U 86. godini napustio nas je neumorni Giancarlo Moscarda (19. travnja 1940. - 8. siječnja 2026.), društveni, turistički i sportski djelatnik i aktivist, pokretač mnogih inicijativa, kolekcionar i sakupljač lokalnih memorabilija, kroničar... U prvom redu Fažanac! Fažanac koji se nesebično davao za promociju i razvoj svog mjesta, za njegovo mjesto pod suncem u raznim povijesnim okolnostima. Jedan od onih koji nikada ne miruje.

Giancarlo Moscarda bio je dugogodišnji predsjednik, tajnik i član brojnih društvenih, političkih i sportskih organizacija u Fažani i šire. Navedimo da je bio predsjednik Turističkog društva Fažana i Zajednice Talijana Fažane, da je kao član SDP-a bio vijećnik u Općini Vodnjan u vrijeme dok je Fažana bila pod Vodnjanom, ali i da je kao član Odbora za osnivanje općine Fažana dao nemjerljiv doprinos za njeno osamostaljenje 2000. godine. Vrijedan akter u aktivnostima NK "Mladosti" Fažana, Udruge antifašističkih boraca i antifašista te u udruzi "Josip Broz Tito", folklorne grupe Zajednice Talijana iz Galižane, Filatelističkog društva Arena iz Pule, a potom i osnivač FD-a "Amfora" Fažana...

Nastojimo li pak popisati sve njegove funkcije, zaduženja i članstva, u startu ćemo pogriješiti i izostaviti mnoge. Zato je bolje prethodni odlomak završiti s tri točke. Nije bilo ni jednog aspekta društvenog života u Fažani i šire, uključujući i nekadašnju Općinu Pula, u koju Moscarda ne bi bio na neki način involviran.

Ono što sa sigurnošću mogu reći je da je izuzetno jako volio i nemjerljivo puno dao za svoje rodno mjesto. Koliku je silnu energiju, resurse i vrijeme uložio u prikupljanje svega što je i malo bilo vezano za svoju Fažanu i okolicu, s koliko je strasti promovirao bogatu tradiciju i prošlost. Nesumnjivo je na mnogim poljima Giancarlo dao svoj doprinio zajednici, ali taj segment očuvanja baštine sam kod njega najbolje upoznao i njega smatram najvrjednijim.

(Foto: Giancarlo Mocsarda)

Naime, nije se filatelijom i kartofilijom bavio zato da bi gomilao kolekcije, niti je razne predmete od lokalnog značaja skupljao da bi ih imao za sebe. Radio je to da bi ih spasio od zaborava! I sve to nesebično dijelio sa zajednicom! Taj je poriv rezultirao nebrojenim izložbama sakupljenih razglednica, fotografija, poštanskih maraka i dokumentacije koja nam je pričala priču o Fažani, nebrojenim prigodnim izložbama za Uskrs, Prvi maj, Titove dana, za Božić...

Koliko je samo fažanskih motiva i važnih događaja ugradio na službene žigove Hrvatske pošte? Koliko je izgubljenih kadrova stare Fažane donio pred publiku? S kolika je entuzijazma, kad je 2014. osnovana FD "Amfora", pokretao edukacije školske djece kako bi im preko poštanskih marki približio važnost očuvanja prirode i zavičajnih vrijednosti? I dok god je mogao, nije prestajao razmišljati o novoj izložbi, o novoj prigodnoj dopisnici sa žigom svog mjesta, o novom projektu...

Zahvaljujući takvoj strasti i upornosti omogućeno je izdavanje niza publikacija i realizacija manifestacija vezanih za bližu i dalju povijest Fažane. Njegov je rad Općina Fažana 2015. godine nagradila zahvalnicom, a Turistička zajednica Fažane 2017. godine priznanjem "Amfora" za doprinos u mnogim realiziranim projektima.

Giancarlo Moscarda bio nam je svima nepresušno vrelo. Kako je sa širom zajednicom dijelio svoje sakupljačke uspjehe, tako je i nesebično prenosio svoje znanje. Nije bilo novinara ili istraživača u potrazi za podacima o ribarstvu, industrijskim i turističkim počecima u Fažani i okolici, a kojem ne bi pomogao informacijama ili bar savjetom gdje da ih potraži. Sve ono čega nema zapisano u izvorima novije povijesti, znao je on: kako se zvao i čime se bavio neki davno zaboravljeni Fažanac, tko je prvi proizveo passaretu, kako se zvao koji ribarski brod, kako se govorilo po starinski... Kao mlad je slušao starije, a kao svjedok povijesnih događaja na fažanskoj rivi pamtio je i rado prenosio svoja svjedočanstva.

I toliko sam se tih priča nauživao. Nakon što bi Giancarlo na jutarnjoj kavi na Titovoj rivi presavio upravo pročitani Glas Istre, izbijala bi sjećanja na razdoblje rane mladosti: kad je kao dječak prodavao ulaznice u ljetnom kinu, o dogodovštinama u Poljoprivrednoj zadruzi, gdje je kao mlad radio u računovodstvu, o čitavoj plejadi zanimljivih ljudi koji su radili u Badelu, u kojem je i sam dočekao penziju. Uz specifičan fažanski humor, kroz zabavnu kombinaciju dijalekta, talijanskog i hrvatskog jezika, iznosio je osobne ljudske priče i lokalne anegdote u kontekstu značajnih povijesnih okolnosti. Karaktera specifičnog, često i nepredvidljivog, strastveni i žustri Giancarlo lako bi štoriju i dodatno dramaturški podigao.

Fažana, Brioni, Badel, Tito, Valbandon, Peroj, Pula... To su pojmovi oko kojih je gradio zanimljiv mikrokozmos pred nestajanjem, nastojeći predajom spasiti ljude, događaje i mjesta od zaborava. I sve to obogaćivao ogromnom dozom emocija. Duboko usađena ljubav za zavičajem neumorno ga je tjerala da istražuje i dalje, da obogati saznanja koja je prikupio kroz život. Dio predaje o staroj Fažani sačuvao je u glasilu "El Cucal" Zajednice Talijana, svoj je pisani doprinos dao u zbornicima "Fažanski libar", surađivao je s brojnim autorima.

A bio je itekako svjestan da će teško biti očuvati sve to nematerijalno blago. Kako bi ispričao koju "novu" staru anegdotu, tako se nametala ideja da je zapišemo. On bi samo rekao: "Bem, piši, zato ti i pričam...". Puno sam toga njegovog bilježio, ali ni izbliza dovoljno. Trebalo je više, jer s Giancarlom gubimo ogroman dio prošlosti i identiteta Fažane i okolice, svijeta koji se nezaustavljivo mijenja.

Posljednji ispraćaj Giancarla Moscarde održat će se u ponedjeljak 12. siječnja u 14 sati na groblju u Fažani.

Povezane vijesti

• U prometnoj nesreći poginuo srbijanski pjevač narodne glazbe ŠABAN ŠAULIĆ
• Glas Istre je Istra
• Napustio nas je doktor Leo Kovač: CIJENJENI PULJSKI LIJEČNIK I PRIJATELJ SVOJIH PACIJENATA