86. godišnjica velike tragedije
Sjećanje na 185 poginulih rudara u Raši: "Nepobitna odgovornost tadašnje talijanske države, vođene imperativima fašističkog režima"
(Snimio Branko Biočić)
U povodu Dana rudara i 105. obljetnice Labinske republike u Raši je komemoracijom obilježena 86. godišnjica velike rudarske tragedije u kojoj je 28. veljače 1940. godine, u velikoj rudarskoj nesreći u raškom rudniku, poginulo 185, a ranjeno 146 rudara. Nakon minute šutnje u čast poginulim rudarima i nastupa pjevačkog zbora Zajednice Talijana "Giuseppina Martinuzzi" iz Labina, nazočnima se obratio načelnik Općine Raša Leo Knapić, koji je istaknuo kako se iz povijesti ne mogu izbrisati dani poput ovoga.
– Ne smijemo zaboraviti povijesne činjenice, sjećanja svjedoka, emocije i tihe glasove prošlosti. Činjenice govore u prilog istini, a to je istina o teškom i često neljudskom životu rudara, svakodnevici ispunjenoj radom, strahom i šutnjom, u sjeni sustava koji je više mario za brojke nego za ljudske živote. Ne može se govoriti o tragediji u Raši bez jasnog imenovanja nepobitne odgovornosti tadašnje talijanske države, koja je, vođena imperativima fašističkog režima, nemilosrdno forsirala luđački rast proizvodnje ugljena bez obzira na cijenu. Sigurnosne kontrole bile su minimalne ili potpuno zanemarene, a rudari izloženi neprekidnom riziku, bez stvarne zaštite i prava. U prilog tome ide i činjenica da Općina Raša nema groblje. Treba se zamisliti i pitati zašto. Ono što se dogodilo tog kobnog dana nije bila nesreća u punom smislu te riječi, već posljedica sustavnog zanemarivanja radničke sigurnosti u ime ideološke i industrijske ambicije. Bila je to tragedija koju je bilo moguće spriječiti. Raša nije samo ime rudnika. To je ime boli, šutnje i nepravde. Ime koje zaslužuje da se pamti ne samo kao opomena, već i kao poziv na odgovornost. Ova komemoracija nastoji sačuvati uspomenu na poginule, ali i podsjetiti sve nas na cijenu koju su generacije radnika plaćale kako bi gradile svijet u kojem danas živimo. Neka ova komemoracija bude most između prošlosti i sadašnjosti, ne kao teret, već kao čin sjećanja i poštovanja – rekao je Knapić i poručio neka se ne zaboravi i neka se ne ponovi.
Labinski gradonačelnik Donald Blašković dodao je kako je ugljen iz ovih krajeva donio industrijsku revoluciju u Hrvatsku i Italiju, ali rudari nisu stradali zbog industrijskih potreba, već zbog nebrige vlasnika.
– I zato ova tragedija nije samo povijesna činjenica. Ona je trajna opomena na cijenu rada u nesigurnim uvjetima i podsjetnik na važnost ljudskog dostojanstva, solidarnosti i brige za radnike. Rudari Raše bili su simbol izdržljivosti, zajedništva i borbe za bolji i pravedniji život. Grad Labin s posebnim pijetetom njeguje kulturu sjećanja na rudarsku baštinu. Ona nas obvezuje da ne zaboravimo, da učimo iz prošlosti i da gradimo budućnost u kojoj je sigurnost čovjeka i njegova rada na prvome mjestu. Danas, 85 godina nakon tragedije, iskazujemo duboko poštovanje svim stradalim rudarima. S posebnim suosjećanjem mislimo na njihove obitelji, koje su tada podnijele nenadoknadiv gubitak – rekao je Blašković i poručio neka nam žrtva rudara bude inspiracija za njegovanje vrijednosti zajedništva, međusobnog uvažavanja i odgovornosti.
Istarski župan Boris Miletić, čiji je djed također bio rudar te tako odgajao i prehranio obitelj, istaknuo je kako je raška tragedija tada ostavila dvije tisuće gladnih usta.
– Povijesne okolnosti podsjećaju nas da se u to vrijeme nije posvećivalo dovoljno pažnje sigurnosti na radu i uvjetima u kojima su rudari svakodnevno silazili pod zemlju. Upravo zato ova obljetnica nosi snažnu poruku da napredak nikada ne smije biti ispred sigurnosti i ljudskog dostojanstva. Rudnik Raša, koji je djelovao od 1928. godine, zapošljavao je više od 10.000 ljudi. Kopalo se "crno zlato" koje je hranilo obitelji, gradilo kuće i omogućilo obrazovanje generacija. No rudarska tradicija na ovom području seže još dublje u prošlost, sve do 17. stoljeća i prve koncesije za vađenje ugljena iz 1626. godine. U gotovo četiri stoljeća iskopnih aktivnosti ova je nesreća ostala zapamćena kao najveća u povijesti Istarskih ugljenokopa Raša.
– Raša je nastala zbog rudarenja i primjer je planski građenog industrijskog mjesta, ali još više skladne zajednice koju su oblikovali rad, solidarnost i međusobna povezanost. Te su vrijednosti i danas dio našeg identiteta. Zato je važno da danas svoju rudarsku baštinu promišljeno obnavljamo i razvijamo. Kroz Muzej rudarstva Raša čuvamo uspomenu na rudarsku svakodnevicu, a revitalizacija te vrijedne baštine snažno se nastavlja i kroz hvalevrijedan program Kova Experience, koji posjetiteljima omogućuje da na suvremen, dojmljiv i edukativan način urone u rudarsku priču, dožive djelić radnog dana rudara te bolje razumiju koliko su njihov trud i požrtvovnost značili za razvoj Istre. Raša, grad snažne prošlosti, danas ima priliku graditi veliku budućnost. Industrijska arhitektura i rudarska baština postaju temelj novog, održivog, kulturnog i turističkog razvoja i to je način da prošlosti, na koju smo ponosni, damo novi smisao. Na nama je da sjećanje održimo živim kao trajni podsjetnik na vrijednosti rada, zajedništva i odgovornosti. Neka i današnji komemorativni skup bude izraz poštovanja i zahvalnosti svima koji su svojim radom ispisali povijest Raše i rudarstva u Istarskoj županiji – rekao je Miletić.
O tom su povijesnom događaju još govorili Daniela Mohorović, predsjednica Zajednice Talijana "Giuseppina Martinuzzi" Labin, koja je pročitala i pismo saborskog zastupnika Furia Radina, Ezio Giuricin, predsjednik Circolo Istria u Trstu, Giulia Millevoi, predsjednica Radničkog društva uzajamne pomoći (SOMS) "Onorato Zustovich", Maurizio Tremul, predsjednik Talijanske Unije, Edvin Jerian, predsjednik Pučkog sveučilišta u Trstu, Robert Kodermatz, pokrajinski konzul Udruge Majstori rada iz Udina, Pietro Del Fratei, gradonačelnik San Giorgio di Nogaro, te Enrico Monticola, gradonačelnik Općine Torviscosa.
Larisa Merdanović, učenica 5. razreda OŠ Ivana Batelića iz Raše, pročitala je pjesmu Elegija o labinskom rudaru autorice Davorke Flego, pod mentorstvom Dragane Macura. Na kraju su još govorili Jessica Acquavita, zamjenica župana iz reda talijanske nacionalne zajednice, Dalibor Paus, zastupnik u Hrvatskom saboru, i Paolo Trichilo, veleposlanik Republike Italije u Republici Hrvatskoj.
Ludovico Rustico, predsjednik udruge Ad un decimum, donio je dar Općini Raša te ga uručio načelniku Knapiću. Sa 185 udaraca, u znak sjećanja na 185 poginulih rudara, zvonjavom zvona "Alma mater dolorosa", postavljenog na raškom trgu, odana je počast poginulim rudarima, a održana je i svečana misa zadušnica u crkvi Svete Barbare.
U dvorani bivšeg raškog kina izvedena je kazališna predstava "262 odijela koja uzalud čekaju", inspirirana tragedijom u belgijskom rudniku gdje je 8. kolovoza 1956. poginulo čak 262 rudara, od kojih su 136 bili Talijani, a nakon predstave uzvanici su posjetili i raški rudnik.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
