Zrcalo vremena
Brat porečkog biskupa prijetio da će spaliti Funtanu?
Kaštel Borisi u Funtani (Privatna arhiva)
Višestoljetno djelovanje Porečkog kaptola obradio je u svoj doktorskoj disertaciji Marino Martinčević pod naslovom "Patrimonij i ekonomsko djelovanje Porečkog kaptola u 17. i 18. st." (Zagreb, travanj 2025.).
Porečki katedralni kaptol crkvena je institucija dugoga trajanja. Od 1222. do 1828. godine ne doživljava značajne strukturalne promjene. Kriza koja pogađa Porečku komunu, napose u 17. st., odrazit će se i na život zajednice porečkih kanonika. Problem s kojim će se porečki kanonici suočiti je pitanje plaćanje desetina. Novi doseljenici u Porečki distrikt odbijali su plaćati to davanje porečkim kanonicima. Tim više je to bio izazov za kanonike jer je desetina predstavljala najvažniji izvor prihoda kanoničkih prebendi.
Donosimo dva slučaja što ih je opisao dr.sc. Marino Martinčević.
JUSPATRONAT NAD ŽUPOM ŽBANDAJ
Porečki kaptol imao je pravo patronata nad župom u Žbandaju, naselju u porečkom distriktu, koja je bila nastanjena hrvatskim stanovništvom koje se bježeći pred osmanlijskom ugrozom nastanilo na tom području u sklopu mletačkih državnih kolonizacijskih napora u 16. i manjim dijelom početkom 17. st. Stoga su liturgijsku službu u toj župi obavljali svećenici koji poznaju hrvatski jezik, koji se naziva ilirskim.
Sporazumom od 27. rujna 1595. godine između Porečkog kaptola i stanovnika koji su se doselili na područje porečkog distrikta pod vodstvom Jure Filipina s područja zadarskog zaleđa koji su osvojili Osmanlije te su osnovali naselje Žbandaj, uređeno je i pitanje dušobrižništva navedenih doseljenika. Biskup i kaptol obvezali su se providjeti jednog svećenika koji poznaje hrvatski jezik, dok se druga strana obvezala da će svako kućanstvo godišnje svećeniku za uzdržavanje davati po starić pšenice, starić raži i starić ječma te će o svom trošku izgraditi crkvu i župni stan, dok će ostatak troškova za uzdržavanje svećenika dati biskup i kaptol.
Kaptol je birao župnika Žbandaja na sjednici 3. siječnja 1729. godine budući da je preminuo posjednik župnog beneficija Matija Ostrogović. Izbor se provodio tako da se na vratima porečke katedrale izložio proglas te su se zainteresirani kandidati trebali javiti na natječaj. Javila su se dva kandidata, Juraj Feretić, koji je obavljao službu upravitelja župnih dobara u Baderni, te Zuane Sforza, kapelan u Taru. Izabran je Feretić, koji će službu obavljati do smrti 1743. godine. Slijedili su župnici Mihael Filippin, potomak roda koji je predvodio kolonizaciju ovog područja u 16. st., Giovanni Vidali, Marco Fabaz, župnik u Mugebi, Marko Močibob, rodom iz Karojbe, župnik u Fuškulinu.
Za uzdržavanje župnika u Žbandaju porečki kaptol je imao godišnji trošak od šest mezena pšenice, šest mezena ječma, šest mezena raži i šest barila vina.
SPOR OKO DESETINA FUNTANE
Porečki će kaptol tijekom dva stoljeća voditi spor s koparskim grofovima Borisiji oko desetina Funtane kao i oko granica unutar kojih Borisiji imaju pravo na jurisdikciju, te će u bitnom biti drugačiji od sporova koji se vode s novim stanovnicima na području porečkog distrikta.
Posjed Funtane dolazi 1565. godine, kao uzmirazje (contradota), u vlasništvo Vincenze Malipiero, odnosno kaštel Neboise građen od kamena i drva s pripadajućim zemljištem. No, očigledno da taj posjed nije donosio nikakva prihoda jer je zemlja bila neobrađena. To je vidljivo iz proglasa Nicoloa Salamona od 3. prosinca 1585. godine, koji svjedoči o neobrađenom zemljištu u porečkom distriktu, a napose u kontradi Funtana, spominjući ruševan kaštel Neboise i neobrađena zemljišta u tom distriktu. Već 18. kolovoza 1595. godine Vicenzo Malipiero prodaje neke od svojih posjeda u Istri, uključujući kaštel Neboise s pripadajućim zemljištem te neko zemljište u području zvanom Nigrignana u porečkom distriktu Faustu Vrančiću za 500 dukata. Međutim, već 26. srpnja 1596. godine Faust Vrančić prodaje posjede Bernardu Borisiju, plemiću porijeklom iz Bara, kapetanu koparskih teritorijalnih jedinica tzv. cernida, kako je naglašeno u ugovoru o cesiji.
Bernardo Borisi pok. Petra, još je 1595. godine zatražio od rašporskog kapetana Almora Tiepola investituru za sebe i svoje nasljednike nekih zapuštenih zemljišta zaraslih u makiju u porečkom teritoriju u kontradama Funtana, Aquadizza i Lisera koja su graničili na istoku s posjedima samostana sv. Franje u Poreču te zemljištima porečkih obitelji Malacarne i Cripa, na jugu s Vrsarom, posjedom porečkog biskupa, kao i zemljištem Matije i Cesara de Stratis iz Poreča, na sjeveru s rtom Grossa, dok se na zapadu dopirali do morske obale.
Uz to je zatražio i otočić Reuiera na kojem je namjeravao napasati stoku. Zauzvrat obvezao se u roku godine na navedenom području naseliti deset ili više obitelji kako bi zemljišta bila privedena kulturi. Godine 1595. rašporski kapetan Almoro Tiepolo udovoljio je molbi B. Borisija, koji je ubrzo ispunio svoju obvezu te u svibnju 1597. godine sklopio ugovor s predstavnicima naseljenih obitelji u kojem su naznačena prava i obveze vicina i kolona.
Vicini i koloni bili su obvezatni desetinu svih plodova kao i sitne stoke (uključujući svinje i perad), kao i od posječenoga drva namijenjenog prodaji dati Borisiju, odnosno njegovim nasljednicima. Osim toga, trebali su plaćati i najam u iznosu jedne mezene pšenice te par kokoši po kući, tako da navedenu količinu pšenice daju o blagdanu Sv. Mihovila, a perad za Mesopust. Već 1606. godine dolazi do izmjena nekih obveza kolona. Koloni su umjesto desetine drva namijenjenih prodaji dužni dva dana rada po kući, a umjesto desetine svinja dužni su Borisiju i njegovim nasljednicima jednu plećku po kući.
INTENZIVNA SPORENJA OKO VLASNIŠTVA
Razdoblje od 1599. do 1605. godine obilježeno je intenzivnim sporenjem oko vlasništva nad pojedinim zemljišnim česticama između Bernarda Borisija i porečkih biskupa. Biskup optužuje kapetana Borisija da je iskoristivši razdoblje sedisvakancije neovlašteno zaposjeo neka zemljišta. Kapetan u pritužbi duždu i Signoriji, 21. kolovoza 1599. godine, optužuje Gabrijela Lippomana, brata biskupa Giovannija, za kojega tvrdi da se neovlašteno naziva vrsarskim grofom, da je uz pratnju dvanestorice naoružanih ljudi, stanovnika kaštela Vrsar, pokosio neku livadu te sijeno odnio u Vrsar. Isto tako, u pritužbi kapetana Borisija stoji da je u pratnji istih i štoviše dva protjerana podložnika mletačke vlasti, Luke Sikovića i Jure Lesarića, otuđio pšenicu s nekih polja. Optužbe idu do te mjere da je Gabriel Lippomano optužen da je želio spaliti kaštel i cijelo naselje Funtanu i povrh toga želio lišiti života kapetana Bernarda.
Lippomano odbacuje sve optužbe nazivajući ih klevetama. Zemljištima u kontradi Funtana, kao i u području Aquadizza, sve do 1597. godine, po svojoj slobodnoj volji, upravljao je porečki biskup. Te je godine Bernardo Borisi uzurpirao navedena zemljišta, a stoka koju spominje, uhvaćena je u šteti te je odvedena porečkom podestatu, koji je naredio da se odvede na područje Vrsarskog kaštela, a potom i vrati vlasniku po podmirenju učinjene štete. On će nadalje tvrditi da je po dolasku kapetana Bernarda Borisija Funtana postala utočištem razbojnika, uz pomoć i podršku kojih uzurpira prijeporna zemljišta. Godine 1605. došlo je do rješavanja pitanja razgraničenja. Najprije je 17. studenoga 1605. godine rašporski kapetan Marc Antonio Erizzo presudio da porečki biskup ostane u posjedu četiri jutra zemlje u Funtani te dijela livade na području Aquadizza.
Naposljetku je porečki biskup dao u najam na tri godine livadu i četiri jutra zemlje kapetanu Borisiju. Borisi je posjede proširio 1623. godine, kada je kupio za 250 dukata zemljište na području Campo Ledam te oranicu od 180 jutara u kontradi Farragude.
TITULA GROFA I PRAVO SUDOVANJA
Pietru Borisiju dodijeljeno je 1648. godine pravo sudovanja na području feuda Funtana na prvoj instanci (druga je bila koparski podestat i kapetan) te nasljedna titula conte. Za to je bio dužan platiti tisuću dukata, ne odveć značajan iznos za tu svrhu zbog "neplodnosti zemlje, malog broja stanovnika ali i zbog zasluga i prilika kuće Borisi, napose njegova oca Antonija, koji je umoren u Konstantinopolu u ulozi velikog dragomana".
Zbog počinjenog ubojstva 1651. godine Pietro Borisi bio je lišen investiture, te su ponovnu zatražili njegovi sinovi Marc Antonio, Bernardo, Francesco i Marin 1668. godine, na što im je udovoljeno.
Godine 1687. conte Bernardo Borisi i braća uputili su molbu rašporskom kapetanu, kao nadležnoj službi za neobrađeno zemljište, tražeći investituru četiri otočića koja zatvaraju funtanjansku luku Frigida, Girada, Orada i Altež, što im je 31. ožujka dodijeljeno odlukom rašporskog kapetana Iseppa Morosinija.
SPOR OKONČAN SPORAZUMNO
Spor oko desetina između Borisija i stanovnika Funtane te porečkog biskupa i kaptola biva okončan sporazumom sklopljenim 17. kolovoza 1659. godine Porečki biskup i kaptol te Pietro Borisi ponajprije su se usuglasili da sporazum treba biti odobren od Senata kako bi postao valjanim i obvezujućim.
U drugoj je točki sporazuma ustanovljeno pravo biranja župnika ili dušobrižnika na grofa Borisija, kako su to činili i njegovi preci, dok župnik treba biti potvrđen od biskupa. Župnik je pak morao stalno boraviti na području Funtane, obavljati sve službe, dok su žitelji morali popraviti kuću u kojoj je stanovao te u slučaju potrebe popraviti.
Župnik je, osim toga, imao pravo na vinograd koji su koristili i njegovi prethodnici. U četvrtoj točki sporazuma određeno je da župnik ima primati 12 dukata godišnje iz legata kapetana Bernarda Borisija, a povrh toga dva dukata godišnje od svake bratovštine. Petom točkom sporazuma uređene su desetine, koje su različito određene od onih u sporazumima s ostalim seoskim općinama u porečkom distriktu. Naime, do je desetina koja pripada porečkom kaptolu s područja Poreča i naselja u njegovom distriktu određena kao postotak godišnjeg prihoda, ona je za područje Funtane određena u stalnom iznosu: svako kućanstvo daje pola stara pšenice i pola stara ječma te pet venecijanskih vedara vina, koji su prije običavali davati župniku. Kaptol se zauzvrat obvezao župniku Funtane dostaviti 12 stara pšenice i 12 stara ječma, te šezdeset vedara vina.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
