JEDNA OD RIJETKIH VINARKI U HRVATSKOJ
Vina Porečanke Ane Ritoše kušale su poznate ličnosti, mahom filmske zvijezde, na gala svečanosti uoči dodjele Oscara
Krajnji cilj vinogradarstva i vinarstva je u odnosu na neke druge poljoprivredne grane profinjen, elegantan, o vinu se priča i slavi ga se. Zbog toga se ponosim mojim zanimanjem, to čini vinarstvo tako zanimljivim i vrijednim truda, kaže vinarka Ritoša
Vina Ritoša
Vina Porečanke Ane Ritoše, jedne od rijetkih hrvatskih vinarki i proizvođačica vina, kušala su se na nedavno održanoj zabavi na Beverly Hillsu koja je prethodila ovogodišnjoj dodjeli Oscara. Poznate ličnosti, mahom filmske zvijezde, tom su se prilikom upoznale s radom i proizvodima hrvatskih vinarki iz svih naših vinskih regija, a pritom i degustirale Malvaziju istarsku vinarije Ritoša.
Bio je to dobar povod za razgovor s mladom vinarkom Anom Ritošom koja posljednjih nekoliko godina samostalno vodi malu obiteljsku vinariju, počevši od obrade vinove loze, proizvodnje grožđa i vina, pa sve do marketinga i administrativnih poslova.
Užitak u radu na svježem zraku
Ana nas je ugostila u kamenoj kućici u Radmanima, malom selu kraj Poreča gdje inače dočekuje turiste i druge goste, te nam ispričala kako se posljednjih deset godina snalazi u vinskom svijetu.
Od malih je nogu, kaže, pokazivala interes za prirodu i boravak na zraku pa je tako logično bilo da završi studij Vinarstva u Poreču. Od 2017. godine obiteljski je posao u potpunosti preuzela na sebe, a otad stoji iza cijelog procesa proizvodnje vina. Posebno je fokusirana na obradu vinove loze na proljeće gdje, kako kaže, sve "reže i veže" sama. Zna biti teško, no ovakvo zadovoljstvo ne bi mogla pronaći ni u jednom drugom zanimanju.
- Meni bi rad u uredu bio jako velik stres. Sigurno se navikneš, ali da se sada prestanem baviti ovime i pređem na sjedeći posao s osmosatnim radnim vremenom, u zatvorenom prostoru, ne znam koliko bi to veselje bilo. Uvijek je najbolje baviti se nečime što te psihički ne opterećuje.
Ovdje ima dana kada ti je fizički jako naporno, od boli u leđima do vrućine tijekom rada po suncu i umora… Ali gledajući u globalu, posao te obogaćuje jer svojim rukama stvaramo proizvod koji se konzumira na drugoj strani svijeta. Naša malvazija, berba 2021., došla je do druge strane svijeta i poslužena je elitnom, holivudskom društvu. Krajnji cilj vinogradarstva i vinarstva je u odnosu na neke druge poljoprivredne grane profinjen, elegantan, o vinu se priča i slavi ga se.
Zbog toga se ponosim mojim zanimanjem, to čini vinarstvo tako zanimljivim, vrijednim truda, kaže Ritoša.
Smatra da bi bila prava šteta ne koristiti resurse koji se nalaze oko nas, pa se tako, uz vinarstvo, ona i njezina obitelj bave turizmom i ribolovom.
Krčenje šume i podizanje vinograda
Ana ističe da je proizvodnja vina jedan vrlo lijep put, no i da nije sve tako romantično. Od nule bi joj, kaže, bilo gotovo nemoguće krenuti budući da bavljenje ovim poslom podrazumijeva ogromno novčano ulaganje.
Grožđe uzgaja u vlastitim nasadima na tri i pol hektara vinograda u kojem, napominje, nema tretmana herbicidima. Prisjeća se početaka njihove vinske priče koji sežu u 2005. godinu. Tada je njezin otac Vili kupio zemljište, raskrčio šumu i zasadio prve vinograde. Prilikom krčenja šume, izvadili su, kaže, ogromne količine kamenja kojim su kasnije obložili zidove podruma i konobe.
- Paralelno s podizanjem vinograda, završila sam srednju poljoprivrednu školu, i nakon toga vinarstvo na Veleučilištu, tako da sam istovremeno imala i teoriju i praksu. U startu smo počeli s dva i pol hektara na koje smo 2006. godine zasadili tri sorte - Malvaziju istarsku, Cabernet sauvignon i Teran.
Onda smo 2012. dodali još skoro jedan hektar gdje su Muškat žuti i Muškat ruža. Imamo pet sorti od kojih radimo deset proizvoda, odnosno deset različitih vina. Od Muškata ruže imamo dodatne dvije etikete, to je Rosé, laganije ljetno vino koje se proizvodi po tehnologiji proizvodnje bijelih vina te desertno vino, koje također proizvodimo od Muškata žutog, priča nam mlada vinarka.
Poanta je u održavanju kvalitete
Svoja vina opisuje kao "iskrena, čista i pitaju čašu više". Crna vina, dodaje dalje, nisu teška i ne radi na njihovu "ušminkavanju", već je u njima naglašena sortnost. Ističe da je završila prvi stupanj sommelierstva da bi joj to pomoglo pri prezentaciji i degustaciji vina, no više voli pričati o samoj proizvodnji vina, nego o okusima i mirisima.
- To prepuštam osobi koja ih kuša.
Najveća intervencija u okuse je odabir kvasca. Kod malvazije koristimo tri različita kvasca, a svaki od njih daje naglasak na nešto drugo - aromu, punoću okusa u ustima, ili mineralnost, koja se inače dobiva iz tla. Već godinama se držimo tri do četiri vrste kvasca i imamo vrlo sličan stil iz godine u godinu, a to je i poanta, održati kvalitetu, kaže nam Ritoša.
Razgovor nije mogao proći bez obilaska vinskog podruma zidanog 2012. godine koji funkcionira na optimalnoj temperaturi za održavanje vina, od 10 do 19 stupnjeva, ovisno o dobu godine. Opremljen je prema visokim standardima tehnologije proizvodnje, a posebna se pažnja usmjerava na higijenu, zbog čega je, moglo bi se reći, ustrojen poput ljekarne. Za to su zaslužne Ana i njena teta Katarina koje prostor održavaju besprijekornim.
Ana nam i slikovito objašnjava kako kroz omanja vrata ulazi u inoks bačvu ne bi li ju u potpunosti očistila iznutra.
Uz inoks bačve gdje odležavaju bijela vina, kao i crna koja ondje u početku procesa fermentiraju, tu je i velik broj drvenih bačvi u kojem se čuvaju berbe iz 2021. i 2022., a uglavnom su to Teran i Cabernet sauvignon. Kapacitet drva je veći no što je godišnja proizvodnja, a u bačvama obično odležavaju godinu i pol dana.
Još jedna zanimljiva etiketa vinarije Ritoša je Malvazija dorata iz 2015. godine koja je odležavala u hrastovim bačvama. Valja spomenuti i "limited edition", čuveni Cuvée kojeg čini crna kupaža Terana, Merlota i Cabernet sauvignona.
U posljednjih su se nekoliko godina sa svojim proizvodima proširili po cijelom svijetu. U suradnji s tvrtkom Croatian Premium Wine Imports koja se bavi uvozom i distribucijom hrvatskih vina, svoje su etikete plasirali u većinu američkih država. Amerikanci, naime, vole vina tipična za naš kraj - Malvaziju istarsku, Teran, Muškat ružu te autohtoni istarski Rosé na bazi Muškata ruže.
Strpljivo do novog proizvoda
A iako je činjenica da su u vinskom svijetu žene u manjini, situacija se u posljednjih nekoliko godina itekako promijenila na bolje. Ana kaže da na predrasude u poslu više ne nailazi, no znalo je u početku biti situacija kada bi na vinskim susretima, posjetitelji došli do nje na vinski štand i tražili vlasnika, ne shvaćajući da je to upravo ona. Kasnije su to, kaže, više bile pozitivne reakcije no prepreke.
Nedvojbeno je da je potrebno prijeći trnovit put od samog uzgoja grožđa, do stvaranja finalnog proizvoda - izvanrednog vina. Zbog toga je predanost zanatu i strast prema vinarstvu neizostavan dio tog posla. Iako vrlo vrijedna, Ana je u svemu što radi vrlo skromna, pa tako nam tek pred kraj razgovora otkriva da je u posljednje tri godine vinarija Ritoša osvojila nekoliko vrijednih Decanterovih nagradi, među kojima tri srebra za Teran, Dolce amato i Dolce adorato.
Pričajući o planovima za budućnost, ističe da je zadovoljna s trenutnom proizvodnjom, a eventualno bi, kaže, povećala proizvodnju malvazije. No, priznaje da nema želju za povećanjem vinograda jer ono iziskuje i više posla, odnosno radne snage, koju je danas vrlo teško pronaći.
Kaže nam da je za odstranjivanje zaperaka, u Istri zvano "cimanje", potrebno utrošiti dva i pol do tri i pol sata po redu, a redova je oko 140 - pa računajte. Često i za svoje vino voli reći da je žensko, obzirom da se prilikom punjenja vina u butelje udruže ženske snage, pa uz nju, u pomoć uskaču i teta Katarina te sestre Tamara i Eva.
- Imamo malu proizvodnju i sve uspijevamo plasirati na tržište. Surađujemo s restoranima, vinotekama, lancima trgovina, kao i s distributerima i vinskim dućanima u Zagrebu koji dalje proizvode plasiraju u Dalmaciju, kaže Ritoša pa dodaje da godišnje proizvedu 23 do 25 tisuća litara vina.
A budući da klijenti često na vinskim festivalima pitaju imaju li što novo u asortimanu, najavili su i novi proizvod, za koji će se trebati strpjeti još koju godinu. Otkriva nam da je riječ o jednom zanimljivom vinjaku, istarskoj rakiji koja odležava u hrastovim barrique bačvama.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
