Valter, Amelia i Antonia Kocijančić (Snimila Gordana Čalić Šverko)
Natura Camp Karli - Robinzon smještaj zakoračio je u četvrtu sezonu ranije nego ikada do sada.
- Bilo je lijepo vrijeme, gosti iz Austrije i Njemačke počeli su slati mejlove za kamp odmorište. Otvorili smo ga već 25. ožujka i time startali s turističkom sezonom koja će potrajati do sredine studenog, zadovoljni su supružnici Antonia i Valter Kocijančić iz Kaštelira.
Špica turističke sezone za njih je ista kao i na priobalju, proteže se kroz srpanj, kolovoz i rujan, ali kamp odmorište solidno je popunjeno čitavo vrijeme, a drvene kućice otvorene su od lipnja do rujna.
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
Robinzon smještaj na rubu sela Krančići, nadomak Kaštelira, u Općini Kaštelir - Labinci, obuhvaća 11.000 kvadrata površine. Prema dostupnim podacima, kazali su naši domaćini, tri su takva kampa u Istri, uz njihov još i Robinzonski kamp Raspadalica na rubu planinskog masiva Ćićarija, i onaj u Žminju, Freedom.
U svojoj zelenoj oazi, spoju šume, maslinika, voćnjaka, livade i vrta, pravoj seoskoj idili, Kocijančići nude pet mogućnosti u robinzonskom smještaju: kamp odmorište za kampere opremljeno s priključcima za struju i vodu, drvene kućice pod krošnjama stabala, glamping šator, šatore s drvenom nadstrešnicom i maslinik s parcelama za šatore, kapaciteta šezdeset osoba.
U kampu je opremljena kuhinja, kamin s roštiljem i krušna peć.
- Htjeli smo izgraditi kuhinju da se gosti mogu družiti i stvarno se druže, čak i kada netko krene pripremati pizzu u krušnoj peći, ostali se znaju pridružiti. Upravo je kuhinja s natkrivenom terasom to što ih posebno oduševljava, kao i to što su svi objekti od drva, prenijela je Antonia utiske svojih gostiju.
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
U kampu su i mala knjižnica u simpatičnoj drvenoj kućici, sanitarni čvor s toplom vodom na solarno grijanje, kemijski wc za kampere, sanitarije za invalide s rampom i mjesto za okupljanje uz vatru. Zajedničke prostorije i kamp odmorište opremljeni su s električnom energijom i pitkom vodom, a smještajni objekti s baterijskim lampama. Većina smještaja je opremljena s rampama za invalide. Dobrodošli i kućni ljubimci.
- Moja nona Anđela iz Buzeta 36 godina kampirala je u Lanterni i taj nam je način odmora vrlo blizak, no mi više preferiramo odmor u netaknutoj prirodi. Obišli smo različite kampove po Sloveniji gdje imaju odlično osmišljene upravo kampove s robinzonskim smještajem i probali smo to primjeniti u Kašteliru.
Vodili smo se drugačijim tipom gostiju od onih koji dolaze zbog mora i sunca, onima koji traže mirnu destinaciju, okuženu prirodom, daleko od gužvi. Gosti znaju provesti u kampu cijeli dan. Tko želi ići na more i bazen, može sjesti u auto i za pet minuta je na priobalju, Natura Camp Karli udaljen je pet kilometara od Tara, desetak kilometara od Novigrada i Poreča.
Dolaze nam gosti iz cijele Europe, Austrije, Njemačke, Francuske, Poljske, Slovenije... Većinom su doznali za nas na specijaliziranim aplikacijama za tu vrstu smještaja, ili usmenim preporukama zadovoljnih gostiju, kazala je Antonia.
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
U Natura Camp Karli dolaze i poklonici outdoor sadržaja, penjači, letači, puno biciklista jer u blizini je biciklistička staza Parenzana. Penjači borave kod njih, odlaze penjati na penjališta kod Buzeta. Puno mladih dolazi biciklom iz Austrije. Prespavaju pod šatorom, odmore se i krenu dalje.
Zbog originalnosti i autentičnosti, projekt kampa prepoznala je i EU te je sufinanciran s 50.000 eura bespovratnih sredstava Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj.
- Mislili smo da će sve biti puno jednostavnije nego što je bilo. Ispada da je najakše bilo ostvariti europsku potporu. Prema brošuri izdanoj na nacionalnom nivou, otvoriti takav kamp na poljoprivredom zemljištu trebalo je biti mačji kašalj.
Međutim zastali smo već na prvoj prepreci, na prostorno planskoj dokumentaciji. Robinzonski kamp mogao se je u to vrijeme otvoriti u OPG-u, isključivo na poljoprivrednom zemljištu što ima logike, i mi smo tako i implementirali projekt na jedan europski fond i to je na razini Europe prošlo.
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
Međutim, od ideje do realizacije, kod nas se tri puta promijenila zakonska regulativa o toj vrsti smještaja te se u konačnici mogao otvarati samo u zonama određenim za takve namjene.
Kandidirali smo ga kao kamp odmorište - robinzon smještaj zajedno, međutim kategorizirani smo kao kamp odmorište i posebno kao objekti za robinzon smještaj. Prema ugovoru, moglo je proći najviše pet godina do realizacije projekta. Bilo je tijesno, ali smo uspjeli.
Otvorili smo ga doslovno u zadnjem tjednu. Cijeli proces potrajao je pet godina, ponajviše zbog neusklađene regulative na lokalnom, regionalnom i državnom nivou. Od isključivo poljoprivrednog zemljišta, došli smo do T3 zone kakve su namijenjene za formiranje kampa. Sada imamo T3 zonu, građevinsku, uporabnu i kategorizaciju, prenijeli su naši sugovornici.
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
U svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, Kocijančići za svoje goste nude besplatnu degustaciju vina, maslinovog ulja, meda i ostalih proizvoda koje potom mogu i kupiti. U okolici je raznolika ponuda poljoprivrednih domaćinstava i restoranima, sportsko-rekreativnih aktivnosti, kulturno-povijesnih znamenitosti te zabavnih događaja i manifestacija.
Vrijedni supružnici znaju reći da imaju tri sezone, jer se uz turizam bave vinogradarstvom i vinarstvom, maslinarstvom i pčelarstvom.
- Prije nam je bilo primarno vinogradarstvo i vinarstvo, a sada nam je primarno maslinarstvo. Imamo 10.000 loza na dva i pol, gotovo tri hektara, oko 3.500 stabala maslina, četrdeset košnica. Sve obrađujemo sami, samo ponekad uz pomoć članova obitelji. Poljoprivreda je moj dio, a kamp je Antonijin, ali u srpnju i kolovozu kada je turistička špica, "zamrznemo" radove u poljoprivredi i bavimo se isključivo kampom.
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
Znamo reći da imamo tri sezone, turističku koja nam je prva sezona, potom kako polako završava špica špice turističke sezone, kreće berba grožđa, i odmah nakon toga berba maslina koja traje dobrih mjesec, mjesec i pol dana. Znači završavamo bliže prosincu nego studenom. I svemu tome valja pridodati pčelarstvo, nabrojao je Valter Kocijančić.
Na pitanje kako stignu, uz troje djece, 8-godišnju Ameliu, 4-godišnjeg Eugena i tromjesečnog Benjamina, odgovaraju uglas - uz red, rad i ulaganje u mehanizaciju. Na dobrom su putu da budu mehanizirani sto posto.
Upravo su aplicirali na jedan fond projekt za usavršavanje postojeće mehanizacije jer do radne snage danas je teško doći. Nije problem, kazali su, što košta, nego je jednostavno nema u onom razdoblju kada je potrebna.