POGLED U POVIJEST
Evo kako je krenuo streloviti razvoj Istre 60-ih godina prošlog stoljeća. Najveće zasluge ima takozvani "šticung"
Temeljem Zakona o deviznom poslovanju, koji je stupio na snagu 1965., ukupni državni kapital bio je alociran u tri najveće banke sa sjedištem u Beogradu. To su bile Jugobanka, Poljobanka i Beobanka, koje su na osnovu ovog zakona davale kredite za investicije u turizmu, ali i drugim gospodarskim subjektima. Za dinarske kredite banke su dobivale devize koje su onda prodavale uvoznicima i do 30 posto skuplje, pa je u tadašnjim republikama nastala i zaoštravala se i politika "čistih računa"
Gradnja hotela Brioni
Zakonom o deviznom poslovanju, koji je stupio na snagu 1965., u Jugoslaviji su povećane mogućnosti kreditiranja. To je imalo presudnu ulogu u razvoju gospodarstva, ali kasnije je to bio glavni razlog razlaza jugoslavenskih republika. Temeljem tog zakona ukupni državni kapital bio je alociran u tri najveće banke sa sjedištem u Beogradu. To su bile Jugobanka, Poljobanka i Beobanka, koje su našle svoj gospodarski interes u plasiranju raspoloživih novčanih sredstava u investicije u turizmu, ali i u druge gospodarske subjekte.
Krediti su davani najviše za investicijske projekte, na srednju i višegodišnju otplatu uz relativno visoke kamatne stope, a korisnici kredita imali su zakonsku i ugovornu obvezu da sav svoj devizni priliv po domaćem tečaju ustupe banci koja im je dala dinarski kredit. Korisnik kredita imao je pravo zadržati samo sedam posto svog deviznog priliva, tzv. deviznu kvotu, a banke su imale pravo prodavati te devize, odnosno devizna prava potencijalnim korisnicima, uvoznicima po cijeni od 20-30 posto većoj od službenog tečaja. To se nazivalo šticung, kazuje nam Viktor Peruško, diplomirani ekonomist, poznati pulski gospodarstvenik, sudionik strelovitog rasta istarskog gospodarstva od sredine 1960-ih pa tijekom 70-ih.
- Zakon o deviznom poslovanju omogućavao je bankama enormne zarade što je u zemlji kvarilo ekonomske i političke odnose "čistih računa". Stupanjem na snagu Zakona o udruženom radu, a posebno ovog deviznog zakona stvoreni su vrlo povoljni uvjeti korištenja kredita za razvoj turizma, ali i drugih gospodarskih grana. Porečke RO Plava Laguna i Rivijera prve su ugovorile tražena kreditna sredstva za gradnju turističkih kapaciteta, u čemu je veliku ulogu odigrao direktor Plave Lagune Anton Štifanić. Krenula je zatim lavina interesa za tim kreditima od Umaga, Rovinja, Pule do Rapca i Medulina, kaže Peruško.
Zahvaljujući zaradi na devizama, tzv. šticungu, počela je intenzivna izgradnja hotelsko-ugostiteljskih kapaciteta duž čitave istarske obale. Osim najatraktivnije obale za turističku izgradnju od Kolona kod Bala, Barbarige, Peroja, Fažane, Štinjana, zatim Valelunge, Svete Katarine, Monumenata, Muzila, Monte Kopa u Puli, pa Banjola, Kamenjaka, Marlere, Monte Madone kod Šišana, pa sve do Budave i Kavrana, što je bilo rezervirano za potrebe JNA, a Valbandon za Policijsku školu.
- U Medulinu grupa građana 1966. osniva turističko-ugostiteljsko poduzeće Medulinska rivijera. Za glavnog direktora je imenovan Kazimir Lazarić, a za komercijalnog direktora Anton Jukopila. Autokamp Pineta preuzet je od RO Veruda iz Pule i pripojen Medulinskoj rivijeri, dobili su kredit od Poljo-banke i počela je izgradnja hotela Medulin, Mutila i centralnog dijela hotela Belvedere s desnim krilom, kotlovnice i više montažnih bungalova tipa Krivaja iz Zavidovića (BiH), zatim restorana i sanitarnih čvorova u nudokampu Kažela. Sve se to događalo u razdoblju 1966.-1971., napominje Peruško koji je kao stanovnik Medulina detaljno upoznat s tim zbivanjima.
Novac je bio osiguran i netko je brzo i kvalitetno trebao sagraditi cijela turistička naselja u Istri. Tko se prihvatio tog posla?
- U okolnostima velike i ubrzane izgradnje građevinski, zanatski i montažerski sektor prionuo je ubrzanom reorganiziranju i kadrovskom osposobljavanju građevinske operative. Tako se malo građevinsko poduzeće iz Pule preregistriralo u GP Istragrađevno, s direktorom Grgom Dodićem i tehničkim direktorom inženjerom Jakovom Poljakom. Istragrađevno pripojilo je druga građevinska poduzeća pa "Vladimir Gortan" iz Pazina, "Jože Šuran" iz Poreča, "Aldo Rismondo" iz Rovinja i Učka iz Labina postaju njihove poslovne jedinice - pogoni, a time GP Istragrađevno preuzima ulogu glavnog nositelja izgradnje svih turističkih kapaciteta u Istri, ali i stambene izgradnje i kapitalnih objekata u pulskom Uljaniku i Elektromlinu 3. januar. To se odnosilo na civilni sektor. Za potrebe izgradnje vojnih objekata i stanova u Istri djelovali su GP Jadran i Primorje iz Rijeke, navodi Peruško.
Posebno hvali uspješno poslovno povezivanje, po modelu kooperacije, zanatske, montažerske i građevinske operative, čime Istragrađevno postaje građevinski gigant u Istri. Među ostalim, glavni je izvođač, uz kooperante, gradnje vodovoda Gradole namijenjenog Poreču, Rovinju i Puli, kapaciteta 250 litara u sekundi. Radove izvode po modelu "ključ u ruke", a tih godina zapošljavali su 2.500 radnika i velik broj vrsnih arhitekata i inženjera građevinarstva.
- Imali su svoj projektni biro koji je vodio poznati arhitekt Edi Bassanese, svu mehanizaciju: kranske dizalice, obične i specijalne miješalice za beton, rovokopače, buldožere, kompresore i tehničku radionicu za održavanje strojeva, kao i veći broj kamiona, kipera i viljuškara. Imali su i svoju proizvodnju pijeska i drugih kamenih frakcija, kamenolome Valmarin i kod Elektromlina. Istragrađevno je bilo tada u špici tehničke opremljenosti u Evropi. Imali su i zastupništvo stranih firmi za uvoz najsuvremenije građevinske mehanizacije, za svoje i potrebe jugoslavenskog tržišta, a prodavalo se direktno kupcima na sajmovima u Zagrebu i Beogradu, prisjeća se naš sugovornik.
Peruško kao ogledni primjer gradnje, opremljenosti i organizacije ističe gradilišta turističkog naselja Zlatne stijene i hotela Splendid s depandansama koje je 1968. vodio inženjer Nedeljko Brbić.
- Na tom se gradilištu radilo 24 sata dnevno! Svaki zaposlenik je morao doći na gradilište u točno vrijeme, ali tako da u smjeni preuzme rukovanje strojem, da ne bi bilo prekida. Ogledni je primjer i gradnja hotela Maestral u Novigradu. Od početka gradnje do useljenja prvih gostiju trebalo je tri i pol mjeseca!, ističe Peruško.
Na području Labina i raškog bazena u to vrijeme pokrenuta je supstitucija ugljenokopa Raša. Inicijator i pokretač supstitucije bio je Tomažo Dobrić. Grade se tvornice: Prvomajska u Raši, Tvornica poljoprivrednih strojeva i kotlova za centralno grijanje, TPS, Tvornica plastičnih plovila "Kvarner plastika", Tvornica keramičkih pločica, Pogon "Rade Končara iz Zagreba, u Labinu te Tvornica tankostijenih cijevi u Potpićnu i Termoelektrana I u Plominu.
Brojna poduzeća osnivaju se i na području Općine Buje: Metalko, Feroplast, Bifixs, Digitron, Zanatska zadruga, stolarsko poduzeće Proleter, Bujekomerc export-import. U Pazinu gradi se Pazinka, tekstilna industrija, direktor je Miljenko Benčić, zatim Istraplastika i Pin, pazinska industrija namještaja za opremanje hotelskih i ugostiteljskih objekata. Kamen iz Pazina proširuje svoje proizvodne kapacitete za turizam i stanogradnju, a PIK Pazin proširuje svoju proizvodnju na farme purana u Sv. Petru u Šumi i proizvodnju stočne hrane.
Drugi veliki iskorak istarskog gospodarstva također je bio vezan uz more, ali za gradnju brodova.
- Godine 1965. direktora Uljanika Josipa Kopinića zamijenio je inženjer Alfred Foskio. Tehnički direktor je inženjer Mile Vlašić. Tada su u Uljaniku započele vrlo značajne investicije. U tom razdoblju gradi se operativna obala ispred Upravne zgrade, ruši se Kovačnica na Otoku i premješta se u Roč, zatrpavaju se dva suha doka i grade novi navozi na Otoku. Dio TESU-a premješta se u Industrijsku zonu Šijana, obavlja se najveća zamjena, modernizacija strojnog parka alatnih strojeva u TDM-u, tvornici dizel motora, te se nabavljaju velike dizalice. Slijedi stručna, prostorna i tehnološka priprema za gradnju mamut brodova tipa "Berge Istra" i to po novoj patentiranoj tehnologiji spajanja dvije polovice broda ispod vode.
Zahvaljujući diplomiranom ekonomistu Emilu Milovanu zaposlenom u Uljaniku na poslovima uvoza opreme iz skandinavskih zemalja, 1967. stvoreni su zakonski uvjeti za zapošljavanje naših radnika i izvan granica tadašnje države. Temeljem te zakonske mogućnosti pulski Tehnomont preko svojih detaširanih poslovnih jedinica zapošljava velik broj svojih bravara, varilaca, cjevara i brodograditelja u Nizozemskoj i Njemačkoj. U brodogradilištima tih zemalja tada je radilo više od tisuću naših radnika. Te detaširane poslovne jedinice ostvarivale su značajne prihode tako da je Tehnomont postao značajan poslovni čimbenik. Kasnije, 1972. pripaja brodogradilište "Crvenu zvijezdu" i Tvornicu lokota "Serđo Dobrić" iz Pule. Tehnomont je proširio svoju djelatnost: gradi tvornicu limenih radijatora za centralna grijanja, a 1978. i prvu marinu u Istri, Marinu Veruda. Vodio ju je inženjer Bruno Letinić, kazuje Peruško.
Ukida se, međutim, Zakon o deviznom poslovanju, što zaustavlja izgradnju i poduzeća dovodi u gubitke. Peruško objašnjava okolnosti.
- Zakonom o deviznom poslovanju stvoreni su privilegirani ekonomski interesi. Politika "čistih računa" bila je sve prisutnija u odnosima Zagreba i Beograda. Vodeći političari na čelu sa Savkom Dabčević-Kučar sve su oštrije prigovarali tako stvorenim ekonomskim odnosima i nepravdi u podjeli interesa, politici "čistih računa" na štetu Hrvatske, napominje Peruško. "Naraslo je nezadovoljstvo, pojavile su se studentske demonstracije, a time i Hrvatsko proljeće 1971., kada stupa na snagu i Zakon o porijeklu imovine. Završnica tih događaja okončana je sjednicom u Karađorđevu. Došlo je do smjene vodećih ekonomista i političara u Hrvatskoj, Savke Dabčević-Kučar, Mike Tripala i ostalih u Zagrebu, a nakon toga i u Beogradu. U Srbiji su smijenjeni Latinka Perović, Stefanović i drugi, da bi se uspostavila politička ravnoteža, podsjeća naš sugovornik.
Ukidanjem Zakona o deviznom poslovanju preko noći stala je cjelokupna turistička i ostala izgradnja. Građevinska operativa Istre na čelu s Istragrađevnim, zbog nedostatka posla, ušla je u velike poslovne i financijske probleme. Neka su poduzeća preregistrirana pa je tako GP Istragrađevno postalo GP Istragradnja, a osnovan je i projektni biro Urbis72 s arhitektom Edijem Bassaneseom na čelu. Neka zanatska i građevinska poduzeća su likvidirana. Zbog potpune stagnacije izgradnje turističkih kapaciteta, građevinari su se preorijentirali na usmjerenu stambenu izgradnju za potrebe SIZ-a za stambeno-komunalnu djelatnost i druge manje investitore. U Puli je tada Istragradnja na čelu s direktorom Grgom Buždonom počela izgradnju prvih nebodera na Verudi.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
