uspjeha
Medulinski zaljev otkriva se kao rijedak primjer prostora u kojem se gotovo bez prekida isprepliću tragovi neolitika, prapovijesnih gradina, rimske raskoši Vižule, ranosrednjovjekovnih naselja, novovjekovnih brodoloma i austrougarskih utvrda – na kopnu jednako kao i pod morem, čija hidroarheološka zona uživa zaštitu već od 1966. godine. Novi Plan upravljanja kulturnim dobrima, plod suradnje arheologa, pravnika, konzervatora, ekologa i lokalne zajednice, prvi je korak prema tome da se ovo bogatstvo sustavno istraži, zaštiti i, putem projekata poput Parka povijesti u Banjolama, budućeg muzejsko-interpretacijskog centra na Vižuli i novoosnovane Službe za upravljanje kulturnim dobrima unutar JU Kamenjak, približi i posjetiteljima i budućim generacijama.
Kako poručuje dr. sc. Kristina Džin, ključ uspjeha nije jednokratan projekt nego dosljedan, stručno vođen i multidisciplinaran tim koji je spreman dugoročno se boriti za očuvanje ovog krajolika – zajedno s lokalnom zajednicom, a ne mimo nje.
