Unatoč najavljivanoj kiši i lošem vremenu, Pula se u nedjelju ujutro probudila obasjana sunčevim zrakama. Točno u devet sati i dvije minute, kako je i predviđeno voznim redom, krenuo je vlak iz Pule put Rijeke.

Wi-Fi kojeg nema

Vlak je prijevozno sredstvo kojim često putujem, najviše zbog cijene karte, a Rijeka je destinacija koju posjećujem otprilike jednom mjesečno. S obzirom na to da sam studentica, imam povlastice što se tiče cijene karte, pa me karta iz Pule do Rijeke u jednom smjeru košta smiješnih četiri eura i osam centi. Može se kupiti na internetu (preferiram taj način) ili kod konduktera u vlaku jer prodaja karata na našem pulskom kolodvoru nedjeljom ne radi.

Sa suncem smo se definitivno pozdravili u Pazinu (Snimila Paola Brezac)

Iako je tmurna nedjelja, i još izvan turističke sezone, u vlaku je, osim mene, bilo još 15-ak drugih putnika. Moderni, niskopodni vlak u kojem sam se vozila ima oko 170 sjedećih mjesta, Wi-Fi i utičnice, ali kako sve ne bi bilo baš savršeno - Wi-Fi, nažalost, nije radio. Ono što je dobro jest to da u vlaku postoje zasloni na kojima piše koje je sljedeće stajalište ili kolodvor, tako da, ako niste sigurni, u svakom trenutku otprilike znate gdje ste.

Ono što me iznenadilo je to što povremeno na zaslonima piše kojom brzinom vlak vozi, pa sam tako u nekoliko navrata zamjetila da vlak ide brzinom od oko 80 kilometara na sat. Također, svaka se stanica zvučno najavljuje, što može biti malo naporno jer je između Pule i Lupoglava ima točno 20 stanica, ali dobro, barem je u funkciji i ne trebaju vam Google karte.

U vlaku nema puno putnika... (Snimila Paola Brezac)

Sunce nas je pratilo otprilike do Vodnjana, već u Čabrunićima dočekali su nas oblaci s puno manje sunca u odnosu na Pulu. Sa suncem smo se definitivno pozdravili u Pazinu, u kojem je vrijeme više nalikovalo na ono riječko nego na istarsko. Vlak je nastavio put Buzeta, koji mu je ujedno i posljednja stanica, a nas 11, nakon sat i 38 minuta vožnje vlakom, smo se iskrcali u Lupoglavu. U prohladnom Lupoglavu padala je kiša i puhao je vjetar, no to baš i ne iznenađuje s obzirom na blizinu Učke. Majica dugih rukava i tanka jakna, zbog koje sam bila ljuta na samu sebe što sam ju uopće i ponijela, sad je bila i više nego dobrodošla!

Kontrola u Lupoglavu

Budući da često putujem na ovoj relaciji, među putnicima su često bili i migranti - unatrag samo godinu dana znao bi biti čak i pun autobus pretežno muškaraca iz Afganistana, Pakistana i tko zna još odakle. S hladnijim danima, manje ih je na ovoj relaciji, a ovoga puta susrela sam ih tek petero. Kao i svaki put do sada, na izlazu iz autobusa u Lupoglavu, dočekala ih je policija, koja je provjerila njihove dokumente. Koja je njihova daljnja sudbina - ne znam, no sa sigurnošću mogu reći da ih nisam vidjela kasnije u vlaku.

Između Pule i Lupoglava ima točno 20 stanica, svaka se zvučno najavljuje (Snimila Paola Brezac)

Nakon 20 minuta, točno u 11 sati sjeli smo u bus i nastavili naš put prema Rijeci. Približavajući se gradu koji teče, sudeći po sivim oblacima i kiši koja nas je dočekala već u Lupoglavu, mogli smo pretpostaviti kakvo nas vrijeme očekuje.

Iznenađujuće, u Rijeci su nas dočekali sivi oblaci, ali bez kiše unatoč tomu što su kiša i Rijeka potpuno spojivi par u ovom prijelaznom razdoblju. Također, ne treba zanemariti ni podatak da Rijeka ima više kišnih dana nego London. Jedno s drugim - kiša u Rijeci nije ništa neobično, dapače...

Dva i pol sata

Put do riječkog željezničkog kolodvora trajao je ukupno dva sata i 38 minuta i prošao je u najboljem mogućem redu - bez nepredviđenih situacija i bez kašnjenja. Zapravo, stigli smo čak četiri minute ranije.

Crvena Istra promiče ispred očiju (Snimila Paola Brezac)

Jest da vožnja vlakom dugo traje i da smo svjedoci da se s HŽ-om može imati problema u vidu kašnjenja, kvara vlaka i tomu slično, ipak bih vožnju preporučila svima onima koji imaju dovoljno vremena (s obzirom na trajanje puta...), ali i onima koji žele proći kroz unutrašnjost Istre i uživati u njezinoj bezvremenskoj ljepoti - jer svako godišnje doba nosi svoje čari.

Ne radi Wi-Fi, ali radi displej na kojemu su nazivi stanica, ali i brzina kretanja vlaka (Snimila Paola Brezac)

Kolodvori su pusti, ali njihova arhitektura je očaravajuća (Snimila Paola Brezac)

Povezane vijesti

• NEODOLJIVA ĆIĆARIJA U JESENJIM BOJAMA: Tihi jesenski zov planine na sjeveru Istre prilika je za posjet već predstojeći vikend
• FOTO & VIDEO / SLOW TRAVEL NA PLOMINSKE GORE: Izlet s mirisom kadulje i pogledima koji se pretvaraju u slike koje u sebi nosimo još danima
• KRALJICA ĆIĆARIJE: Ima nečeg što na Gomili osjećam, neku vrstu radosti i dubokog zadovoljstva