Na današnji dan prije 21 godinu, čitatelj koji je uzeo Glas Istre u ruke, mogao je saznati veliku vijest sa zadnje stranice - dva nova Guinnessova rekorda oborena su u Rovinju! Jednog od njih ostvario je tada 52-godišnji Rovinjež Mario Sirotić, višestruki Guinnessov rekorder, koji je oborio svjetski rekord u brzotrzajućim sklekovima na dlanovima u jedan sat.

Uspio je napraviti 3.610 sklekova, čime je nadmašio Roya Bergera (3.416). Jednako uspješan u drugoj kategoriji bio je i idući rekorder - tada desetogodišnji učenik Patrik Frljić, koji je onda već čekao na ulazak u knjigu s prijašnjim rekordnim rezultatom. FrIjić je pak ostvario 138 brzotrzajućih sklekova u minuti, srušivši tako Bergerov rekord od 130 sklekova. FrIjić je time držao Guinnessov rekord u sklekovima s jajima, a godinu ranije postigao je 109 sklekova s jajima ispod dlanova. Događaj je pratila televizijska ekipa za emisiju Dobro jutro Hrvatska. Rekordi su postizani po Guinnessovim pravilima, snimani su na kazete s kronometrom, uz nadzor sudaca.

Na današnji dan 2003. godine u Glasu Istre

Premošćivanje rijeke Mirne

Rubriku »Istra« pak tog je dana obilježila vijest o premošćivanju Mirne, no u negativnom kontekstu, jer je to, kako je pisao tadašnji novinar, značilo nestanak još jednog parka prirode. Smatralo se da će Ipsilon uzrokovati narušavanje prirodnog sklada ušća Mirne, što će biti pogubno za ptičji svijet, na što su upozoravali iz umaške podružnice Zelene Istre.

Na današnji dan 2003. godine u Glasu Istre

»Buduća trasa Istarskog ipsilona u jednom svojem dijelu premostit će rijeku Mirnu jednim od najvećih mostova u Hrvatskoj. Na tom mjestu planirani vijadukt narušit će prirodni sklad, a Ipsilon će prolaziti jednim od najboljih poljoprivrednih zemljišta Istre«, pisalo se tada, naglašavajući važnost ornitološke vrijednosti tog područja. Podružnica Zelene Istre iz Umaga već je prije tada mnogo godina ukazivala na štetnost ovakva projekta, navodeći ornitološke vrijednosti tog područja.

»Brujanje teške mehanizacije, prašina i benzinske pare nespojivi su s time, a da niti ne govorimo što će biti nakon otvaranja te prometnice - neprestana jurnjava automobila otjerat će i posljednje ptice. Ovim projektom dolina Mirne kao županijski zaštićeni ornitološki park prirode gubi svoj značaj. Kompromisno rješenje je premještanje trase Ipsilona samo nekoliko kilometara sjevernije, prema Ponte Portonu«, pisalo se onda.

Parni valjak nastupio u Imperialu

Na festivalu talijanske kancone, popularnom Sanremu, te je godine, tijekom 53. izdanja, pobjedu odnijela talijanska pjevačica Alexia. Kako se pisalo, od početka se znalo da će pobijediti tada 35-godišnja Alexia (danas 56-godišnjakinja) s pjesmom »Per dire di no«, ili Alex Britti, pjesmom »7000 caffe«. On je, pak, osvojio drugo mjesto, dok se na trećem našao Sergio Cammariere. Alexia je ujedno bila i autorica pobjedničke pjesme, a gledatelje je, osim glasom, oduševila i način na koji je prenijela pjesmu. Zanimljv je podatak da je te godine Sanremo ušao u povijest po padu televizijske gledanosti u odnosu na godinu ranije, za oko milijun manje, unatoč naporima voditelja i organizatora koji su uveli neke novine u show.

Na današnji dan 2003. godine u Glasu Istre

U medulinskom klubu Imperial, te je subote nastupio Parni Valjak koji je napravio vrlo dobru atmosferu. Iako prostor nije bio toliko popunjen, kao onda kada je koncert održao Oliver Dragojević, publika je nekoliko sati plesala i pjevala uz njihove najveće hitove.

Kako je tada pisao dopisnik Glasa Istre Dražen Dobrila (kasnije glavni urednik), Parni Valjak, kojem je kao bandu onda bilo 27 godina, dvostruko od najmlađih u publici, u svojoj je karijeri iznjedrio toliko uspješnih pjesama da im se čak i vrlo dugačak live repertoar sastoji isključivo od velikih hitova. Pa tako je, kako je izvještavao, dobro ispunjeni »Imperial« dokazao da zagrebačke zvijezde i u ovim krajevima vjerno prati publika. Redovno su, naime, održavali koncerte u Puli i okolici.

»Zbog njihovih hitova, savršene svirke bez i jednog kiksa, ali i same publike, koja ih obožava, atmosfera je i preksinoć tijekom čitavog nastupa bila odlična. Valjak je totalno uhodan, sve pjesme zvuče jednako dobro kao i na njihovim albumima, Aki zna kako zapaliti publiku i nema razloga da nešto ne štima. Sva publika, a riječ je o širokom spektru generacija, zna naizust svaki Husov stih i pjeva s Valjkom cijelo vrijeme bez prestanka«, pisao je Dobrila koji je ujedno bendu malo zamjerio na predvidljivosti i rutinskoj svirci.

Reklama u tiskanom izdanju Glasa Istre 2003. godine

Jedan od tada objavljenih tekstova donio je priču Bože Jakovljevića kako je nastalo naselje Baraka u Buzetu, smještenom na sjeverozapadnom dijelu grada. Naime, prije 150 godina Buzeštinom još nisu prolazili vlakovi ni kamioni, već se roba prevozila vozom. U kupnju vina i poljoprivrednih proizvoda, u Istru su dolazili Slovenci pa je tako jednom prilikom stigao i Kranjac Jakov. Na mjestu današnjeg naselja Baraka sagradio je kuću, a u jednom njenom dijelu napravio je prenoćište za putnike. Uz kuću je podigao i veliku baraku koja je služila za konje. Tako bi se ondje odmarali i nahranili ljudi i životinje, pa bi okrijepljeni mogli idućeg dana nastaviti put u unutrašnje i obalne dijelove Istre po vino. S punim bačvama vraćali bi se predvečer kući i opet prenoćili kod Jakova. Među putnicima se uvriježilo reći da idu »u baraku kod Jakova«.

Potom su u naselje došli Draščići iz Sv. Martina. Jedan od njih dobio je dobru mirovinu radeći u Veneciji i odlučio je sazidati kuću u kojoj je htio otvoriti prodavaonicu. To se izjalovilo, ali prostor nije ostao neiskorišten. Ondje se, naime, otvorila prva kino-dvorana u Buzetu. Prvo su se ondje prikazivali nijemi filmovi, a 1934. grad je dobio prvo pravo kino. Potom je na Barakama kuću izgradio i Ivan Primožić, prvi telefonist u Buzetu.

Tunel za žabe

U Berlinu su se gradili tuneli za žabe, kako bi ih se zaštitilo pri prelasku prometnih cesti do nedalekog jezera. U taj se projekt gradnje 15-metara dugog tunela, s 650 metara betonskog zida, utuklo 430 tisuća eura. Istovremeno je Berlin zatvorio 2002. godinu s dugom od 46 milijardi eura. Ova je vijest ubrzo odjeknula i razbijesnila berlinske porezne obveznike jer se poklopila s periodom zatvaranja dječjih vrtića, bazena i drugih javnih objekata, a čiji je razlog bio smanjenje gradskih troškova.

Skok racing

Još jedna zanimljiva vijest stigla je iz Brtonigle. Naime, članovi auto-moto kluba »Skok racing« iz tog istarskog mjesta podijelili su iznimno zadovoljstvo s ostvarenim rezultatima, najuspješnijim u devetogodišnjem postojanju ovog kluba. Pa se tako, naime, u tadašnjim novinama moglo pročitati da su rezultati njihovih vozača, Alena i Sanjina Prodana, Bojana Krote, Edija Milokanovića, Manuela Kodelja i Mladena Žulića, ovaj klub svrstali u sam vrh hrvatskog automobilizma. Zadovoljstvo je, osim što su izvrsne rezultate ostvarili s nekonkurentnim automobilima zbog skromnih financijskih sredstva, bilo još i veće jer su upravo te godine slavili i jubilarnu 10. obljetnicu djelovanja. Tim su povodom istarski ljubitelji utrka izrazili želju da pokušaju osnoviti naslov klupskog prvaka Hrvatske.

Restauracija Callidovih orgulja

U istom se broju pisalo o odlukama s općinskog vijeća Grada Motovuna, odnosno o planiranoj restauraciji Callidovih orgulja u motovunskoj župnoj crkvi Sv. Stjepana. Radi se o povijesnim orguljama uglednom graditelja Gaetana Callida iz 18. stoljeća. Danas je poznato tridesetak njegovih orgulja, a u Istri je izradio one u koparskoj katedrali (1772.), u koparskim crkvama sv. Blaža i sv. Klare, u Buzetu, Bujama i Motovunu.

Tada je vrijednost restauracije procijenjena na 600 tisuća kuna, a novčanu podršku je obećala i talijanska regija Veneto. Ostatak sufinanciranja očekivao se od Ministarstva kulture, Istarske županije te iz općinskog proračuna. Potražili smo podatak jesu li one zaista i rekonstruirane. Orgulje su, naime, prošle kroz obnovu od 2006. do 2008. godine, u okviru projekta ORGANUM HISTRIAE - dugoročnog intersektorskog projekta zaštite, obnove i revitalizacije orgulja i orguljske glazbe u Istri.

Povezane vijesti

• Uz blagdan Velike Gospe nadnaravni događaj u supetarskoj crkvi na Badnjak 1721. godine: IKONA CRNE GOSPE JASNOGORSKE PROPLAKALA U SRCU ISTRE
• Istarska duhanska priča počela je još krajem 19. stoljeća: SAMO JOŠ KANFANAR MOTA CIGARETE
• ZRCALO VREMENA: Prvi put u svojoj povijesti narod Istre uzeo kormilo u svoje ruke