GRACIANO PREKALJ
Divlje svinje traže hranu, vodu i zaklon, a kad to nađu, na tom se području zadrže
(Snimio Marko Mrkonjić / Pixsell)
Tijekom proteklog vikenda u Istri je zabilježeno čak šest naleta na divljač u manje od 24 sata. Susreti ljudi i divljih svinja posljednjih su godina sve učestaliji, i ne samo na cesti. Nedavno je zabilježen i nemili susret na Pragrandeu, području izvan lovne zone, gdje je jedna žena prilikom šetnje srela dvojicu lovaca i ranjenu divlju svinju u bijegu.
Sve češći susreti ljudi i divljih svinja
Zbog porasta broja divljači češće je i njihovo izlučivanje, kakvo se nedavno odvilo i na području Verudele u Puli. Lovce se često proziva, zbog čega smo htjeli dobiti i njihovu stranu priče, pa smo kontaktirali Graciana Prekalja, predsjednika Lovačkog saveza Istarske županije, i postavili mu nekoliko pitanja.
Sve više svjedočimo susretu ljudi s divljim svinjama. Koji je, po Vama, razlog tome?
- Uvijek je neka kombinacija faktora. Očito je da su divlje svinje pametne životinje jer inače ne bi opstale, ali one uvijek traže tri stvari: hranu, vodu i zaklon. Kada to negdje nađu, onda se na tom području i zadrže, tu se skrase. To je jedna stvar, druga stvar je pitanje hrane: često se ljudi neodgovorno ponašaju u njenom zbrinjavanju, a problem je i to što se organski otpad kod nas i dalje ne odvaja. A svinje su svežderi, jedu biljnu i animalnu hranu.
Je li razlog povećanog broja divljih svinja i gradnja u nenaseljenim područjima? Možda je jedan od faktora i ilegalna gradnja?
- Da, naravno da divljač ne poznaje granice, prostorne planove, novogradnju ni staru gradnju. Vodi se ranije spomenutom logikom tih triju uvjeta: hrana, voda i zaklon. Osim toga, ako su one bile tu prije početka gradnje, jako ih je teško otjerati. Po tom su pitanju divlje svinje kao ljudi, smatraju domom područje gdje su se oprasile. I ako je to područje unutar naselja ili područja gradnje, tamo najradije ostaju i vraćaju se. Možete ih pokušati istjerati s psima, sirenama ili drugom bukom, ali završit ćete aktivnost i one će za pola sata opet na istom mjestu. Ljudi misle da se one neće vratiti ako ih se jednom otjera, ali to nije tako.
S druge strane, u zadnje vrijeme imamo sve više nepropusnih šikara, zapuštenih zemljišta koja se ne obrađuju, šumovita područja odmah blizu kuća. Tu ljudi ne zalaze, nema više životinja koje se vode na ispašu, pa i zato svinje dolaze bliže naseljima. Također, i na mjestima gdje se gradi ljudi neodgovorno puštaju hranu. Gdje su šume čiste, polja obrađena, ljudi prolaze sa psima ili vode stoku na ispašu, gdje nije sve skroz zapušteno, tu divljih svinja nema stalno već mogu dolaziti noću radi traženja hrane.
Gdje se i u kojim količinama divlje svinje mogu loviti?
- Od 2018. godine i afričke svinjske kuge, na području RH dozvoljen je neograničen lov divljih svinja, neovisno o spolu i dobi. U naseljima i oko naselja je zakonom o lovu zabranjena lovna aktivnost. Gleda se granica građevinskog područja: u naseljima do 10 tisuća stanovnika se može loviti do 100 metara od te granice, dok je u naseljima s više od 10 tisuća stanovnika ta granica na 300 metara od građevinskog područja. A za ta područja se rade se i programi zaštite divljači i zadužuje provoditelj programa, koji ima zadatak najprije organizirati istjerivanje divljači, a ako to nije moguće, onda i u skladu sa zakonskim propisima i odstrijeliti. To se nedavno događalo na području Puljštine. Ali nije tu samo odstrel, u provođenju lovno gospodarskih osnova za lovoovlaštenike predviđene su i aktivnosti prihrane divljači. Tako da se zasijavaju određene površine koje su izvan naselja i na taj način pokušavaju zadržati i prehraniti svinje i ostalu divljač da ne idu u urbana područja.
Što mislite o incidentu na Pragrandeu, gdje je žena tijekom šetnje zatekla dva lovca i ranjenu životinju?
- Ako je sve onako kako sam pročitao, onda je to čisti krivolov. To će policija morati raspetljati, pokušati pronaći te osobe i primjereno kazniti jer se temeljem takvih stvari svi lovci prikazuju u negativnom kontekstu.
Koliko znamo, nisu to bili lovci koji su sudjelovali u izlučivanju na Verudeli. Ipak, lovce se često proziva?
- To vam je tako. Ljudi javljaju da su vidjeli svinju, a kad se pokuša smanjiti broj, onda čuju pucnjavu, pa su nesigurni, ne bi htjeli da se to tako radi. Lovci su uvijek krivi, kada se puca, pitaju zašto pucate, kad se ne puca, pitaju gdje ste, divljač vam šeta po gradovima.
Često čitamo o naletu automobila na divlje svinje. Samo proteklog vikenda je zabilježeno čak šest takvih incidenata.
- Divlje svinje su više noćna nego dnevna divljač. Borave u šumi, ali noću se kreću i izlaze na čistinu jer traže hranu. Odgovara im i to što je tad manje aktivnosti, nema ljudi po šumama ni u kampanji, i onda su slobodnije. Naravno da kod njih postoji strah od ljudske aktivnosti, a ta ljudska aktivnost je šetanje sa psom, bilo kakva vrsta rada, piljenje, vožnja, obrada zemljišta, čuvanje stoke na ispaši.
Kad bi ljudi vodili brigu o svojim parcelama, divlje svinje ne bi dolazile tako blizu naseljima. Rijetko tko vodi brigu o svom vlasništvu i da je ono u funkciji, važno je da su vlasnici i važno je to urbanizirati i na tome zaraditi. Čak i kad to urbaniziraju, niti se čisti, niti kosi, niti obrađuje, nego je sve zaraslo i ne može onuda praktički ni ljudska noga proći. Znači, potrebno je da sudjeluju svi u tome na način da bi trebalo najprije izmijeniti zakonsku regulativu koja će olakšati ovlaštenicima da normalno funkcioniranju i u tim urbanim područjima.
Na koji način?
- Da ne bude potrebe za izradom i provedbom programa zaštite divljači i angažmanom onih koji nisu lovoovlaštenici, jer svim lokalnim lovištima ionako netko gospodari. Kod nas u Istri su to lovačka društva. Ako lovačko društvo gospodari svuda oko naselja, logično je da ta ista divljač iz lovišta ide i urbana područja.
Zakonska regulativa
Po meni nije potrebno raditi i plaćati nove programe i to provoditi. Bilo bi dovoljno da se u zakonskoj regulativi odredi što lovoovlaštenik mora raditi u urbanim područjima i na koji način. To bi puno stvari olakšalo i riješilo. Bilo bi i manje izlučivanja ako bi oni to u kontinuitetu stalno provodili i znali koliko imaju divljači u lovištu, koliko su smanjili u lovištu, koliko ih je u urbanim područjima. A ovako su to dva tijela. Drugo, definirati i način korištenja oružja u tim područjima te angažirati jedinice lokalne samouprave, Gradove i Općine, ali i javne ustanove, turističke zajednice, komunalna poduzeća itd.
Bi li lovačke udruge mogle preuzeti takvu ulogu? Kako se financiraju i s kojim se poteškoćama susreću?
- Lovačke udruge su neprofitne organizacije, da bi netko bio član mora plaćati članarinu. Od tih se članarina financiraju sve aktivnosti. Lovci su volonteri, nisu profesionalci. Oni imaju svoje poslove i ne mogu u radno vrijeme odrađivati neke aktivnosti, niti loviti cijelu noć pa ići na posao ujutro. Onaj tko nije nikad sudjelovao u lovu ne zna koliko je to teško, zahtjevno i koliko košta da bi se lov proveo. Treba platiti prijevoz, organizirati neki ručak, hraniti i dresirati pse, platiti veterinare kad dođe do kakvog incidenta između pasa i životinja, što se u zadnje vrijeme događa sve češće.
Kad bi se lovoovlaštenicima, odnosno domaćim lovcima, koji žive i rade na tom području i dobro ga poznaju, malo pripomoglo, sve bi bilo puno lakše. Za početak, da se ljudi na jedan obazriv način ljudi odnose s otpadom, da ga selektiraju i da se ono zbrinjava na siguran i ekološki prihvatljiv način. Treba naglasiti da organski otpad privlači divljač jer njegov miris osjete na jako veliku daljinu. Zakonski bi trebalo regulirati i osiguranje za štetu od divljači na prometnicama, kao što je to slučaj u susjednim državama Europe. Ako vozač nema osiguranje za štetu od divljači, trebao bi sam snositi štetu. Nakon što osiguranje isplati štetu osiguraniku kod svih europskih zemalja, a i šire, nema pravo regresnim zahtjevom tražiti naknadu štete od lovoovlaštenika, a upravo ta praksa je dovela do toga da, ukoliko je vozač vozio u skladu s propisima, policija i lovoovlaštenik izašli na teren te je divljač pronađena, onda vozaču štetu nadoknađuje Republika Hrvatska putem Hrvatskog lovačkog saveza. Ta praksa se provodi od 1. lipnja 2022. godine i do sada je na nivou cijele Republike Hrvatske isplaćeno 9.500 šteta u iznosu od 17,7 milijuna eura.
U Istri je prošle godine bilo 714 naleta vozila na divljač od kojih je bio 91 stranac i niti jedan nije tražio naknadu štete zato jer im osiguranje pokriva štetu.
