Škola pecanja Sportsko-ribolovne udruge Marlera iz Ližnjana uči djecu strpljenju, druženju i poštivanju mora, vrijednostima koje se danas rijetko uče. Nedjeljno jutro u Ližnjanu ima poseban ritam. Dok se većina još premišlja hoće li ustati iz kreveta, uz more se već okuplja skupina djece. Štapovi su naslonjeni na zidu, kutije s udicama otvorene, a mobiteli, pospremljeni. U Školi pecanja Sportsko-ribolovne udruge Marlera tri sata nema ekrana, nema žurbe i nema buke. Samo more, razgovor i strpljivo čekanje.

(Snimio Zoran Oljača)

Marlera je jedno od najpoznatijih ribolovnih društava na istarskom poluotoku, a njihova škola pecanja već godinama okuplja djecu iz Ližnjana, Pule i okolnih mjesta. Ovdje se ne uči samo kako uloviti ribu, nego i kako boraviti u prirodi, čuvati okoliš i poštovati more.

Druženja i razgovori

Jedanaestogodišnji Ivan Kuzmanović u školu je došao prije nekoliko mjeseci, na preporuku prijatelja.

(Snimio Zoran Oljača)

– Prvo što sam naučio bilo je vezati udicu, kaže ozbiljno, kao da je riječ o velikoj životnoj vještini. Roditelji su mu, dodaje, rekli da može ići ako je spreman dolaziti redovito. I dolazi, svake nedjelje.

Devetogodišnji Matti Cvitić pamti uzbuđenje prvih dolazaka. Najviše mu se sviđa druženje i razgovori, o školi, prijateljima i, naravno, ribama. Desetogodišnji Matija Roganović peca već nekoliko godina, počeo je najprije s djedom, a danas samostalno. Nabrojao nam je svoj ulov - orada, cipli, glavoči. Dolazi mu prirodno, ali bez hvaljenja. Ovdje je važnije iskustvo nego rezultat.

(Snimio Zoran Oljača)

Jedanaestogodišnji Kristian Komatina priznaje da mu je oprema stigla kao božićni dar, dok Ivan Mišković ističe mir i tišinu kao ono najljepše u nedjeljnim jutrima uz more.

– Roditelji me uvijek pitaju jesam li što ulovio, kaže uz osmijeh. Često odgovor bude kako nisam, ali to nikome ne smeta.

U školi se uči i ono što odrasli često zaborave. Spajanje predveza, primjerice, jedna je od osnovnih lekcija. Riječ je o dijelu najlona tanjeg promjera koji se veže između osnovnog najlona i udice. Predvez omogućuje prirodnije kretanje ješke, povećava šansu ulova, ali i čuva ribu i opremu jer puca na pravom mjestu. Za nas je to mala tehnička vještina, ali i lekcija o preciznosti i pažnji, rekao je Komatina.

(Snimio Zoran Oljača)

Pecanje nije samo lov

Najstariji među polaznicima, petnaestogodišnji Pier Berardi, u školi je već godinama.

– Ovdje sam naučio da pecanje nije samo lov ribe. To je mir, razmišljanje i poštovanje prirode, kaže. Upravo on najbolje objašnjava zašto je pecanje danas sve popularnije među mladima.

(Snimio Zoran Oljača)

U vremenu stalne buke i ekrana, ribolov nudi nešto sasvim suprotno. Boravak na zraku, ritam prirode, tišinu i strpljenje. Djeca slušaju predavanja o zaštiti mora, uče da se ništa ne ostavlja iza sebe, ni najlon, ni papirić, ni udica. Sve što se donese, mora se i odnijeti.

Škola pecanja Marlere tako postaje mnogo više od sportskog treninga. Ona je mala životna škola u kojoj se uči odgovornost, upornost i zajedništvo. A ulov? On dođe ili ne. I jedno i drugo je u redu, jer najvažnije je, kako ova djeca već znaju, ne mjeri u kilogramima, nego u doživljaju. Sportska udruga Marlera iz Ližnjana ove godine ima razloga za ponos. Nakon četvrt stoljeća kontinuiranog rada i predanosti moru, klub je proglašen najboljom ribolovnom udrugom na Jadranu, a njihov član Sandi Peruško okitio se titulama prvaka Hrvatske i međužupanijskog prvaka u podvodnom ribolovu.

(Snimio Zoran Oljača)

Život uz more

– Ovo priznanje doživljavamo kao krunu 25 godina entuzijazma. Ne bih rekao da smo se trudili u klasičnom smislu, mi jednostavno živimo uz more, volimo to što radimo i u tome uživamo. Kad se nešto radi iz srca, rezultat dođe sam od sebe, kaže Josip Maretić, predsjednik Sportske udruge Marlera iz Ližnjana.

Udruga danas okuplja dvadesetak aktivnih članova koji se natječu u podvodnom ribolovu, dok je još petnaestak ljudi uključeno u organizacijski i volonterski rad. Posebno mjesto u klubu ima Škola ribolova za djecu osnovnoškolske dobi, koja ne podučava podvodni ribolov, već klasično udičarenje.

(Snimio Zoran Oljača)

– Na djecu smo posebno ponosni. Imamo i vlastito natjecanje. To su djeca od desetak do trinaest godina, a sve ih učimo od samih početaka – od opreme do ponašanja uz more, ističe Maretić, dodajući kako se u školu dolazi uz suglasnost roditelja te da klub ima voditelja s, kako kaže, neograničenim strpljenjem. Marlera je ove godine organizirala i 16. izdanje Marlera Cupa, natjecanje koje je tijekom godina steklo poseban ugled među ribolovcima.

– U Ližnjan ljudi vole doći, osjećaju se ugodno. Ove godine na natjecanju će sudjelovati osam bivših i sadašnjih reprezentativaca Hrvatske u podvodnom ribolovu. Sama ta činjenica dovoljno govori koliko je Marlera prepoznata i cijenjena, naglašava predsjednik udruge, dodajući da u Ližnjan stižu natjecatelji iz Dubrovnika, Splita, Rijeke i cijele Istre.

Meteorologija i vjetrovi

Jedan od ključnih stupova rada udruge je Škola ribolova, koju već osmu godinu vodi Denis Beletić, licencirani trener.

– Škola je zamišljena kao cjelovit program. Djecu najprije upoznajemo s opremom, učimo ih vezivati čvorove i udice, a zatim obrađujemo ekologiju, zaštitu okoliša i ribljeg fonda. Dotaknemo se i osnova meteorologije, vjetrova, plime i oseke te mjesečevih mijena, objašnjava Beletić.

Treninzi se održavaju nedjeljom od 9 do 12 sati, od listopada do lipnja, a škola je u potpunosti besplatna.

– Imamo klupsku opremu, štapove, udice i najlone koje osiguravamo uz pomoć sponzora i Hrvatskog sportsko-ribolovnog saveza. Djeca ne moraju ništa plaćati, niti postoji članarina. Jedino što tražimo je volja i poštovanje prema moru, naglašava Beletić.

Osim sportskih uspjeha, Marlera svake godine provodi i akcije čišćenja obale i podmorja, čime djeci i članovima nastoje prenijeti važnost očuvanja okoliša.

– Uvijek im govorim kako ništa ne smije ostati iza nas, ni komadić najlona. More mora ostati čisto za njih i njihovu djecu, kaže Beletić, koji roditeljima poručuje da bez straha dovedu djecu u školu ribolova.

– Tri sata bez mobitela, puno druženja, boravak u prirodi i zdrava doza adrenalina, mislim da je to najbolja pozivnica, zaključuje Beletić.

S titulom najbolje ribolovne udruge na Jadranu, državnim prvakom u svojim redovima i mladima koji tek dolaze, Marlera iz Ližnjana potvrđuje da se ljubav prema moru, kada se njeguje godinama, uvijek vraća, i to s vrhunskim rezultatima.

Povezane vijesti

• Pražnjenje septičkih u Ližnjanu preskupo
• U LIŽNJANU POČEO S RADOM NOVI VRTIĆ. Načelnik Marko Ravnić ima dobru vijest: Sve je više djece u općini
• Četiri generacije ribarske obitelji Kostešić: Grgini nasljednici od mora - ne odustaju!