Malo je reći da je karizmatična. Dr. Tena Kovačević Janko naprosto plijeni svojom osobnošću. Riječ je o iznimnoj liječnici, specijalistici ginekologije i opstetricije, vrsnoj stručnjakinji fetalne medicine koja se lani vratila u Hrvatsku i otvorila vlastitu polikliniku u Poreču. Kako će sama reći, skučila se, pustila korijenje. Našla svoje mjesto pod suncem i to ne samo u prenesenom značenju, već i doslovno.

Na zapadnu obalu Istre došla je direktno iz maglom obavijenog Londona. Nakon dvije i pol godine subspecijalizacije u Fetal Medicine Research Instituteu u sklopu King's College Hospital, te Fetal Medicine Centeru, privatnoj poliklinici prof. Kyprosa Nicolaidesa kojeg nazivaju "ocem fetalne medicine" i o kojem je čak i Netflix snimio epizodu «The Surgeon’s Cut", Kirurški rez.

Dr. Tena Kovačević Janko, jedna je od nekoliko stotina liječnika u svijetu i jedina u Hrvatskoj s diplomom fetalne medicine londonskog The Fetal Medicine Foundation. Dijela medicine kojem je u središtu fetus kao pacijent. Sve svoje znanje i iskustvo upregnula je u životnu misiju spašavanja života i prije rođenja. Uz pomoć moćnog ultrazvuka i softvera analizira slike fetusa i već u prvom tromjesečju trudnoće može pretpostaviti ima li srčanu grešku, oštećenje bubrega ili neku genetsku anomaliju.

 Zavidne reference

U vrijeme kada sve veći broj mladih liječnika odlazi u inozemstvo, zbog uvjeta rada, organizacije zdravstvenog sustava, nemogućnosti napredovanja, visine plaće..., mlada liječnica zavidnih referenci vratila se u Hrvatsku, i to ne u rodni Zagreb, već u Poreč gdje se lani udala za poduzetnika Kristijana Ariana Janka, vlasnika tvrtke KISS Outdoor Living i u listopadu otvorila vlastitu polikliniku. Mali, ugodan prostor čije zidove krase uvećane fotografije beba. Ali ne bilo kojih. Već upravo onih beba s raznih strana svijeta koje su zahvaljujući profesoru Nicolaidesu, njoj, naravno i njihovim upornim mamama, izliječene još u maternici i danas su veliko veselje svojim roditeljima. Upravo joj je profesor Nicolaides sugerirao povratak jer jedina je njegova diplomantica iz Hrvatske.

Tena Kovačević Janko (Snimio Milivoj Mijošek)

- Rekao mi je - «misija ti je vratiti se u domovinu, kvaliteta života bit će ti bolja, neopisiva, drugačija». Što sam ja već i znala na neki način. Znači to je bilo prvo, poslovna odluka vratiti se u Hrvatsku, a onda se ponovo zavrtjela moja životna priča. Kristijan i ja upoznali smo se prije osam godina na društvenim mrežama dok sam još bila u Zagrebu. Tada sam odlučila. Idem za njim. Apsolutno nije bilo dvojbe da li ću ići u Zagreb ili u Poreč. Bilo mi je prirodnije da ja idem suprugu, a ne on meni. Neovisno o karijeri. Istru od ranije osjećam kao drugi dom s visokom kvalitetom života, mogućnostima i pristupačnosti svijetu. Surađujem sa Zagrebom, a u Poreč mi dolaze žene iz cijele Hrvatske. Jedina sam ta koja nosi to usko znanje londonskog FMF-a, reći će naša sugovornica i pokazati na uokvirenu diplomu Fetal Medicine Foundation. Mali komad papira iza kojega je puno odricanja, rekli bi krv, znoj i suze.

Tenina poliklinika u Poreču otvorenih je vrata za sve koji žele znati više o svojoj trudnoći, pogotovo ukoliko postoji nekakva dvojba. Zahvaljujući londonskoj medicinskoj fondaciji raspolaže kontaktima u centrima izvrsnosti po cijelom svijetu. U tijeku je svih najnovijih dostignuća. Nedavno je imala težak slučaj Splićanke koja je nosila bebicu s otvorenom kralježnicom. Došla je kod nje po drugo mišljenje.

- U Hrvatskoj nitko nije ni pomišljao da bi žena išla na operaciju tijekom trudnoće, iako bi bez nje dijete bilo osuđeno na trajni invaliditet. Na ultrazvuku se vidjelo da se bebine nožice miču. Konsultirala sam se s kolegama u Londonu. Žena je u roku od 24 sata završila na operaciji u Barceloni. Dijete se kasnije rodilo, jako je dobro, nitko nije mogao vjerovati da je to moguće. Sasvim je nevažno da li sam ja Tena, Lena… Ne želim isticati sebe i svoj ego. Meni je drago da se zna da takve mogućnosti postoje. Nekada se može i više nego to mislimo, jer to je jako usko područje. Ne bavi se njime veliki broj ljudi na svijetu, barem ne na taj način. Fetalna medicina u Hrvatskoj postoji, postoji i subspecijalizacija fetalna medicina i porodništvo, ali fetalna medicina u užem smislu te riječi koja se bavi samo fetusom i liječi fetus tijekom trudnoće, to Hrvatska nema. Nema lasere, fetoskopiju..., kaže dr. Kovačević Janko.

Prilika života u Vijetnamu

 Za sebe će reći da nije klasičan primjer doktora koji je oduvijek znao da će se baviti medicinom. Dosta se dugo tražila. Pa čak i kao matematičarka koja je trebala ići na FER ili PMF.

- Zašto medicina? Pa najduže je trajala, najteži je bio prijemni i na kraju sam rekla, u redu, to je izazov. Medicina je široko područje, imam pet, šest godina vremena odlučiti što ću kasnije. Zašto ginekologija? Opet široko područje, porodništvo, umjetna oplodnja, fetalna medicina, ginekološka onkologija, odlučit ću se na kraju. U međuvremenu sam radila u marketingu. Nisam išla odmah sa staža na specijalizaciju. Prošlo je godinu, dvije, i opet sam se iz privatnih razloga, misleći da će liječnički život biti ljepši uz obiteljski, a ne da sam neka poslovna žena koja trči okolo po svijetu, na kraju odlučila za medicinu, odnosno nastavila sam dalje kroz specijalizaciju. Četiri, pet godina provela sam u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu i još nešto kratko kao specijalist dok se nije otvorila mogućnost otplatiti dio samo onoga što su nas doeducirali. Ubrzo nakon toga zaključila sam da bolnički sustav i bolnica nisu za mene, teško sam podnosila noćna dežurstva. Otišla sam u privatnu polikliniku Fleur, a uz to sam imala i privatnu tvrtku i promovirala NIPT - Harmony test. Još tijekom specijalizacije educirala sam se online i već tada "koketirala" s fetalnom medicinom. Tražila sam motivaciju kako napraviti korak više. Odlazila sam na kongrese prof. Kyprosa Nicolaidesa, jednog od pionira fetalne medicine koji je posvetio svoj život spašavanju djece dok su još u maternici, prije njihovog rođenja. Želja mi je bila upoznati ga. S tom sam misijom otišla u London. No stalno je bio okružen ljudima pa mu nije bilo lako prići. Tijekom predavanja, svako je malo odlazio na pauzu i naravno da sam iskoristila priliku predstaviti se. Tako sam tijekom specijalizacije produžila godišnji odmor i otišla kod njega na jednomjesečnu opservaciju, kaže Tena.

Ubrzo nakon toga, stjecajem okolnosti završila je u Vijetnamu. Na LinkedInu ju je kontaktirao kanadski headhunter. Nije to bila direktna ponuda za posao, već ponuda da je prijavi za posao ginekologinje u privatnoj klinici u Hanoiu.

- Ispostavilo se da je to jedna od njihovih najjačih privatnih klinika, usmjerena prema strancima. Bila je to poslovna prilika koja se ne propušta. To što sam ja imala predrasude prema Vijetnamu kao što ih ima jako puno Hrvata jednako kao što ljudi imaju predrasude prema Hrvatskoj kada prvi puta za nju čuju. Onda kada dođete pa se fascinirate pa bi se najradije ispljuskali kako ste oholi, tako se isto desilo meni. Naravno da u Vijetnamu ima svega, ali ja sam tamo imala odlične uvjete, živjela sam kao kraljica, i to mi je dalo veliki vjetar u leđa da se osamostalim i profesionalno i financijski, prisjeća se naša sugovornica.

Unatoč dobroj poslovnoj ponudi vratila se u Zagreb i krenula razmišljati što dalje. Shvatila je da obitelj neće uspjeti izgraditi ako ostane tamo, a s druge strane da ne napreduje ako ne uči od nekoga tko zna puno bolje od nje. U to vrijeme prijateljica joj je oboljela od karcinoma jajovoda. Puno vremena provodile su zajedno. Razmišljajući u toj prijelaznoj fazi što dalje, ukoliko bi joj sutra bio zadnji dan života, što bi još htjela u životu napraviti, iskristalizirale su se dvije stvari. Prvo, udati se za muškarca svog života, uvijek je to bio Kristijan, i drugo završiti subspecijalizaciju fetalne medicine.

- Spakirala sam se preko noći i otišla u London. Profesor Nicolaides pitao me da li sam spremna na dvije godine vojničkog režima. Dao mi je dva dana ispunim online testove s kojima mogu aplicirati za doedukaciju kod njega u Harris Birthright centru. Vi da dođete tamo ne trebate ništa drugo nego jaku volju i motivaciju. Profesor najviše cijeni rad, red, motivaciju, disciplinu i fokusiranost. Tamo dolaze ljudi koji nisu specijalisti, čak niti specijalizanti, nisu još ni završili medicinu. Moraš se pripremiti na to da anuliraš sve ono što misliš o sebi kao nekom velikom stručnjaku. Pripremiti se na to da si nitko, da ćeš prvo nositi krv i urin po laboratoriju. Nema milosti kada jednom uđeš u takvu mašineriju. Doslovce, tko preživi, pričat će. Dvije godine ultrazvuka, krećete od početka. Od toga da učite raditi s lijevom rukom, što ima smisla jer lijevom radite ultrazvuk, a desnom zahvate. Naučila sam "voziti" ultrazvuk kao Schumacher Porsche, reći će slikovito Tena. Kroz čitave dvije i pol godine, nekoliko dana u tjednu radila je i u Fetal Medicine Centreu u Harley streetuol godine. Privatnoj klinici profesora Nicolaidesa u centru Londona, a gdje su dolazile trudnice iz Londona, ali i cijelog svijeta, uključujući celebrity mame, supruge nogometaša, menadžerice, hollywoodske glumice, pripadnice kraljevske obitelji.

Pristupačnost specijalista

Većina se žali na zdravstveni sustav u Hrvatskoj, no Tena kaže da ni vani nije puno drugačije. Iako, kaže, teško joj je uspoređivati jer radila je u privatnim klinikama. Englezi su jako posloženi, imaju puno protokola, što je jako dobro, ali ponekad je ograničavajuće jer ne daje puno prostora za individualni pristup. Običan Papa test radi liječnik obiteljske medicine ili medicinska sestra u ordinaciji jer se specijalist bavi težim slučajevima i patologijama, on je kao «sveta krava». Na porodu je teško dobiti liječnika osim ako se ne radi o nekom hitnom stanju ili otežanom porodu. Sve ostalo odrade primalje.

Tena Kovačević Janko (Snimio Milivoj Mijošek)

- S jedne strane je to dobro za liječnike, ali ne i nužno za pacijente. Tako da smo u Hrvatskoj po tom pitanju razmaženi. Ovdje je lakše doći do specijalista nego u Londonu. Meni je divno da mi još uvijek njegujemo taj duh da imamo dostupnog liječnika, ali ima nas opet premalo da damo takav pristup kakav pacijent zaslužuje. Za toliko koliko ima liječnika, naš sustav super funkcionira. Svaka pohvala. U Engleskoj su međutim jako dobre komunikacijske vještine. Način pristupa pacijentu, način komunikacije, slušanja pacijenta. To su vještine koje morate položiti da bi ušli u njihovu liječničku komoru. Ne nužno empatija, ali slušanje je jako bitno, kao i prijenos informacija pacijentu, reći će Kovačević Janko.

Često je pitaju da li je oguglala, kako se osjeća kada mora prenijeti da fetus ima tešku malformaciju.

- Nadam se da nikada neću oguglati jer kada jednom oguglate znači da ste izgubili suosjećanje. To meni više nije doktorski posao, onda mogu biti birokrat, prenositi informacije. Teško je priopćiti lošu vijest, ali to je dio realnosti. Najvažnije je kvalitetno iskomunicirati o čemu se radi i koje su opcije. U Hrvatskoj pratim uglavnom uredne trudnoće. Iako, imala sam zadnjih mjeseci nekoliko teških slučajeva. Krvne žile blizanki u zajedničkoj posteljici bile su spojene, što je ugrožavalo život oba fetusa. Danas se tijekom trudnoće laserski odvajaju tako da nemaju komunikaciju između žila. To radi moj profesor u Londonu i još par centara u Europi. Imam tih nekoliko slučajeva u Hrvatskoj zbog kojih znam da je dobro da sam se vratila, reći će dr. Tena Kovačević Janko.

Konačno ima dosta slobodnog vremena. U poliklinici sve slaže prema sebi, a ne obrnuto. Dan započinje tjelovježbom uz pomoć online trenera. Često šeće sa svojim plavookim vajmarskim ptičarom. Dvije su joj velike želje, da se bavi edukacijom, prenese mukotrpno stečeno znanje, i da otvori malo veći centar fetalne medicine upravo u Istri.

Povezane vijesti

• Svađe oko zaposlenja u gradskoj upravi Poreča
• Grad pečenim volom časti sugrađane i goste
• Porečki turizam na pragu apsolutnog rekorda