Danijel Benčić
Ako se TE Plomin jednog dana ugasi, alternativa mora postojati stvarno, a ne samo na papiru
Danijel Benčić (Snimio Milivoj Mijošek)
Aktualna zbivanja u svijetu itekako su utjecala na razmišljanja o cijeni energije – nedavno novo poskupljenje goriva na benzinskim postajama, unatoč intervencijama Vlade, itekako je udar na kućni budžet građana, a dobro je znano da poskupljenje goriva neminovno utječe i na rast cijena u svim segmentima - od struje do hrane. Energija, u kojem god obliku, bilo kao gorivo, struja ili voda - resursi su bez kojih je nezamisliv život, stoga su uštede u tom segmentu ključne za budžet kako građana, tako i tvrtki, a sve više se otvara i pitanje zelenih i ekoloških izvora energije, kao pouzdanijih i manje podložnih utjecajima turbulentnog svjetskog tržišta.
Istarska tvrtka Rudan, osnovana 1994. godine i sa sjedištem u Žminju, danas je kompanija s nacionalnim projektima. Počevši s vizijom stvaranja optimalne energetske učinkovitosti svojim klijentima i partnerima, pomoću novih znanja i tehnologija, ova tvrtka usmjerava u pravilan, stabilan i ekološki prihvatljiv način vođenja potrošnje energenata, a od 2016. godine, tvrtka Rudan djeluje i unutar turističkog sektora. Također, ova tvrtka je prošlogodišnji dobitnik priznanja za izniman doprinos u razvoju i jačanju gospodarstva u Istarskoj županiji. Tvrtka Rudan ima više od tri desetljeća poslovnog iskustva u vrlo specifičnom sektoru - projektima energetske učinkovitosti, što je posebice danas, s galopirajućim rastom cijena energenata itekako aktualna tema, a to nam je bio i povod za razgovor s Danijelom Benčićem, predsjednikom uprave tvrtke Rudan d.o.o. sa sjedištem u Žminju, koji je nedavno bio i jedan od panelista na konferenciji Glasa Istre "Green Istria 2030: Energetska tranzicija Istre", gdje su otvorene i brojne teme o uštedi energije, kao i o alternativnim, ekološkim opcijama iste.
Istra uvelike ovisi o električnoj energiji proizvedenoj u TE Plomin. I dalje je neizvjesna budućnost plominske termoelektrane, kao i proizvodnje električne energije u Istri općenito. Kako vidite energetsku budućnost Istre? Prijeti li Istri energetsko siromaštvo? Može li Istra namiriti svoje energetske potrebe iz obnovljivih izvora energije?
- Ne bih rekao da Istri prijeti energetsko siromaštvo u onom dramatičnom smislu riječi, ali isto tako ne mislim da imamo luksuz biti opušteni. Energija je prevažna tema da bismo je gledali površno ili odgađali za neka bolja vremena. Europa je već jasno pokazala smjer. Udio obnovljivih izvora energije snažno raste, dok se proizvodnja iz ugljena smanjuje. To nije prolazan trend, nego dugoročan zaokret. Istra bi taj smjer trebala pratiti koliko god može, ali pritom moramo biti realni i tehnički odgovorni. TE Plomin danas je jedini ozbiljan stacionarni izvor električne energije u Istri. Sve ostalo uvelike ovisi o prijenosnoj i distributivnoj mreži, a ta mreža nema onu razinu sigurnosti i redundancije koju bismo željeli imati.
Pohrana i prijenos energije
Zato je važno da ne razmišljamo samo o tome koliko energije možemo proizvesti, nego i kako ćemo je prenijeti, pohraniti i pametno koristiti. Solarne elektrane tu mogu puno pomoći. I to ne samo velike elektrane na tlu, nego i one na krovovima, nadstrešnicama, gospodarskim objektima i kućama. Kada se tome dodaju baterijski sustavi i kvalitetno upravljanje potrošnjom, možemo značajno smanjiti ovisnost o Plominu. Ali ne treba stvarati dojam da se potrebe jedne županije mogu riješiti isključivo solarnim panelima. Sunce je izniman resurs, osobito u Istri, ali ono ne proizvodi energiju uvijek kada je nama energija najpotrebnija.
Zato nam treba pametan energetski miks. Dio temeljne energije možemo dobivati i iz drugih izvora izvan Istre, primjerice hidroelektrana ili drugih proizvodnih kapaciteta, ali tada nam treba sigurna, snažna i dovoljno propusna mreža. Ukratko, moramo ulagati. Ako želimo mirniju energetsku budućnost, ne možemo je samo poželjeti. Moramo je izgraditi. Ono što možemo napraviti relativno brzo jest rasteretiti TE Plomin obnovljivim izvorima energije dok se ne donese konačna odluka o njezinoj budućnosti. Ako se TE Plomin jednog dana ugasi, alternativa mora postojati stvarno, a ne samo na papiru. Tu vidim najveći rizik. U tehničkom smislu, jedna od mogućih alternativa može biti i nuklearna energija, ali to je ozbiljna tema koja traži ozbiljan pristup.
Znači li to da se preporučuje ljudima da investiraju u solarne elektrane na svojim kućama?
- Svakome tko ima mogućnost preporučio bih da ozbiljno razmisli o solarnoj elektrani, riječ je o investiciji čija se isplativost može vrlo jasno i precizno izračunati. Nije riječ samo o lijepoj ideji ili ekološkoj poruci, nego o konkretnom sustavu koji ima svoju cijenu, svoj učinak i svoj rok povrata. Naravno, toj odluci nužno je pristupiti odgovorno i informirano. Prije svake investicije treba vidjeti kolika je potrošnja kućanstva, kada se energija troši, kakav je krov, kakva je orijentacija i koji je optimalan kapacitet sustava. Kada se to dobro napravi, rok povrata najčešće može biti u vrlo prihvatljivim okvirima, otprilike od četiri do šest godina. Za one koji nemaju dovoljno vlastitih sredstava postoje i fondovi te programi sufinanciranja, uključujući programe Istarske županije. Zato mislim da je važno ljude ohrabriti, ali i uputiti ih da se prije odluke savjetuju sa stručnjacima. Dobar solarni sustav nije najveći sustav koji možete staviti na krov, nego onaj koji najbolje odgovara vašim stvarnim potrebama.
I tu bi se zapravo smanjila potreba za energijom iz mreže?
- Upravo tako. Volim reći da se velike promjene često počinju događati od vlastite kuće. Kada jedna kuća ugradi solarnu elektranu, to je mali korak. Kada to napravi stotinu, tisuću ili deset tisuća kućanstava i poslovnih objekata, tada više ne govorimo o simbolici, nego o ozbiljnom energetskom učinku. Istra ima puno sunca i to je velika prednost. No poglavlje solarizacije još nismo doveli do kraja. Otvorili smo ga, napravili prve ozbiljne korake, zakonski okvir je dijelom postavljen, ali još uvijek nismo došli do razine na kojoj sustav radi jednostavno, brzo i predvidljivo za građane, poduzetnike i investitore. Na razini Istarske županije postoji ideja da se detektira nekoliko većih lokacija za solarne elektrane koje bi mogle imati oko 400 MW instalirane snage. To bi svakako pomoglo. Međutim, Istra je prostorno vrlo specifična. Nemamo velike slobodne površine koje se mogu jednostavno prenamijeniti za takve projekte, a pritom moramo voditi računa o prostoru, krajobrazu, poljoprivredi, turizmu i lokalnim zajednicama.
Da bi se stekao dojam o razmjerima, za jedan megavat solarne elektrane okvirno je potreban oko jedan hektar površine, a ovisno o terenu, konfiguraciji i tehničkim uvjetima, ponekad i više. Kada govorimo o 400 MW, govorimo o stotinama hektara, možda i do 800 hektara na više lokacija. To su velike površine i zato sam oprezan kada govorimo o tome koliko je takav scenarij u Istri realno provediv.
Kad bi se to, u idealnim uvjetima, realiziralo, koliko bi potrošnje električne energije to zadovoljavalo u Istri?
- Na prvi pogled brojka od 400 MW djeluje vrlo snažno, pogotovo ako znamo da je TE Plomin nominalne snage oko 250 MW. Ali kod energije stvari nikada nisu samo stvar jedne brojke. Solarne elektrane proizvode kada ima sunca, a potrošnja ne čeka uvijek sunce. Zato bez baterijskih sustava, kvalitetnog upravljanja i dobrog usklađivanja proizvodnje i potrošnje ne možemo govoriti o potpunom rješenju. Solari su odlični, ali najbolje rade kao dio šireg sustava. Treba nam određena temeljna proizvodnja, treba nam mreža, treba nam pohrana energije i treba nam pametno upravljanje. U nekim sredinama dobro se nadopunjuju solarne i vjetroelektrane, jer često imaju različite profile proizvodnje. No u Istri vjetroelektrane nisu osobito primjenjive za ozbiljnu i isplativu proizvodnju, jer nemamo vjetar kakav bi takvi sustavi trebali imati. Možda postoje pojedinačne lokacije ili specifična rješenja, ali to nije nešto na čemu bismo u ovom trenutku mogli graditi energetsku budućnost županije. Zato mi se kao najzdraviji smjer čini disperzija više manjih sustava. Umjesto da sve čekamo od jedne velike lokacije ili jednog velikog projekta, bolje je razvijati mrežu manjih proizvodnih izvora koji su bliže potrošačima. Takav model prirodnije se uklapa u prostor, lakše ga je fazno razvijati i jednostavnije ga je povezati s lokalnim potrebama.
Znači li to da bi se trebali graditi novi dalekovodi?
- Da, bez toga sustav neće funkcionirati. Energetska infrastruktura nije posebno atraktivna tema za javnost, ali je presudna. Možemo govoriti o solarnim elektranama, baterijama i novim tehnologijama, ali ako nemamo dalekovode, trafostanice i mrežu koja to može prihvatiti, tada sve pada u vodu. Potrebni su nam dalekovodi većih prijenosnih kapaciteta, snažnije trafostanice i sustav koji može pratiti novu energetsku stvarnost.
Istra u nekim dijelovima još uvijek stoji bolje od pojedinih drugih primorskih županija, posebno onih gdje su turizam i gradnja još intenzivniji, ali to ne znači da smijemo čekati. Kapaciteti nisu svugdje isti i jasno je da će pritisak na mrežu rasti. Pritom mislim da novac nije uvijek najveći problem. Kroz fondove i različite izvore financiranja za ovakve se projekte može pronaći sredstva. Veći problem često su administracija, spore procedure i nedostatak jasnih odluka. Svi mi uglavnom znamo što treba napraviti, ali između toga da nešto znamo i toga da se projekt doista izvede često prođe previše vremena. Solarizacija nam je već pred vratima. Ljudi žele ulagati, poduzetnici žele ulagati, tehnologija postoji, interes postoji. Ali ako sustav nije spreman, onda kočimo nešto što bi nam svima moglo donijeti korist. To je šteta i tu bismo morali biti puno brži.
Opterećenje kapaciteta
Kad se spominje vršno opterećenje kapaciteta, kako potrošnje struje i vode u špici turističke sezone, često se govori da je Istra na rubu "pucanja". Postoji li rješenje za tu situaciju?
- Brzo i jednostavno rješenje, nažalost, ne postoji. Tijekom turističke sezone Istra bilježi značajan porast broja ljudi, što izravno utječe na povećanu potrošnju struje i vode, dok infrastruktura istovremeno funkcionira pod pojačanim opterećenjem koje iz godine u godinu raste. To nisu apstraktni problemi. To su vrlo konkretne situacije na terenu. Gradi se velik broj novih objekata, a dio njih teško dolazi do stalnog priključka struje ili vode. Ako ga i može dobiti, investicija je ponekad vrlo visoka. Tada se pojedinac mora sam snalaziti s problemom koji zapravo nije samo njegov, nego je posljedica šireg infrastrukturnog zaostatka. Na kraju se sve svodi na vrlo jednostavnu jednadžbu. Ili ćemo ograničiti rast potrošnje i broj novih opterećenja na sustav, ili ćemo morati značajno jačati infrastrukturu. Vjerojatno će trebati i jedno i drugo, samo u razumnoj mjeri. Matematika je jednostavna, ali odluke nisu lake, jer svaka od njih ima svoje posljedice.
Premijer Plenković je svojom izjavom o mogućem malom nuklearnom reaktoru u TE Plomin izazvao burne reakcije javnosti. Je li ta opcija pravo rješenje za opskrbu Istre električnom energijom?
- Tema nuklearne energije u Plominu već neko vrijeme postoji u stručnim i javnim razgovorima, a sada je dodatno došla u fokus jer ju je spomenuo i premijer. To pokazuje da se o njoj očito ozbiljno razmišlja. Kao inženjer, mislim da nijedna ozbiljna energetska tema ne bi smjela biti tabu. Ideja da se postojeća TE Plomin jednoga dana zamijeni novom, ugljično neutralnijom elektranom legitimna je tema za razgovor. Plomin je postojeća energetska lokacija, ima određenu mrežnu infrastrukturu, trafostanice i niz tehničkih preduvjeta zbog kojih se na prvi pogled može činiti logičnim mjestom za takvo razmišljanje. Sve se više govori o SMR tehnologiji, odnosno malim i srednjim modularnim reaktorima, kao fleksibilnijoj varijanti klasične nuklearne elektrane. No to što neka tehnologija postoji i što lokacija na prvi pogled ima smisla nije dovoljno da bismo zaključili da je projekt prihvatljiv ili izvediv. Takva odluka zahtijeva provedbu zakonskih procedura, temeljita istraživanja, stručne studije, okolišne elaborate te ozbiljnu javnu raspravu. Nužno je jasno dokazati da su ispunjeni svi propisani uvjeti. Ovakve odluke ne mogu se temeljiti na osobnim procjenama tome je li neka lokacija dobra ili loša, niti se mogu svesti na pitanje sviđa li se nekome nuklearna energija ili ne.
Tehnički, otvoren sam za razgovor. Ali sam istodobno oprezan. To je iznimno skup, složen i dugotrajan projekt. Nisam siguran da kao sustav imamo dovoljno iskustva i provedbene snage da bismo u takav projekt ušli potpuno mirno. Najviše me brine način na koji mi u Hrvatskoj provodimo velike infrastrukturne projekte. Ako nam za ozbiljniji dalekovod treba deset i više godina, onda je legitimno pitati koliko bi nam trebalo za nuklearnu elektranu. Pritom se sve to događa u trenutku kada su obnovljivi izvori energije već uzeli zamah. Umjesto da prvo uklonimo prepreke projektima koji su već započeti, od prostornih planova do naknada za priključenje i administrativnih neusklađenosti, mi otvaramo potpuno novo poglavlje s mnogo nepoznanica. Ne kažem da o tome ne treba razgovarati. Treba. Ali ne smijemo pritom izgubiti fokus s onoga što možemo i moramo napraviti već sada.
Kad ste došli u tvrtku Rudan 2014. godine, bilo je 55 zaposlenih, a danas tvrtka zapošljava oko 400 zaposlenika, te u ljetnim mjesecima i do 850. Koji su najveći projekti ili prekretnice u razvoju tvrtke?
- Razvoj tvrtke ne bih svodio na jedan veliki trenutak. Rast se rijetko događa preko noći, on je rezultat niza odluka, projekata i pokušaja, kao i poneke pogreške iz koje se uvijek nešto nauči.
Ako govorimo o razdoblju otkako sam u tvrtki, veliki zamah dali su nam ESCO projekti energetske učinkovitosti u zgradarstvu, ali i projekti povezani s vodom. Bio je to program koji je na razini Hrvatske trajao nekoliko godina i u koji smo se aktivno uključili. Kroz te projekte puno smo naučili, rasli smo kao organizacija i dobili samopouzdanje da možemo preuzimati sve ozbiljnije poslove. Kada su ti programi usporili, to nas je natjeralo da počnemo razmišljati šire. Nismo željeli čekati da se tržište samo od sebe promijeni, nego smo tražili nove pravce.
Tako smo se snažnije okrenuli solarnim elektranama, baterijskim sustavima i rješenjima za pametnije upravljanje energijom, dakle upravo onome čime se danas intenzivno bavimo. Paralelno smo počeli razvijati i turizam, postupno i bez velikih skokova. Turizam je u Istri prirodan prostor razvoja, ali nama je bilo važno da i u njemu zadržimo ono što najbolje znamo, a to su tehnička rješenja, energetska učinkovitost i kvalitetno upravljanje sustavima. Mislim da je upravo ta kombinacija energetike, tehničkih sustava i turizma otvorila nove razvojne mogućnosti za Rudan. To nam je omogućilo da rastemo, zapošljavamo i širimo znanje, ali i da ostanemo vezani uz ono iz čega smo krenuli. A to je uvijek najvažnije. Rast ima smisla samo ako pritom ne izgubite vlastiti karakter.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
