Gradska vrata su dio gradskoga fortifikacijskog sustava na istarskom poluotoku najveće funkcionalne i simbolične važnosti. Posebno su projektirana i opremljena kako bi u vrijeme mira omogućila komunikaciju, a za rata bila najjača obrambena točka. Iznimna je njihova simbolična važnost, pa grbovi srednjovjekovnih gradova - uz simbole kula, zvonika i gradskih zidina - često imaju ugrađen i simbol gradskih vrata.

Već u prapovijesnom razdoblju istarske gradine (Nezakcij, Monkodonja, Picugi) imale su razrađen sustav gradskih vrata. Ulazi su uglavnom bili uski, jedva dostatni za kolni prolaz, a ulazna prometnica često je bila izgrađena tako da se oštro prelamala i mijenjala smjer. Konstruktivno su ulazi najčešće bili pojačani masivnim dovratnicima i arhitravom.

Vrijeme rimske kolonizacije i urbanizacije donijelo je potpuno nov obrambeni sustav, kojemu je tehničko izvorište rimski vojni logor. U idealnoj shemi logora, na sjecištima glavnih ulica s pojasom zidina stoje četvera vrata simboličnih naziva: zlatna, srebrna, željezna i brončana.

PULA: Pet vrata s kopna, sedam s mora

Pretpostavlja se da je Pula imala pet vrata s kopnene i sedam s morske strane. Potpuno su očuvana Herkulova i Dvojna vrata, a tek dijelom Zlatna vrata, uz koja je bio dograđen Slavoluk Sergijevaca.

Uz svaka su vrata bile dvije obrambene kule, a Zlatna vrata k tomu bila su udvojena i po dubini, tvoreći ulaznu utvrdu.

Herkulova vrata arhitektonski su skromna, a nalaze se između dvije okrugle srednjovjekovne kule. Ime dobiva zbog reljefa Herkulove glave i toljage.

Dvojna vrata, poznata i kao Porta Gemina, naziv su dobila zbog dva polukružna otvora koja su vodila u grad, a sagrađena su u razdoblju od 2. do 3. st. na ostacima starijih gradskih vrata. Prolaskom kroz Dvojna vrata cesta se uspinje do Arheološkog muzeja, Kaštela i Malog rimskog kazališta.

Zlatna vrata (Slavoluk Sergijevaca) u Puli postavljen je u spomen na tri člana obitelji Sergijevaca. U spomenik je uklesano ime Salvije Postume, koja je platila gradnju. Bila je udana u obitelj Sergijevaca, pa je slavoluk vjerojatno podignula u čast svoga muža, Lucije Sergije Lepid, njegova oca Lucije Sergije i strica Gnej Sergije. Uređen je u kasnom helenističkom stilu.

(Osobna arhiva)

POREČ: Četvero vrata

Poreč je imao četvero gradskih vrata. Sva poznata vrata antičko-rimskoga razdoblja bila su lučno nadsvođena, a može se pretpostaviti i mogućnost postojanja drvenog prilaznog mosta preko opkopa.

Istočna gradska vrata nisu sačuvana, ali postoje materijalni ostaci koji dokazuju njihovo postojanje. Bila su s jedne strane učvršćena u konstrukciju Peterokutne kule. U jednom trenutku u povijesti ispred istočnog gradskog bedema prokopan je jarak koji je Poreč učinio otokom, a do gradskih vrata vodio je most sačuvan ispod pločnika. Otkriven je 2005. godine za obnove starogradske infrastrukture. Istraživači su predložili da se kameno popločenje ulice uzdigne na mjestu gdje je stajao most, dok se ne stvore uvjeti za rekonstrukciju. Ovo je ulaz u najdužu porečku ulicu, Decumanus.

Kopnena gradska vrata brani Peterokutna kula iz 15. st. koju je sagradio Lazar Depari, dok je njegov sin isklesao lik lava. Nastala je na mjestu ranijih fortifikacija, od kojih su najstariji temelji one iz razdoblja kasne antike.

ROVINJ: Sačuvana vrata sv. Benedikt, sv. Križa i Sottomuro

U ranom srednjem vijeku Rovinj je, tada gradić na otočiću, bio zaštićen gradskim zidinama. Kada je postao prenapučen, kuće su se počele graditi s vanjske strane zidina.

Tijekom povijesti Rovinj je imao sedam, danas sačuvana troja gradska vrata: Sv. Benedikta, Sv. Križa i Vrata pod zidom (Sottomuro ili Portica).

Na početku Ulice V. Švalbe nalazila su se vrata Valdibora, srušena sredinom 19. st. Trg na Mostu nastao je kada je zatrpan kanal koji je razdvajao Rovinj od kopna. Tada je na ovom mjestu postojao most koji je vodio do kule s glavnim gradskih vratima. Na vratima je bio mletački lav koji se danas nalazi na tornju sa satom. Kanal je zatrpan 1763. godine čime je otočić sa starim dijelom grada postao poluotok.

Na mjestu gdje se nalazi barokni Balbijev luk, izgrađen u 17. st., nekada su bila glavna vrata utvrđenog grada, Porton della pescheria, Vrata stare ribarnice.

Kraj gradske palače, blizu Balbijevog luka, nekada su postojala Vrata sv. Damjana, srušena 1822. godine. Na potezu od Obale P. Budicina prema Ulici sv. Križa, nalaze se Vrata pod Zidom (Sottomuro ili Portica). Kroz njih se izlazilo u luku koja je bila puna ribarskih barki. Obnovljena su 1590. godine i na njih je tada postavljen natpis s imenom tadašnjeg načelnika (Gabriele Mauroceno).

U nastavku su Vrata sv. Benedikta, iz 12. st., koja su dobila ime po obližnjoj crkvici. Svetog Benedikta. Stambeni dio iznad vrata nastao je kada je Rovinj, zbog skučenog prostora, počeo »rasti uvis« pa su kuće postajale sve više. Iduća sačuvana vrata su Vrata sv. Križa, iznad kojih je stari grb Rovinja grada i inicijali A i S, vjerojatno inicijali načelnika koji je, zbog opasnosti pred Uskocima, dao pojačati zidine i vrata. Kod Stubišta iza Tvrđave kojim se iz Bregovite ulice dolazi do Ulice V. Švalbe nalazila su se još jedna gradska vrata od kojih su vidljivi samo ostaci.

VRSAR: Vrata ukrašena lavom sv. Marka

Uz crkvu Sv. Foške nalaze se istočna, odnosno glavna gradska vrata srednjevjekovnog Vrsara. Bio je to glavni ulaz u utvrđeni gradić koji se tek u 19. st. proširio izvan obruča starih zidina, gdje se do tada nalazila tek poneka usamljena kuća ili crkvica.

Vrata su ukrašena jednostavnim polukružnim romaničkim lukom. S unutrašnje strane nalaze se kameni i željezni prsteni za koji su svojedobno bila pričvršćena drvena krila uz pomoć kojih su se vrata otvarala i zatvarala. Vrata su ukrašena plitkim reljefom na kojem je vidljiv lav Sv. Marka, simbol Mletačke Republike, sa zatvorenom knjigom (reljef isklesan u vrijeme kada je Serenissima bila u ratu), uzdignutih krila i podvinuta repa.

Glavna gradska vrata u Vrsaru spomenik su kulture.

(Osobna arhiva)

DVIGRAD: Do Sv. Sofije kroz dvoja vrata

U Dvigrad se ulazi kroz gradska vrata; dolazi se do zgrada zaštićenih prvim pojasom gradskih zidina. Nastavlja se putem i dolazi do drugih vrata, izgrađenih u drugom pojasu gradskih zidina. Na južnoj strani grada nalazi se velika branič kula uz koju se dolazi do trećih vrata, koja vode u središte grada.

Na vrhu je sagrađena crkva Sv. Sofije koja je dominirala gradom. Ispred crkve nalazio se glavni gradski trg okružen reprezentativnim zgradama – gradskom palačom i prostorima koji su pripadali kaptolu. Zapadno od bazilike nalazili su se prostori koji su služili za smještaj vojne posade.

Vrata izgrađena u srednjem vijeku

Tradicija izgradnje gradskih vrata u ranom srednjem vijeku nije se bitno izmijenila. Više ipak nije dostignuta monumentalnost iz rimskoga vremena, a pojednostavljen je i fortifikacijski sklop uz vrata. Izniman je primjer gradskih vrata Mutvorana iz kasnoantičkoga (bizantskog) razdoblja koja su, kao i Zlatna vrata u Puli, udvojena po dubini. Tipični je srednjovjekovni doprinos razvoju gradskih vrata tzv. branič-kula, koja se diže iznad vrata i u koju se smješta obrambeni instrumentarij.

Od reprezentativnih sačuvanih primjera srednjovjekovnih vrata ističu se ona u Motovunu, srednjovjekovnom gradiću s najbolje sačuvanim zidinama u Istri. Budući da sa zapadne strane zidine formiraju dva obrambena pojasa, u grad se ulazi kroz dvoja vrata. Vanjska gradska vrata u svom prolazu čuvaju lapidarij s antičkim i srednjovjekovnim natpisima i reljefima, dok su unutrašnja ranogotičkih obilježja.

Iznad glavnih gradskih vrata podignuta je u 16. st. visoka kula koja je građanima Motovuna ulijevala sigurnost, a neprijateljima strahopoštovanje. Kula je poznata i pod imenom Nova vrata, a naziv dobivaju u 17. st. kada su 1607. godine obnovljena pod vlašću podestata Marca Pasqualagia.

Monumentalna gradska vrata u Pićnu iz 14. st. dao je obnoviti 1613. godine pićanski biskup Antonio Zara, koji je već s 27 godina od običnog klerika postao biskupom.

Vrata na kaštelu Soardo-Bembo u Balama sagrađena su u 14. st., ona u Boljunu u 15. st., a u Humu u 16. st. Godine 1981. u humska vrata ugrađena su bakrena dvokrilna vrata koja su ujedno i jedanaesto spomen-obilježje Aleje glagoljaša, što se proteže od Roča do Huma. Rukohvati su u obliku vitkih rogova istarskog boškarina. Na dvjema alkama ispisane su riječi dobrodošlice. Jedan je zapis na staroslavenskome, glagoljicom, u prijepisu glasi: Vrata se ne zatvaraju danju, nema noći u ovom gradu. I nek’ ne uđe nitko tko je okaljan.

Na drugoj je alci pozivna pjesma pjesnika Vladimira Pernića iz Roča: Tom malom gradiću/u pohode dođi/na kamenu tvrdu/toplina vri...

U gornjemu je dijelu vrata kalendarij: polukružno je postavljeno dvanaest medaljona, po šest u svakome krilu, s prikaz radova u svakome pojedinom mjesecu tijekom godine.

(Osobna arhiva)

DEKORATIVNA VRATA RENESANSE I BAROKA

U razdoblju renesanse i baroka gradska vrata na istarskom tlu su se obnavljala i obogaćivala arhitektonskom dekoracijom. Primjer su vrata - luk Balbi u Rovinju (1678.), vrata Sv. Flora - Porta Sanfiore u Labinu iz 1589. godine, pa Mala vrata u Buzetu.

Neki smatraju barokna vrata Sv. Flora jednim od najljepših u Istri. Zovu se tako po kapelici Sv. Flora.

(Osobna arhiva)

Od 1589. godine to su barokna vrata Sv. Flora, a zovu se po Svetom Floru jer se iznad vrata nalazila gotička kapela posvećena Sv. Floru. Nekada su se vrata noću zatvarala, a nadgledala su ih dva stražara. Spomenimo također da se ispred vrata Sv. Flora odigrala bitka s uskocima 1599. godine.

Uspinjući se u stari dio Višnjana prvo što se uočava jesu Vela vrata ili Stara vrata (Porta Grande ili Porta Vecchia). Tipičan su ostatak simbola mletačke ostavštine iz 1750. godine, ukrašena lavom.

Uspon vodi do drugih vrata - Mala vrata (Porta Piccola) što iz 16. st.

U 19. st. gradske zidine se demilitariziraju i djelomično uklanjaju, gradovi gube stalnu vojnu posadu te gradska vrata gube izvornu namjenu i postaju tek graditeljsko naslijeđe.

Ukratko

OPRTALJ. U sklopu bedema sačuvana su jedna od triju vrata. Pregrađena su 1756. godine. Sačuvani su arhitektonski elementi koji su pripadali ranijem utvrđenju: zazidani luk s lijeve strane unutar vrata (mjesto gdje su zacijelo boravili stražari). Iznad vrata nalazila se kula koja je kasnije pregrađena u stambenu zgradu.

GRAČIŠĆE. Srednjovjekovni grad bio je opasan jakim zidinama, koje su dijelom očuvane. Kao njihov dio sačuvana su i romanička gradska vrata kroz koja se ulazi se u ložu iz 1549. godine. Urbana struktura grada razlikuje se od ostalih istarskih gradića toga vremena. Umjesto jednog glavnog trga, Gračišće je podijeljeno na gradske četvrti od kojih svaka ima svoj trg s crkvom.

BARBAN. Dvoja gradska vrata izgrađena su u 18. st. - Vela vrata (1718.) vode na glavni trg, a Mala vrata (1720.) izgorjela su 1944., te obnovljena nakon 1945. godine.

GROŽNJAN. Od dvojih vrata iz 15. i 16. st. sačuvana su Velika vrata s kojih se nekad spuštao pokretni most. Vrata su ukrašena grbovima mletačkih rektora. Mala vrata nisu sačuvana.

ZAVRŠJE. Cijelo mjesto bilo je zaštićeno dvostrukim prstenom zidina, danas tek mjestimice vidljivima. U grad i iz grada prolazilo se kroz dvoja vrata, od kojih su sačuvana južna.

BUJE. Grad na brijegu, 222 m nad morem, ima očuvanu srednjovjekovnu strukturu, zidine, dvoja gradska vrata, dvije kule, te središnji gradski trg.

SV. LOVREČ PAZENATIČKI. Glavna gradska vrata sazidana su u gotičkom stilu 1407. godine. Iznad vrata postavljena je 1547. godine kamena ploča sa zagonetnim natpisom: Vidistis, videtis, videbitis (vidjeli ste, vidite, vidjet ćete).

ROČ. Glavna gradska vrata, Vela vrata, izgrađena su u 15. st. U njoj je lapidarij s rimskim kamenim spomenicima.

Povezane vijesti

• ROBERTO HAPACHER: Tito je kriminalac kao i Mussolini, Hitler i Staljin. MOJ SAN JE JEDNA MALA ITALIJA U NEOVISNOJ ISTRI
• UVALA SV. PETRA KOLIJEVKA JE PULSKOG SPORTA I REKREACIJE: Ovdje je osnovan prvi nautički klub i otvoreno prvo gradsko kupalište
• Kultura odijevanja u Puli i Istri: Najdinamičnije promjene na području ženske mode