Javna rasprava
UPU "Laste": Treba li Rovinju novo rezidencijalno naselje?
(Snimila Nina Orlović Radić)
Gotovo četiri sata trajalo je javno izlaganje o prijedlogu Urbanističkog plana uređenja "Laste". Riječ je o atraktivnom, no danas zapuštenom području između Končete (parkirališta), Veterinarske stanice i gradskog groblja "Laste", na kojem se nalazi i crkvica Bezgrešnog začeća, a na kojem se planira mješovita gradnja – 22 vile i hotel.
Valja reći i da se ovo područje nalazi nadomak užeg centra grada, s kojeg "puca" pogled na obalu i more, i koje je većim dijelom u privatnom vlasništvu rovinjske obitelji Brajković, koja je – kako se moglo čuti (investitor: Massimo Brajković) – naručila i platila izradu prijedloga UPU-a. Ista je obitelj, naime, više desetljeća čekala da se prostor urbanizira, odnosno još od 1993. godine područje Laste obuhvaćeno je GUP-om, da bi gotovo trideset godina kasnije Gradsko vijeće Rovinja, na sjednici održanoj koncem prošle godine, jednoglasno usvojilo prijedlog o izradi UPU-a Laste.
U "normalnom" slučaju ili u dosadašnjoj praksi, javno izlaganje prošlo bi neprimjetno. Međutim, rovinjski SDP pozvao je građane da mu se u što većem broju odazovu i iznesu svoje mišljenje, primjedbe i prijedloge, sugerirajući da se radi o podmetanju kukavičjeg jajeta. Između ostalog, naveli su da ni datum ni vrijeme održavanja javne rasprave nisu primjereni – kolovoz u 16 sati – kao i da je prilikom usvajanja prijedloga o izradi UPU-a vladalo "uvjerenje" da se radi o materijalima vezanim uz gradsko groblje Laste (o čijem se proširenju posljednjih mjeseci, zbog manjka grobnih mjesta, govorilo), a ne o izgradnji rezidencijalnog naselja koje će, zbog skupoće rovinjskih stambenih kvadrata, moći pokupovati imućni stranci.
Međutim, stoji i činjenica da je Gradsko vijeće na sjednici održanoj 27. studenog 2024. jednoglasno donijelo odluku o izradi Urbanističkog plana uređenja Laste, kojeg su izglasali svi vijećnici. Dakle, teško je povjerovati da se nije znalo o čemu se radi, tim više što se u odluci o izradi UPU-a Laste navode pravne osnove za izradu plana, razlozi za njegovo donošenje, programska polazišta i obuhvat plana.
Nakon što je nadležna gradska pročelnica iznijela razloge donošenja UPU-a, a potom i izrađivači plana predstavili isti (uz česta negodovanja i prekidanja publike), postavljeno je i niz pitanja koja su tekla u dva smjera. Prvi je bio onaj koji se protivi predloženoj gradnji novog naselja i hotela s objašnjenjem da građanima Rovinja to neće donijeti razvoj ni prosperitet, već upravo suprotno – još jedno mrtvo naselje koje će strani vlasnici rentati.
Drugim razmišljanjima vodili su se "susjedi" koji su pretpostavljali da će im novogradnja donijeti nove probleme i time utjecati na kvalitetu života (od manjka parkirališnih mjesta do prometnih krkljanaca, infrastrukture i slično). Također, valja istaknuti i da su sve strane – i za i protiv, kao i neodlučni – u jednom trenutku bili suglasni da su izrađivači plana uradili odličan posao i točno onako kako im je naručeno. Međutim, i unatoč tome, najvažnija se diskusija vodila oko pitanja treba li Rovinju, gradu koji ionako puca po šavovima, novi i bezobrazno skupi kvadrati koje "običan" stanovnik grada, i da živi deset života, nikad neće moći otkupiti.
Konfrontacija dviju vizija razvoja grada
Upravo na visokoj cijeni kvadratnog metra (koja će, naravno, dobro doći investitoru) lomila su se koplja. Dio građana smatra da se ne treba pogodovati privatnim investitorima, već da se zelene oaze nadomak mora i u atraktivnim zonama trebaju zadržati u vlasništvu grada, a one koje to nisu (radi okrupnjavanja parcela) otkupiti od vlasnika.
Na istima bi Grad, koji razmišlja o svojim građanima, trebao graditi stanove za mlade obitelji, kao i za nedostajuće kadrove – liječnike, policajce, nastavnike. Ponajviše su se čuli komentari kako je "pet do dvanaest" da se zaustavi prekomjerna gradnja apartmana i apartmanskih naselja koja, u pravilu, ništa dobro ne donose autohtonom stanovništvu osim daljnje devastacije i osiromašenja prostora.
Dakle, iskristaliziralo se pitanje: do kada će se prodavati gradska obiteljska srebrnina? (Podsjetimo, to su svojevremeno učinili i stanovnici starogradske jezgre prodajući podrume i kuće.) Danas Rovinj ima tek nekolicinu obitelji koje u njemu žive cijelu godinu i, što je još tragičnije, nesnosnu ljetnu gužvu. To što s mnogih kuća otpada žbuka, a za svake kiše i vjetra dodatno i dimnjaci i škure, kao da se više nikoga ne tiče. Stanovnika koji bi se trebali protiviti takvom stanju više nema. Trgovce i ugostitelje, koji grad koriste kao bankomat tijekom ljeta, "problem" urušavanja ne zanima, a očigledno je da su i ljudi koji grad predstavljaju u tom pogledu inertni i indiferentni. Praksa svjedoči da službe u stari grad "uskaču" samo kada su iz nekog razloga pozvane.
Je li izmjena zastarjelog GUP-a rješenje?
Na tragu takvog razmišljanja, kojeg iz dana u dan dijeli sve veći broj građana, može se shvatiti i ovako velik odaziv javnoj tribini. Doda li se tome prometno zagušenje grada (uz svakodnevno kršenje ranije postavljenih pravila i odluka), manjak i skupoća parkirališnih mjesta, titula šampiona turizma (i sve što ona nosi), najskuplja tržnica u zemlji, prekomjeran broj kreveta i turista – jasno je zašto je velikom broju građana prekipjelo. Novo mješovito naselje s 22 kuće i hotelom došlo im je poput crvene krpe ispred razjarenog bika. Sve je više građana počelo javno govoriti kako je gradska vlast tu zbog građana, a ne zbog održavanja kontinuiteta vlasti.
Opet, s druge strane, zašto krenuti od jedne obitelji i nju "kažnjavati" jer želi – a sada ima i priliku – bolje živjeti? Možda upravo zato što je vrijeme da se s lošom praksom, koja gradu i njegovim žiteljima ne donosi ništa dobro, jednom zauvijek prekine.
Koliko god to nekome zvučalo apsurdno, nema razloga da Grad Rovinj (a nije riječ o siromašnom gradu) ne otkupi dio nedostajućeg zemljišta i, uz agencije, ne krene u izgradnju stanova, novog Doma zdravlja ili Vatrogasnog doma na koji vatrogasci čekaju još od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Za to učiniti ne treba puno – prihvatiti UPU Laste i odmah ga staviti van snage. Potom krenuti u izmjenu zastarjelog GUP-a, kojeg je vrijeme i način života davno pregazio. Naravno, konačno (ne)prihvaćanje plana ovisit će o odluci i savjesti svakog gradskog vijećnika ponaosob. U rovinjskom slučaju samo jedan glas više ili manje značit će prevagu u korist (ne)gradnje rezidencijalnog naselja ili nekog drugog sadržaja potrebnog domaćem stanovništvu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
