U 96 godini preminuo je Uroš Peruško, hrvatski inženjer elektrotehnike, sin Tone Peruška, poznatog pedagoga, novinara i publicista. Peruško je diplomirao i doktorirao na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, gdje je predavao od 1959. godine. Bio je redoviti profesor od 1977. godine, jedan od osnivača studija računarstva, dekan od '76 do '78. godine, te predstojnik Zavoda za elektroniku od '86 do 90. godine i '94 do '96. godine. Bavio se digitalnim sustavima, posebno računalnim memorijama.

Autor je većega broja znanstvenih radova te knjiga Magnetski digitalni sklopovi (1975), Znanost u našem razvoju (1982), Digitalna elektronika (1991), Digitalni sustavi (2005). Bio je predsjednik Republičkoga komiteta za znanost, tehnologiju i informatiku '78 do '84. godine i vodio projekt izgradnje Sveučilišnoga računskog centra (SRCE) u Zagrebu. Dobitnik je Nagrade za znanstvenoistraživački rad "Nikola Tesla" (1993). Predsjednik hrvatske udruge diplomiranih inženjera elektrotehnike AMAC-FER od 2000. do 2007. godine.

Novinarka Duška Palibrk je ne tako davno, 2021. godine za naš list s njime napravila intervju povodom 60. godišnice osnutka Pedagoške akademije u Puli, u kojem smo, osim o njegovom znamenitom ocu koji je i osnovao akademiju i bio povod za razgovor, saznali i neke dijelove njegove biografije. Iako službeno u mirovini, i tih je dana bio i dalje aktivni član hrvatske akademske zajednice, a posebno je tada naglasio da je to razgovor "o ocu, ne o meni", premda njegova biografija, osim svega navedenog, sadrži i brojna druga priznanja. S ocem je dijelio sklonost pedagoškom radu, istaknuo je u razgovoru te se prisjetio.

(Press)

- Kako se otac i tu istaknuo kao student, dobio je mjesto učitelja u vježbaonici Pedagoške akademije. I ja sam završio tu školu, tada se zvala Pučka škola, pri kraju Medulićeve ulice u Zagrebu. Razredi su bili kao i svi drugi, ali iza nas je bio povišen red klupa, kao danas u predavaonicama, i tu bi sjedili studenti koji su nam držali predavanje. Otac je uz rad studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomirao je 1941. i kako je već bio počeo rat, dobio je mjesto profesora hrvatskog jezika u Križevcima, na Poljoprivrednoj školi. U Križevcima je vodio i đački internat i imali smo stan u istoj kući. Tu smo bili za vrijeme rata. Nakon rata jednu godinu živjeli smo u Opatiji, a potom u Rijeci. Tu sam završio gimnaziju i u Zagrebu upisao fakultet, a sestra koja je bila godinu i pol mlađa od mene dolazila je na red za fakultet pa je otac odlučio da se vratimo u Zagreb, ispričao je tada.

Zanimljivo prisjećanje je ono povezano s našim listom. Naime, Peruško je zbog loše prometne povezanosti Istre s ostatkom zemlje, kako je smatrao i njegov otac, tu ideju plasirao pomoću pisma čitatelja.

- Ja sam prema njegovim uputama napisao pismo o potrebi otvaranja željezničkog tunela kroz Učku i potpisao se kao Omladinac, što je, kao pismo čitalaca, objavljeno 1. studenog 1945. u Glasu Istre. Nemamo željeznički tunel kroz Učku o kojem je govorio moj otac, ali sad ćemo imati drugu cijev autoputa, zaključio je u tom intervjuu Peruško.

Iza Uroša Peruška su ostale kćeri, zetovi, unuci i praunuci, a u krugu obitelji bit će ispraćen u Premanturi.

Povezane vijesti

• U SUBOTU U TISKANOM GLASU ISTRE: EKSKLUZIVNO Emotivno pismo istarskog vinara Morena Coronice koji je zaražen koronavirusom. Novi detalji o poslovnim poduhvatima pulskog poduzetnika i liječnika Dominika Gjonija koji nabavlja zaštitne maske iz Kine
• U SUBOTU U TISKANOM GLASU ISTRE: Gradonačelnik Pule Boris Miletić o odricanju IDS-ovih (grado)načelnika od dijela plaće u korist zdravstvenih radnika. Donosimo i priču o Švicarki koja je zapela u Medulinu i ne može do bolnice u Puli iako je teški srčani bolesnik. Saznajemo i datalje o sudbini čuvenog pulskog hotela!
• UROŠ PERUŠKO: Doprinos moga oca razvoju Istre puno je veći nego što mu je priznato