Najveća škola na Labinštini i prva škola na hrvatskom jeziku u ovom dijelu Istre, Osnovna škola "Ivo Lola Ribar" Labin, proslavila je svoj veliki jubilej, 80 godina kontinuiranog obrazovnog rada. Središnja svečana priredba održana je u holu matične škole, a glavni su protagonisti, kako i priliči, bili učenici, kako matične tako i triju područnih škola, Vinež, Kature i Vozilići. Brojne glazbene i scenske izvedbe, te u više navrata nastup školskog zbora, upotpunio je i kratki film u produkciji samih učenika i nastavnika, o vremenima početaka rada škole i iskustvima njezinih prvih polaznika.

U ime više od 500 učenika i 80 djelatnika, nazočnima se obratio ravnatelj Miro Alilović, koji i sam ove godine obilježava veliki jubilej, 25 godina na poziciji ravnatelja. U emotivnom govoru podsjetio je na dugogodišnju povijest ove ustanove, naglasivši da je sredinom 20. stoljeća nju znalo pohađati istovremeno i do 1700 učenika, te da su mnogi znameniti Labinjani svoja prva slova naučili upravo u toj zgradi. Alilovićev govor samo je dio bogate kolekcije 80 godina djelovanja škole, koja je sadržana u za ovu priliku izdanom školskom ljetopisu, čiji je tisak potpomogla Školska knjiga. U ime osnivača škole Grada Labina, gradonačelnik Donald Blašković predao je ravnatelju prigodan poklon, keramičku maketu simbola grada, labinskog "Šohta", te knjigu Tullia Vorana "Umrli su uzalud", a u svom obraćanju nazočnima je istaknuo

- Osamdeset godina rada ove škole nije samo broj. To su desetljeća predanosti, obrazovanja i odgoja tisuća učenika koji su ovdje stasali u odgovorne ljude. Ova škola ne nosi samo povijesno ime, ona nosi i povijest brojnih generacija. Brojni su Labinjani, pa tako i ja osobno, upravo ovdje napravili svoje prve školske korake, učili prva slova i brojeve, ali i važne životne vrijednosti, poštovanje, zajedništvo i odgovornost. Kao bivši učenik ove škole, s ponosom se prisjećam svojih učiteljica, ovih školskih hodnika punih žamora i znatiželjnih pitanja, školskih priredbi, smijeha i prijateljstava koja traju i dan danas. Ta lijepa iskustva ostaju duboko urezana u naša sjećanja i čine temelj svega što kasnije gradimo u životu, rekao je Blašković te na kraju obraćanja poručio učenicima da budu ponosni jer njihova škola nije samo prostor, već temelj na kojem uče razmišljati, rasti i postajati dobri ljudi.

Povezane vijesti

• Nakon požara Labinština pokazala veliko srce
• Obiteljima s Vineža pomažu i iseljenici
• Vinež: Stanari u obnovljenim domovima početkom ljeta