Poslijepodnevni su sati u Rapcu, sunce sramežljivo probija oblake, a zimska bura neumoljivo gura valove prema Prtlogu. Rijetki šetači kreću se prema Girandelli da udahnu svježinu bure i raščiste misli. U zavjetrini "Miće Đirine" primjećujem na plaži složenu odjeću i ručnik, dižem pogled i vidim zamahe plivača kako se vraća iz pravca svjetionika. Što navede čovjeka da u tim zimskim uvjetima i temperaturom mora sada od oko 13 stupnjeva uđe u more i pliva?

Denis Fable zimi u moru u Rapcu

Odgovor sam potražio uz šalicu toplog čaja upravo kod tog zimskog plivača, labinskog geodeta s rabačkom adresom Denisa Fablea.

Učenje po Kneippu

Saznajem da je Fable jako vezan uz prirodu, i profesionalno kao geodet, ali i kao dugogodišnji djelatnik u sportskim udrugama. Fable je osnivač Skijaškog kluba Labin i učitelj skijanja, dugogodišnji predsjednik Odbojkaškog kluba Albona te član novog upravnog odbora i pripravnik planinarski vodič za Planinarsko društvo "Skitaci".

Na čelu kolone koja pješači kroz snijeg

Fable nam otkriva svoju priču o spajanju sporta i izazova prirode do granica izdržljivosti, ali i o zdravlju koje mu to donosi.

- Rekao bih da me more samo pozvalo da uđem. Naime, pred desetak godina sam redovito trčao uz more prema Golubjeri i spontano sam dobio poriv da plivam u rano proljeće. Nisam nikada do tada ni s kim pričao o tome niti sam čitao o zimskom plivanju. Jednostavno je došlo samo od sebe. Kako je u biti u rano proljeće najhladnije more, išlo je malo teže, mučio sam se s ulaskom pa sam se počeo interesirati o tehnikama i procesima koji se događaju u tijelu. Tada sam počeo čitati o Sebastijanu Kneippu, njemačkom katoličkom svećeniku koji je živio u 19. stoljeću i koji je utemeljitelj raznih terapija koje su danas neizostavni dio sadržaja austrijskih i njemačkih rehabilitacijskih i wellness centara. Ono što me privuklo kod njega jest da se on kao mladi student razbolio od tuberkuloze što je tada bila smrtonosna bolest, te je u sveučilišnoj biblioteci slučajno našao staru knjige o ljekovitim moćima hladne vode. Kako nije imao što izgubiti, počeo se redovito kupati u Dunavu te mu se zdravstveno stanje poboljšavalo i izliječio se. To mu je promijenilo život i potpuno se posvetio istraživanju raznih terapija i metoda liječenja, govori nam Fable, te ističe kako njegova osobna priča oko zimskog plivanja ima veze s Kneippom utoliko jer je i sam od djetinjstva imao stalno kronični bronhitis od kojeg je jako pobolijevao obavezno svake zime, a prehlade i grlobolje su bile česte.

SKI klub Labin kojem je bio predsjednik

- Nakon dvije godine zimskog plivanja, sve je nestalo, nikada više nisam dobio bronhitis, a sve zimske bolesti lako otresem ako se uopće pojave. Od tada je prošlo više od deset godina. Nadalje, osim što jako djeluje na imunitet, djelotvorno je za nevidljive male upalne procese u tijelu, jer, recimo, kod uganuća i udaraca prvo što liječnici stave na mjesto udara jest led, koje brzo i iscjeljujuće djeluje na očigledne vanjske upale pa tako djeluje i na one sitne unutarnje, dodaje Fable, te kaže kako ima puno literature o djelotvornom učinku na krvožilni ustav, termofleksibilnost tijela na promjene vanjske temperature, zatim na poticanje boljeg rada žlijezda i lučenje hormona te se time smanjuju simptomi stresa i lošeg raspoloženja.

Majka priroda

- Ja ću opet reći moja subjektivna iskustva i zapažanja koja su izrazito pozitivna u smislu poboljšanja stanja raspoloženja i mira koje osjetim tijekom i naročito nakon plivanja. Ljetna plivanja od najmanje pola sata aktivnog plivanja i prepuštanja moru djeluju kao najjača tableta. I tu imam jednostavno objašnjenje. Naime, udio vode u ljudskom tijelu je od 65 do 75 posto ovisno o dijelu tijela i dobi. Kada tijelo kao mala kapljica vode uđe u ogromnu količinu vode kao što je more, dolazi do procesa materijalne indukcije i svaka naša najmanja stanica tijela, htjeli mi to ili ne, počinje vibrirati kao more, tj. kao naša matrica života elementa vode. Tijelo i svaka stanica se silom procesa usklađuje, misli nestaju, tijelo smiruje, zbog poznatog osjećaja majke prirode. To je osjećaj iz našeg nasvjesnog nivoa evolucijskog razvoja života na Zemlji gdje se prvih nekoliko milijardi godina sav život odvijao u oceanima i vodi. Nije bez razloga da se tijekom trudnoće razvijamo u majčinoj maternici plutajući u plodnoj vodi gdje se osjećamo sigurno i mirno, zaključuje Fable te ističe kako su ljudi oduvijek iz nekog razloga opčinjeni blizinom mora ili neke druge veće količine vode poput jezera, žele ga gledati i biti blizu mora.

(Snimio Branko Biočić)

Sama šetnja uz more ima blagotvoran umirujući učinak, a dugotrajniji boravak u moru ima puno jači učinak te djeluje iscjeljujuće i usklađuje sve funkcije u tijelu.

- Naravno, neophodna je disciplina i upornost, redovitost plivanja, time se trenira samokontrola i fokus da se radi nešto što svjesno znam da je dobro za mene, a baš mi se taj dan ne da. Baš tada treba krenuti i prijeći granicu, naravno osim u slučajevima ako smo tada zdravstveno načeti simptomima neke bolesti, tada nikako nije dobro ići u hladno more. Nisam se ograničio samo na zimsko plivanje u moru, već se idem uroniti gdjegod mi se čini zgodnim i sigurnim, rijeke i jezera u planinama, ili recimo zadnje sad na staru godinu u Fužinama prilikom dočeka u podne, kada je bilo vani prilično hladno na minus tri, a jezero djelomično zaleđeno s temperaturom od jednog stupnja. Uron je tada vrlo kratak, do dvije minute. Za bavljenje zimskim plivanjem bitno je biti zdrav i imati svjesnost da se radi o izrazito psihofizički iscjeljujućem procesu, biti discipliniran i uporan. Zimi maksimalno deset minuta, a ljeti minimalno pola sata aktivnog plivanja. Poželjno je kratko brzo hodati prije zimskog plivanja te nakon plivanja obući se i brzo hodati, dokle god ne osjetimo da se tijelo u potpunosti zagrijalo i vratilo cirkulaciju u sve ekstremitete. Nije dobro utopljavati se u automobilu ili ići pod topao tuš, već zbog vježbanja termoflesibilnosti hodanjem doći nazad do topline tijela, poručuje Denis Fable i poručuje - more je tu i čeka.

Bos po najstrmijem putu od Medveje do Vojaka na Učki

Hoda bos, vodi Highlandere po Ćićariji

Nije Denis Fable samo zimski plivač. Već nekoliko godina hoda bos po prirodi i putevima, i tu je dosta toga osobno zapazio i iskusio, u smislu dobrobiti za psihofizicko stanje. Zadnje što je jako fokusirano odradio bilo je bosonogo hodanje od Medveje do Vojaka, po najstrmijem putu do Učke, bez ijedne točkice ili ozljedice na stopalu nakon 4 sata i 45 minuta hodanja bos što je skoro kao kad ljudi idu s cipelama.

Predvodio je skupinu Highlandera 100 kilometara pješice od Žbevnice na Ćićariji, preko vrhova Učke do Skitače na Labinštini

Fable je prošlog i ovog ljeta bio vodič Highlanderima s kojima je pješice prošao 100 kilometara od Žbevnice na Čićariji, preko vrha Učke do Skitače na Labinštini. Želi u budućnosti nastaviti tim tempom, a posebice posvetiti se planinarenju kao vodič u Planinarskom društvu "Skitaci" i time proširiti svoja znanja i iskustva u planinarenju te posjetiti značajne planine po svim kontinentima.

Povezane vijesti

• Sigurnost destinacije će ove godine biti jedan od najvažnijih faktora odluke
• Deset puta više Britanaca nego lani
• I ove godine "Džaba-bus" za prijevoz labinskih učenika do mora