Njuškice koje spašavaju živote
Karina Hofmann iz Fažane jedna je od rijetkih licenciranih vodičkinja potražnih pasa
(Snimio Zvjezdan Strahinja)
Kad pas pronađe žrtvu još uvijek nema mjesta euforiji. Drži nas adrenalin, jer posao nije gotov. Pas je svoj posao odradio, a naš počinje. Moramo ustanoviti je li osoba živa, javiti dalje, razraditi plan kako osobu izvući van, priča nam Karina Hofmann, licencirana vodičkinja potražnih pasa i članica DVD-a Fažana, dok nam uz nogu hoda njena 9-godišnja "belgijanka" Grace.
Grace i Karina spašavaju živote! Tragaju za nestalim osobama u šumama i stradalima pod ruševinama. Grace je licencirani spasilački pas za potraga u ruševinama pri Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici, a Karina, viša medicinska sestra i vatrogaskinja obučena za spašavanje iz ruševina, dubina i visina. Od Graceine njuškice i neustrašivosti te Karinine obuke i usredotočenosti može ovisiti hoće li se potraga i akcija spašavanja okončati sretno.
- Volim s psom žešće vježbe da bi nam u akciji bilo lakše. Dajemo sve od sebe da bi bili spremni za taj trenutak kad izađemo u potragu, a molim Boga da ne izađemo nikad. Jer to samo znači da je netko u nevolji, kaže Karina.
Akcije u Hrvatskoj i inozemstvu
Akcije u kojima su sudjelovali, u Hrvatskoj i u inozemstvu, više i ne broji. Na području Istre nedavno su tragali za nestalima u okolici Bala i Pule.
- To su uglavnom slučajevi izgubljenih osoba, dementnih osoba, ali i onih koji puštaju oproštajno pismo. Nekad su čak i djeca u pitanju. Nestanak djece me uvijek jako pogodi, kaže Karina. No, pribranost na terenu je sve i emocijama nema mjesta dok se potraga ne okonča.
Dok hodamo fažanskom obalom i razgovaramo o opasnostima, vesela belgijska ovčarka Grace trčkara uokolo. Teško netko u njoj tada može prepoznati izdresiranog radnog psa o kojem ovise životi.
- Sada je takva, opuštena, jer je to njeno slobodno vrijeme. Ali kad joj stavim pojasnicu, ona odmah zna da smo u službi. Isto kao i ljudi, tako i psi imaju radno vrijeme, kad su fokusirani na zadatke, i vrijeme za opuštanje, kaže Karina. Upute joj izdaje na njemačkom jeziku. Naime, Karina Hofmann je Fažanka koja je 1980-ih s obitelji odselila u Njemačku te se vratila u Fažanu prije četiri godine. Svojim povratkom ne samo da je dodatno povećala broj članica mjesnog DVD-a (vatrogaskinje su uvijek bile ključni dio fažanskog tima), nego je u sastav uvela i svoja četiri psa za potrage: Grace i njenog sina Grimma, malu mješanku Lili i Peppyja. Zaista, rijetko se koji DVD može pohvaliti takvim timovima.
Unatoč tome, mnogi u Fažani i ne znaju da imaju takve pse u susjedstvu. Na šetnici se Grace često susreće s predrasudama o oštrim i žustrim "belgijancima", a šetači posebno zaziru od Grimma, impozantnog "malinoisa" sa zastrašujućom "crnom maskom" preko lica. Ali i on je maza, osim što je krajnje poslušan radni pas, baš kao i njegova majka.
A tko želi vidjeti, lako će uočiti kako Grace brzo reagira na upute: dovoljno je jedno kratko Karinino "Komm her!", a Grace već trči nazad. Karina je tada dočekuje s riječima "Super, schatzi", uz obavezni dodir u znak privrženosti čovjeka i psa. A onda na jedan opušteni pokret vodičkinje reagira kao zaigrano štene i opet trči, skače, istražuje, grize pojas...
Ova pseća priča počelo je davno s malom mješankom Lili. Nađena je kao napušteno štene u Puli, koju je Karina odvela u Njemačku. Tamo, kod veterinara, Karina je pročitala letak Crvenog križa o potražnim psima za potrage u šumama i zagledala se u Lili.
- Odmah sam se zainteresirala i rekla: "Znam o medicini, ali ne znam ništa o psima, a ti, Lili, ne znaš ništa o ljudima. Idemo probati!" I pokazalo se da smo dobar tim. Radili smo s instruktoricom, strogom, ali dobrom. U timu je bilo 15 pasa, imali smo zajedničke treninge, ali i puno rada i zadaća u privatnom vremenu te potrage. Naporne su bile pripreme za ispit pasa i pratioca. naporne, ali i izazovne. To je ljubav, kaže Karina.
Za razliku od Lili i Peppyja, Grace je u obuci otišla korak dalje: ona je licencirana za potrage u ruševinama kao spasilački pas pri Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici, a njen sin Grimm upravo prolazi obuku i svi se nadaju brzoj licenci. Obuka je zahtjevna, ali i izazovna. Često na vježbe odlaze u inozemstvo, u Austriju, Češku, Mađarsku, Francusku...
Takvom se obukom osposobljavaju psi za najteže uvjete. Naviknuti su na zahtjevne transporte u plovilima i u helikopterima, nakon čega tek pristupaju zadatku - fokusirani na potragu za nestalima ili unesrećenima. Spuštanje u dubine, podizanje na visine, kretanje među ruševinama, slušanje pažljivih komandi, za njih je sastavni dio radnog dana.
Nešto od toga nedavno su imali prilike vidjeti i učenici OŠ Fažane, gdje je DVD Fažane odradio vježbu potrage za nestalim učenicima.
- Važna je kondicija psa, ali puno radimo i na poslušnosti, što je jako bitno na ruševinama. To je nestabilan i nesiguran teren po kojem se pas kreće po preciznim uputama vodiča. Ako procijenim da je teren nesiguran i da mu prijeti urušavanje, imam komandu koja prekida sav rad. I moj pas na komandu staje u trenutku, priča Hofmann.
Na nedavnoj vježbi u Austriji, Grimm je imao zahtjevni zadatak nanjušiti žrtvu tri metra u dubini prekrivenoj betonskim pločama. I ne samo da je uspio u tome, nego je bio odmah sposoban krenuti u nepoznato, u dubinu... Ima li tada straha među psima? Boje li se visina ili nepoznatog?
Strah, kao iracionalna emocija svojstvena je ljudima, dok psi imaju urođeni oprez, kaže Karina i dodaje: Dobro da imaju opreza. Neki su i presmioni u obavljanju zadatka. Grace je jedna od onih opreznih koji će pogledati u dubinu urušene zgrade i reći: "U redu, idemo! Zato sam tu!".
Čovjek i pas u tim trenucima moraju funkcionirati kao jedinstven učinkovit stroj. Pas se zavlači duboko gdje vodič ne može. Pas komunicira lavežom, vodič mora znati što mu pas lavežom javlja. Od te komunikacije ovisi uspjeh operacije.
- Obuka pasa je ujedno i rad na sebi. Kako upoznajete psa tako upoznajete i sebe. Kroz obuku učimo da ne odustajemo i da gledamo izvan svojih okvira. Kad pas ne radi vježbu ili potragu na način na koji sam zamislila, onda prvo moram sebe preispitati jesam li, kao vodič koji sam obučava pse, u nečemu pogriješila, kaže Karina.
Nisu sve pasmine za potražne pse
Samostalna potraga pasa i komunikacija s vodičem bit će i jedan od zadataka treće ovogodišnje vježbe HVZ-a, što će se krajem ožujka održati u Balama. U mraku tunela fortifikacijskih objekata psi će po mirisu tražiti markirante. U te zone vodiči ne smiju, pas će raditi samostalno, a lavežom će prenositi vodiču što se zbiva u tami i u dubini tunela.
- Nisu sve pasmine za potražne pse. Psi spljoštenih njuški teže procesuiraju mirise, a neke pasmine, posebno manje, teže će moći nabiti kondiciju potrebnu za zahtjevni rad. Svaki je pas individualan i specifičan i najbolje je uzeti od psa ono što nudi. Prvo moram vidjeti kako se taj pas ponaša u slobodnom pokretu. Lovački psi, na primjer, kreću se cik-cak i rade na jedan način, a ovčari na sasvim drugi. Sve je to zadano genetikom i zašto onda da mijenjam tog psa, kad treninge mogu prilagoditi onome što mi pas pruža. Na taj ću način olakšati i sebi njemu. Na nama vodičima je da se prilagodimo njihovim specifičnostima. Tek kad pas čita mene, a ja čitam njega, mi postajemo tim, kaže Karina.
Zavisno je li ljeto ili zima i zavisno od terena, dobro istreniran pas može tragati od pola do 1,5 sat za unesrećenima ili nestalima. Onda slijedi okrjepa i odmor od 20-ak minuta pa opet kreće u potragu. Nevjerojatno zvuči da psi poput Grace i Grimma u takvim serijama mogu raditi tjedan dana pa i više!
- Moram znati gdje su granice mog psa. Moja odgovornost kao vodiča je da prepoznam kad pas počne kaskati, kad se moramo povući i u potragu pokrenuti drugi tim, kaže Karina.
Grace je živahna i poletna, ali joj godine izdajnički otkriva sijeda njuškica. Devet godina u životu pasa nije malo i nameće nam se logično pitanje: Je li joj vrijeme za penziju?
- Ona će odlučiti kad će u penziju. Dok god vidim želju u njenim očima, znam da hoće i može. A naravno da ako prije toga uočim fizičke poteškoća, da ću je morati zaustaviti jer sama to neće napraviti nikad. U svakom slučaju, njen sin Grimm je tu, jak i mlad i spreman za spašavanje života, zaključuje Karina Hofmann.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
