poznata meteorologinja

Dunja Mazzocco Drvar: Neki naši gradovi mogli bi biti poplavljeni već za desetak godina

| Autor: Dubravko GRAKALIĆ
Dunja Mazzocco Drvar (Snimio Željko Grgić / Cropix)

Dunja Mazzocco Drvar (Snimio Željko Grgić / Cropix)


Poznata meteorologinja Dunja Mazzocco Drvar koju šira javnost poznaje kao prezentericu meteo prilika na jednoj komercijalnoj televiziji već gotovo dvije godine radi u državnoj službi. Na visokoj poziciji ravnateljice Uprave za klimatske aktivnosti Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja bavi se sve vidljivijim promjenama klimatskih promjena, o čemu smo razgovarali za naš list.

- Kakvi su zaključci doneseni na skupu COP27 u Sharm El Sheihu u Egiptu gdje se raspravljalo o klimi i klimatskim promjenama?

- Svake godine se na COP-u odvija niz pregovora oko tehničkih odluka te u vezi drugih tzv. krovnih odluka. Pregovori obično traju cijela dva tjedna trajanja konferencije, no oni u prvom tjednu oni se odigravaju na tehničkoj razini, dok se u drugom tjednu uključuju ministri koji ih vode u određenom smjeru koji odgovara pojedinoj zemlji ili skupini zemalja. Specifičnost ovogodišnjeg COP-a bilo je vođenje koje je bilo drukčije nego što je to inače, budući da je to bio afrički COP uz egipatsko predsjedavanje. Bilo je zanimljivo vidjeti kako oni, s Egiptom kao predsjedavajućim, vode pregovore i daju na uvid pojedinim zemljama i grupacijama zemalja dokumente u određeno vrijeme. Već po samom načinu vođenja postalo je razvidno kako neće završiti na dan kada je to predviđeno, u petak navečer, nego da će se protegnuti nešto duže.

- Bilo je, koliko se čini, različitije nego u Glasgowu prošle godine?

- Bilo je drukčije i zbog toga što se od Glasgowa očekivalo. Tamo je također nešto duže trajalo, ali iz drugih razloga. Tamo je doneseno više odluka, u Egiptu je bilo proceduralnih razloga.

- Svjetski mediji govore o zemljama žrtvama klimatskih promjena kojima treba financijski pomoći, na neki način ih obeštetiti jer one same nemaju velik utjecaj na klimu.

- Tu je došlo do zbrke i treba objasniti da se radi o najranjivijim zemljama, to je formulacija koja je ušla u završni dokumentm a riječ je o zemljama koje su prve na udaru. One su ušle u fond "Lost and damage" i nadoknadit će im se šteta kada se ona dogodi.

- Koje su to najranjivije zemlje?

- To su zemlje koje već sada osjećaju posljedice klimatskih promjena. Prije svega, to su male otočne zemlje, one iz grupacije AOSIS, koje pripadaju području Afrike, Indijskog oceana i Južnokineskog mora, zatim otočne zemlje Karipskog mora te pacifičke zemlje. One već sada imaju štete od tajfuna i oluja, te od porasta razine mora koje će prije svih njih zahvatiti. Naravno, problem je u tome što su one najmanje utjecale na klimatske promjene.

- Hoće li u pomoći financijski sudjelovati najveće države koje su zagađivači klime, poput Kine?

- Te su zemlje pregovarale u grupaciji G77+Kina, u kojoj je i Indija, dok Europska unije nije htjela pregovarati na način da obeštećenje dobiju sve zemlje u razvoju, nego samo oni koji su ugroženi. To su upravo te najranjivije zemlje i EU je uspjela u posljednji trenutak izboriti upravo tu formulaciju da se pomaže najranjivijim zemljama. Drugi cilj bio je postići da zemlje u razvoju koje su veliki zagađivači – primjerice, Indija i Kina – budu donatori tog fonda i na kraju je to uspjelo u pregovorima. Baza donatora proširena je s tim najvećim emiterima, a novac će najranjivije zemlje koristiti kada se šteta dogodi.

- Kakva je u vezi toga pozicija SAD-a?

- Oni su, uglavnom, zastupali jednaka stajališta kao EU, da zemlje koje su veliki onečiščivaći ravnomjerno sudjeluju u punjenju tih fondova.

- S obzirom na globalnu poziciju Rusije kao agresora na Ukrajinu, kako se ponašala njihova delegacija u pregovorima?

- Rusija je sudjelovala. Nisam imala puno doticaja s njima, ali vidjela sam stajališta i razmišljanja koje imaju. Nisu bili previše ambiciozni, ali nisu još dali svoja čvrsta obećanja oko ograničavanja emisija metana. Dosta su bili konzervativni, a najviše oko energetskih pitanja i tražili su da se neki djelovi koji se tiču energije ne stavljaju u krovne odluke konferencije. Naglasili kako COP nije konferencija o energiji, nego o klimi i nisu bili za ambicioznije izbacivanje fosilnih goriva iz proizvodnje električne energije, na čemu su neke druge zemlje inzistirale.

- Spuštanje globalnog zagrijavanja na 1,5 stupanj, kako predviđa sporazum iz Pariza, još je uvijek aktualna politička odluka?

- Stav je da se ne ide na zagrijavanje preko 1,5 stupanj, i na tome i dalje ustraju ambiciozne zemlje. Budući da na ovom COP-u nismo uspjeli dobiti ambiciozniji plan, pokušat ćemo to ispregovarati iduće godine. Ali, to nije binarna kategorija, to ostaje cilj kojeg se ambiciozniji trebaju držati. Svake godine dobijemo nekoliko novih politika i zemalja koje se za to zalažu, ali daleko smo od cilja. Prema trenutačnim politikama i mjerama, porast temperature bi mogao ići do 2,5 stupnja. Daleko smo od postavljenog cilja od 1,5 stupnja.

- Koje su zemlje glavni partibrejkeri? Kina, SAD, Rusija, Indija...?

- Ne može se tako gledati na taj problem. Imamo 194 svjetske države i svaka se mora na svoj način odnositi prema tom problemu i imati svoju politiku koja je usuglašena s globalnim ciljem. Osim toga, neki su veliki, povijesni zagađivači, neki su mali, ali radi se o tome da se smo svi obavezali kako ćemo sredinom stoljeća postati klimatski neutralni. Ambicioznije zemlje možda će to učiniti već četrdesetih godina, EU i SAD 2050., Indija i Kina 2060. godine. Svi smo tu na istom tragu.

- Hrvatski premijer Andrej Plenković pokazao je hrvatsku ambiciju na konferenciji. Najavio je prelazak Hrvatskih željeznica na električni pogon, osnivanje instituta za klimu i ekološku tranziciju, Dolinu vodika u sjevernom Jadranu?

- Ovogodišnji govor predsjednika Vlade bio je u skladu sa situacijom, govorio je o političkom kontekstu i hrvatskoj trenutačnoj poziciji te potvrdio našu ambiciju i najavio neke od načina kako je ostvarujemo.

- Što je Dolina vodika sjeverni Jadran?

- To je projekt koji je spomenut još 2021. godine od strane predsjednice EK-a Ursule von der Leyen na otvaranju tjedna vodika, i to kao prvi takav u Europi. U ožujku ove godine potpisano je pismo namjere Hrvatske, Slovenije i talijanske autonomne regije Furlanija-Julijska krajina. Formirana je radna grupa koja radi na tome, a riječ je o proizvodnji energije iz zelenog vodika. To će biti specifičan konzorcij koju obuhvaća vlade, znanstvene zajednice i partnere koji imaju u vezi toga specifična znanja. Tu su i tvrtke koje će postupak provoditi, do sada je najavljeno šest projekata.

- U svakom slučaju, djelomice je to i u Istarskoj županiji?

- Riječ je o području sjevernog Jadrana – Istarske i Primorsko-goranske županije, Slovenije, Italije i međunarodnim vodama.

- Najavljeni su i električni vlakovi u sklopu modernizacije Hrvatskih željeznica. Dakle, dizel lokomotive broje posljednje godine?

- Da. U putničkom prometu imamo četrdesetak vlakova koji idu na dizel i to će se promijeniti. I inače je promet naš najveći zagađivač, oko 27 posto emisija stakleničkih plinova dolazi iz prometa, što je više od sektora industrije, poljoprivrede i otpada koji se u javnosti smatraju velikim emiterima. Promet je daleko veći zagađivač, ne samo u Hrvatskoj, nego i u EU-u i u svijetu. Emisije stakleničkih plinova još su uvijek u uzlaznoj putanji i stoga Hrvatska mora što prije pristupiti dekarbonizaciji prometa. Nakon rekonstrukcije zračnih luka i izgradnje autocesta, prelazimo na osuvremenjivanje željezničke mreže.

- Kako ćemo imati održivi turizam ako nam, kao autodestinaciji, promet najveći zagađivač okoliša?

- To je djelomice povezano s turizmom, ali on nije tako veliki zagađivač. Prošle godine smo na COP-u 26 najavili da ćemo anulirati turističke emisije sadnjom dodatnih stabala. Zajamčili smo dodatnih milijun stabala godišnje. Uostalom, očekujemo da će turisti dolaziti sa sve više automobila na alternativna goriva, što upravo vodi prema održivosti.

- Da li sadimo ta stabla?

- Krenuli smo u to. Najprije smo morali identificirati područja na kojima možemo saditi i podijelili nadležnosti. Dio sadnje obavljat će se putem pošumljavanja, što odrađuju Hrvatske šume, dok je drugi dio sadnja stabala u urbanim i periurbanim područjima, što je nadležnost Ministarstva turizma i Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. To trebamo raditi zajedno s jedinicama lokalne samouprave. U rujnu smo raspisali natječaj u sklopu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i na njega nam se javilo više od četrdeset gradova i općina. Na taj način posaditi ćemo 20 tisuća stabala i 11 tisuća grmova. Iz Istre su se javili Labin, Pazin i drugi.

- Premijer je na lanjskom COP-u najavio ukidanje TE Plomin na ugljen do 2033. godine. S obzirom na energetsku krizu, ostajemo li pri tome i što će biti s postrojenjem u Plominu?

- Za sada još nema konkretnih planova, a nadležna je Hrvatska elektroprivreda. Sigurno će se raditi na prenamjeni energenta, jer Hrvatska može brzo provesti dekarbonizaciju, ali trebamo prvo steći uvjete da udio energije koji dobivamo iz Plomina, koji ovisno o godini iznosi sedam do deset posto, možemo nekako nadomjestiti.

- Bilo je prijedloga da Plomin radi i na plin?

- On bi se mogao prebaciti na plin, ali o tome treba odlučivati HEP.

- Dio zelenih aktivista protivi se nuklearnoj energiji. Hrvatska bi, zajedno sa Slovenijom, željela dograditi Krško pa se postavlja pitanja je li nuklearna energija i zelena energija?

- Nuklearna energija je svakako niskougljična energija. Nije obnovljiva, ali je kao niskougljična prihvatljiva i kao takva je tretirana u dokumentima EU-a. EU Taksonomija koja definira koja su ulaganja održiva obuhvatila je nuklearnu energiju, kao i plin, kao prihvatljivo prijelazno gorivo i mi ga tretiramo kao prihvatljivu tranzicijsku energiju.

- Obalnim gradovima u Hrvatskoj, pa tako i u Istri, prijeti podizanje razine mora već do 2040. godine. U opasnosti su Pula, Rovinj, Poreč... Kakav je plan zaštite od te pojave?

- Uz ovakve galopirajuće klimatske promjene to će se dogoditi i prije 2040-ih godina. Neki od naših gradova će, prema projekcijama, biti poplavljeni već u 2030-tim godinama. To sve ovisi o prilagodbi klimatskim promjenama i najava je osnivanje Nacionalnog centra za klimu i ekološku tranziciju. On će se baviti povezivanjem znanosti, donositelja odluka i terena gdje se mjere prilagodbe provode. Prilagodba je složenija od ublažavanja klimatskih promjena jer je riječ o specifičnim mjerama koje morate primjenjivati na određenoj zahvaćenoj lokaciji. Za njih trebate dati javni novac, dok su obnovljivi izvori energije i energetska učinkovitost postali tržišna kategorija. Za jačanje otpornosti i zaštitu građana i infrastrukture morate koristiti proračunska sredstva.

- Prilagodba nam se čini najvažnijim poslom?

- Točno, nitko nije dvadeset ili trideset godina slušao znanstvenike pa nam sada treba prilagodba na učinke klimatskih promjena koje više ne možemo spriječiti.

- Obnovljivi izvori – solari i vjetroelektrane – stvar su tržišta, biznis?

- Obnovljivi izvori energije postali su komercijalna kategorija, posebno u kontekstu energetske krize. Već sada tvrtke, poslovni subjekti, vide da je to stvar buduće uštede, tranzicija vodi tome da ćete smanjivati račune, prestati s uvozom i prestati kupovati gorivo kojem trenutačno divljaju cijene. Ulaganje u to je ulaganje u vlastite uštede, riječ je o investicijama koje se vrate nakon dvije do četiri godine. Nama sada dolaze i velika industrijska postrojenja, najveći potrošači energije koji žele ugraditi obnovljive izvore energije i kojima je jasno da se više ne isplati čekati. Planiramo i edukaciju službenika lokalne samouprave kako bi znali kako tretirati projekte koji se provode u njihovoj nadležnosti.

- Neki stručnjaci napominju da solarne ploče koje se sada masovno postavljaju imaju rok trajanja, možda dvadesetak godina, ali da će ih kasnije biti teško zbrinuti jer su opasan otpad.

- Mi već sada imamo nekoliko kategorija opasnog otpada i znamo kako ih zbrinjavati. Ne mislim da će to biti problem i sigurna sam da ćemo naći rješenja. Tehnologija, napokon, stalno ide naprijed. Mnogo je važnije baviti se aktualnim temama i troškovima koje imamo zbog klimatskih promjena.?

- Koliki su troškovi?

- U posljednjih četrdeset godina svaki građanin Hrvatske platio je 643 eura štete od klimatskih promjena. Na razini države, to je nešto manje od tri milijarde eura. Uz to, samo tri posto te štete je osigurano, i tu smo na začelju EU-a. Moramo drukčije napraviti taj sustav kako bismo se osigurali.

- U nas nema elektrana na biomasu koje su u drugim zemljama vrlo korisne na razini manjih urbanih cjelina ili regija?

- Mi u Hrvatskoj imamo problem koji se zove – Not in my backyard – Ne u moje dvorište. Ne želimo prihvatiti nove tehnologije zato jer se bojimo da će one utjecati na zdravlje, život i svakodnevnicu. Borimo se s tom percepcijom jer želimo dobra iskustva iz inozemstva preseliti i kod nas. Ali, zato se bavimo i drugim alternativnim izvorima energije.

- Naprimjer, korištenjem snage mora?

- Da, osim u solare, zanima nas geoterma kao izvor energije. Diversifikacija je nešto na čemu radimo. Koristi se i energija mora, nedavno su iz EGP-a, odnosno Norveškog fonda financirana četiri projekta za korištenje energije mora za grijanje. Među njima je i ortopedska bolnica u Rovinju.

- Takav projekt postoji i za grijanje i hlađenje gradske palače u Poreču. Dakle, možemo zaključiti, hrvatska obala i njezini gradovi jesu ugroženi porastom razine mora, ali imaju i prednosti u energetskoj održivosti, od sunca i vjetra do snage mora.

- Tako je. Treba se snažno okrenuti tranzicijskim postupcima i krenuti u projekte.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater