KORONA PRAVILA

Zbog koronavirusa i borbe za ozdravljenje mnoge zemlje (ne)zakonito krše ljudska prava. HOĆEMO LI I MI DOČEKATI IZVANREDNO STANJE I POLICIJSKI SAT?

| Autor: Jurica Körbler
U kineskoj provinciji Hubei 60 milijuna ljudi bilo je u karanteni (EPA)

U kineskoj provinciji Hubei 60 milijuna ljudi bilo je u karanteni (EPA)


Kontroverzni prijedlog o suspendiranju Zakona o radu nije prošao, a za očekivati je i da će set mjera koji policiji daju neka dodatna ovlaštenja kada je riječ o slobodi kretanja svih građana, biti vrlo brzo ukinut. Hrvati su se pokazali discipliniranima, neki više, neki manje, ali sveukupno bili su mnogo više odgovorni od građana nekih drugih zemalja

Je li Henry Kissinger, bivši američki državni tajnik koji sada ima devedeset i šest godina u pravu kada kaže da će koronavirus zauvijek promijeniti svjetski poredak? Vjerojatno je, a pitanje je koliko će u svemu ožiljke 'dobiti' demokracija i poštivanje ljudskih prava. Ako je suditi po svemu što se sada događa nije isključeno da ćemo ubuduće živjeti u svijetu u kojem ćemo još više osjećati pritisak na ljudska prava, pa i u državama za koje smo dosad mislili da su postigle najviši stupanj demokratskih sloboda.

Recimo, u srcu demokracije, Americi, Brett Crozier, zapovjednik nosača zrakoplova Theodore Roosvelt ekspresno je smijenjen jer je napisao Američkoj mornarici pismo koje je došlo do javnosti i u kojem traži hitne mjere jer se zaraza širi po brodu. Doduše, ne moramo baš ići do Amerike, dovoljno je da vidimo kako se proveo zadarski liječnik Ivo Žuvela kojem je ravnateljica Doma zdravlja Zadarske županije uručila upozorenje s prijetnjom otkaza zbog ”uznemirujućih iskaza u javnosti”, jer je rekao da ni on, ni njegova medicinska sestra nisu bili adekvatno zaštićeni. Nisu pošteđeni ni oni koji su oboljeli ili za koje se posumnja da su zaraženi, pa je tako objavljeno svjedočanstvo prodavačice u blizini Trogira koju je šefica otjerala s posla jer je u rodu s jednom oboljelom koju godinama nije uopće vidjela.

Vojska na granicu

Filozof Srećko Horvat kaže da sve ono što nam se sada događa nije ništa prema onome što slijedi. Profesori ustavnog prava postavljaju pitanja zbog čega je u donošenju nekih odluka u Hrvatskoj bio zaobiđen Sabor, a slična pitanja mogu se čuti u gotovo svim europskim državama koje se bore protiv zloćudnog virusa.

U Kini, koja se baš i ne može ponositi poštivanjem ljudskih prava liječnici koji su upozorili na misteriozni virus bili su sankcionirani, a blogeri odvedeni na policiju. Viktor Orban, kontroverzni mađarski premijer koji stalno prkosi europskom standardu poštivanja ljudskih prava, svoju je zemlju pretvorio u pravu diktaturu u kojoj je on svemoćan, sve pod krinkom borbe protiv koronavirusa. Slovenska nova, desna vlada, na čijem je čelu Janez Janša stalno pokušava poslati vojsku na granicu s Hrvatskom, iako to za to uopće nema potrebe, a opozicija prigovara što se daju sve veće ovlasti policiji.

Hrvati su na nož dočekali inicijative da im se prate mobiteli, a 44 civilne organizacije su se digle na noge.

”Ta mjera je neučinkovita jer ju je jednostavno izigrati ostavljanjem mobitela kod kuće. Također, ne postoje nikakve odredbe o duljini trajanja mjere praćenja niti je propisan način postupanja s prikupljenim podacima, odnosno njihovo čuvanje i uništavanje, kao ni nadzor nad prikupljanjem podataka”, poručili su predstavnici civilnih organizacija. I ustavni sudac Andrej Abramović uzburkao je javnost svojim osobnim stavom o pojavama neustavnosti i u ovim vremenima.

”Zašto Ustavni sud šuti iako se ljudska prava krše nezakonito ili metanezakonito”, pita sudac Abramović i nabraja da zabrana napuštanja mjesta prebivališta nije mjera predviđena u Zakonu o sustavu civilne zaštite, da bi predsjednik suda Miroslav Šeparović odmah rekao da je to osobni stav suca, a ne suda.

Svoj stav ima i Dunja Mijatović, povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe. Ona kaže da je od presudne važnosti da vlasti svake zemlje poduzmu mjere koje ne vode diskriminaciji.

”Važno je da vlade budu budne prema rasističkim, ksenofobičnim ili stigmatizirajućim djelima i omoguće široki pristup nepristranim informacijama o stanju u javnom zdravstvu, dostupnosti usluga i poduzetim mjerama”.

Ali, stanje u svijetu kada je riječ o ljudskim pravima daleko je ozbiljnije u odnosu na Hrvatsku. Kina je odmah nametnula strogu cenzuru, pod opravdanjem da širenje informacija predstavlja opasnost za javno zdravstvo. Liječnik Li Wenliang bio je prva žrtva, pritvoren i optužen da širi lažne glasine. Kasnije je umro od virusa i sada mu Kinezi odaju počast i indirektno protestiraju kako se ponašala lokalna, ali i državna vlast. Kako se virus širio, mnoge su zemlje činile sve da se ne šire informacije, pa je u Poljskoj bez posla ostala medicinska sestra koja je objavila kakvo je stanje u bolnicama. Državna tajnica iz Ministarstva zdravstva poslala je okružnicu svim liječnicima da ne daju izjave, a liječnička su udruženja protestirala da se radi o ucjeni.

A drama u Italiji pokazala je svo surovo lice i u zemljama koje imaju visok stupanj demokracije i striktno poštuju ljudska prava. Kako je oboljelih bilo sve više očajni liječnici došli su u situaciju da sami odlučuju o životu i smrti, jer svi nisu mogli na respirator. Prešutno je prepušteno liječnicima odlučiti tko ima šanse preživjeti, tko je mlađi i otporniji i tko će do respiratora. Ostali su završili u sanduku, bez obzira što pravo na zdravlje u demokratskim zemljama imaju svi, bez obzira na godine života.

Iranci su s druge strane uvjeravali svoj narod da je vlast najpametnija i da donosi sve mjere u interesu ljudi, a odmah su ušutkani mediji koji su postavljali neka pitanja. Na Tajlandu su novinari otkrili niz korupcija oko nabavke maski, a stradali su liječnici koji su medijima dostavili podatke. S druge strane Singapur i Južna Koreja vrlo su korektno od samog početka izvještavali javnost i nije bilo zabilježeno kršenje prava bilo koga.

Smiju li države zatvoriti granice i spriječiti ljude da putuju? To je pitanje o kojem pravni eksperti imaju različite stavove, a prevladao je stav da bez obzira na slobodu kretanja ograničenja se mogu nametnuti ako su zakonita, u zakonitu svrhu. Zabrane putovanja ne smiju biti diskriminirajuće, a mnogi postavljaju i pitanje jesu li te mjere uvijek i efikasne.

Kina je drastično, bez milosti provodila baš tu mjeru. U provinciji Hubei 60 milijuna ljudi bilo je u karanteni, vlast je silom zatvarala vrata stambenih objekata, prisilno su svi oni koji su imali temperaturu odvedeni iz svojih stanova. Sada se mogu vidjeti dramatične snimke koje su snimljene u vrijeme epidemije kako ljudi viču, dok ih bolničari unose u ambulantna kola. Otac koji je odveden u karantenu prisilno je napustio sina sa cerebralnom paralizom koji je umro. Umrla je i žena s leukemijom koju nisu primili u bolnicu, muškarac s teškim oštećenjem bubrega skočio je s prozora jer mu nisu dopustili otići liječniku. Policija je uhitila sve koji nisu nosili masku, dok je još trajala rasprava u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji trebaju li zdravi koristiti maske. I o tome postoje još uvijek razni stavovi, iako je u Lombardiji donesena odluka da svi obavezno nose maske.

Kada su se Talijani odlučili ograničiti kretanja u Lombardiji i Venetu uvedene su i stroge kazne, pa i zatvorske za sve prekršitelje. Prvo je kazna iznosila 206 eura, a onda se prijetilo i s tri mjeseca zatvora. Hong Kong, Tajvan, Singapur i Južna Koreja nisu nametali ograničenja osobnih sloboda, ali su strogo kontrolirali sve strance koji su ulazili u zemlju. U Srbiji su se odlučili na izvanredno stanje i policijski sat, koji se stalno produžuje, pa tako ovaj vikend, od subote poslije podne do ponedjeljka ujutro, nitko nije mogao izaći iz svojih stanova. U Mađarskoj nema izbora i referenduma do daljnjega, suspendiran je rad parlamenta, a političari iz opozicije kažu da je sreća što novi propisi nisu donijeli i odredbu ”o izlasku i zalasku sunca”. Izraelski ministar pravosuđa zamrznuo je sudske aktivnosti, tako da je odgođeno suđenje premijeru Benjaminu Netanyahu zbog korupcije. Bolivija je odgodila izbore, u Čileu je na ulice poslana vojska koja se obračunava s prosvjednicima. Filipinski predsjednik Rodrigo Duterte zaveo je diktaturu, a na Tajlandu je uz policijski sat uvedena i cenzura medija. Čak i u Velikoj Britaniji su na snazi mjere koje ugrožavaju demokraciju, poput davanja policiji velike ovlasti kada je riječ o imigraciji. Zabrinuta je i Fionnuala Ni Aolain, specijalna izvjestiteljica UN-a za ljudska prava koja kaže da uz epidemiju virusa imamo i paralelnu epidemiju autoritarnih i represivnih mjera.

Povratak

Trebamo li biti i mi u Hrvatskoj zabrinuti? Kako sada stoje stvari, ne trebamo. Kontroverzni prijedlog o suspendiranju Zakona o radu nije prošao, a za očekivati je i da će set mjera koji policiji daju neka dodatna ovlaštenja kada je riječ o slobodi kretanja svih građana biti vrlo brzo ukinut. Hrvati su se pokazali discipliniranima, neki više, neki manje, ali sveukupno bili su mnogo više odgovorni od građana nekih drugih zemalja, pa i u okruženju. Drakonske mjere, poput izvanrednog stanja i policijskog sata nisu u Hrvatskoj donijete i ne trebaju biti. Hrvatski ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, koji je sada na čelu Nacionalnog stožera civilne zaštite, balansira između 'strogosti' potrebe da građani shvate važnost mjera i smirenosti.

Korona će, ipak, proći i svi ćemo se vratiti uobičajenom životu. S većim ili manjim pravima, ovisi o zemljama i demokratskim slobodama za koje su se građani izborili. U Hrvatskoj, nadajmo se, većim nego do sada.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater