Burovit, ali sunčan dan savršen je za istraživanje jadranske obale i otočića. Pulska TV ekipa HRT-a istražila je Sv. Jerolim, mali otok smješten tik uz istarsku obalu, u fažanskom kanalu, jedan od dva koja pripadaju Brijunskom arhipelagu.
(Arhiva Glasa Istre)
Burovit, ali sunčan dan savršen je za istraživanje jadranske obale i otočića. Pulska TV ekipa HRT-a istražila je Sv. Jerolim, mali otok smješten tik uz istarsku obalu, u fažanskom kanalu, jedan od dva koja pripadaju Brijunskom arhipelagu.
– Poseban je zbog svoje blizine kopnu. Oduvijek je bio zanimljiv lokalnom stanovništvu, upravo zato što je tako pristupačan, objašnjava Alena Sprčić, biologinja iz Nacionalnog parka Brijuni.
Ljeti su njegove uvale prepune kupača, no u proljeće, kad priroda procvjeta, a tišina zavlada, otok pokazuje svoje najljepše lice. Boje, mirisi i mir pružaju doživljaj koji nijedno drugo godišnje doba ne može nadmašiti.
– Jedna od posebnosti ovog otočića je bogatstvo biljnog svijeta. Ovdje raste i strogo zaštićena vrsta divljeg narcisa – višecvjetni sunovrat – koji je karakterističan upravo za Sv. Jerolim, kaže Sprčić.
Šumski putevi vode do vidikovca s pogledom na more i ostatke starog kamenoloma, no tu završava naša ruta.
– Na onaj dio otoka danas ne idemo. Tamo pretpostavljamo da se nalazi gnijezdo sove ušare, najveće europske sove. Ne želimo je uznemiravati u razdoblju gniježđenja – a znamo da može biti i vrlo zaštitnički nastrojena, objašnjava biologinja.
Otok ima bogatu povijest, od rimskog doba kada je bio utočište elite, pa sve do Drugog svjetskog rata i razdoblja kada je služio kao slovensko odmaralište za invalide. U bungalovima iz tog vremena i danas se prepoznaju tragovi prošlosti.
– Zanimljivo je da je krajem 19. stoljeća, kada su Brijuni prodani Kupelwieseru, tadašnji vlasnik odlučio zadržati upravo ovaj otok. Zašto? Zbog kamena. Taj kamen zvali su "jerolimsko zlato”, smije se Sprčić.
Taj iznimno kvalitetan vapnenac stoljećima se eksploatirao i izvozio diljem Europe. Njime su građene znamenite građevine – od bečkih palača, do dvorca Miramare u Trstu i stubišta crkve San Francesco alle Scale u Anconi, prenosi HRT.
– Iako se ne radi o mramoru, mnogi ga uspoređuju s njim zbog njegove čvrstoće i ljepote. Lakši je za obradu, a kvaliteta mu je iznimna, ističe Sprčić.
Na rubu terase nekadašnje vile nalazila se i kapelica posvećena sv. Jerolimu, čiji su ostaci danas tek temeljni zidovi.
– Crkvica je uništena tijekom 1920-ih, kada je kamenolom bio na vrhuncu eksploatacije. Na ovom mjestu gdje sada stojimo, nekad se molilo, govori biologinja.
Danas otok djeluje tiho i pusto, ali more koje ga oplakuje puno je života. Ovdje se nalazi i jedna od najvećih kolonija galebova na sjevernom Jadranu. A ako vam u šuškavom grmlju nešto iznenada protrči – ne brinite, to je samo paun.