Ilustracija
FLOP: Vili Beroš – ministar koji "liječi" inspekcijama
Pitanje Mirele Čavajde, trudne žene iz Zagreba koja nosi bebu koja će najvjerojatnije umrijeti prije rođenja ili kad dođe na svijet i koja ima zakonsko pravo na pobačaj iako je u šestom mjesecu trudnoće, iznova je otvorilo jedno od medicinskih pitanja koje najviše dijeli javnost. Riječ je o pravu na pobačaj čiju se zakonsku dopuštenost sprječava smiješnim izlikama poput "priziva savjesti", te o nevjerojatno nesposobnom i sporom hrvatskom zdravstvenom sustavu.
Budući da zdravstveni sustav vodi ministar Vili Beroš, koji se u cijeli slučaj uključio prekasno te počeo slati inspekcije na sve strane da bi opravdao vlastitu nemoć, nema sumnje da je potrebno pozvati na političku odgovornost ministra koji se skriva iza odluka raznih prvostupanjskih i drugostupanjskih komisija i inspekcija, za koje odvjetnica nesretne trudnice ističe da nisu u skladu sa zakonima. Ministar Beroš, naprosto, pere ruke od slučaja koji je potresao Hrvatsku, razotkrivajući pritom i druge slične, zataškane afere koje su doživljavale druge žene u trudnoći, a čija imena svakodnevno izlaze u javnost.
Ministar Beroš nije sposoban othrvati se klerikalnom pogledu na medicinu pa je dopustio da čak i rodilište u Petrovoj ulici nema ginekologa koji radi pobačaje jer svi imaju "priziv savjesti". Što bi se dogodilo da policajci imaju "priziv savjesti" pa da ne zapucaju kada zatreba ili da novinari osjete "priziv savjesti" i uopće ne pišu o HDZ-u, Vladi RH ili Andreju Plenkoviću?
Slučaj Čavajda još je jednom pokazao solidarnost građana: prikupili su novac da se nužan zdravstveni zahtjev obavi u Sloveniji, i to u šesterostruko većem iznosu. Država se nije ponudila da to plati, iako bi taj iznos trebala odbiti od plaće "prizivašima" i samom ministru. Kakvi su to liječnici koji ne pomažu i kakav je to ministar koji "liječi" slanjem inspekcija?
TOP: Anica Djamić – povratak hrvatske veleposlanice u Kijev
Do veljače javnosti posve nepoznata diplomatkinja Anica Djamić, stacionirana u glavnom gradu Ukrajine, postala je jedno od najpoznatijih medijskih lica tijekom ruske agresije na tu državu. Hrvatska veleposlanica Djamić danas je jedna od rijetkih predstavnica država Europske unije u Kijevu, gdje se vratila nakon privremenog preseljenja u Lavov, te je svojim primjerom pokazala kako diplomacija nisu samo primanja i kokteli, službena prepiska i posao na koji se smještaju političari sa starim zaslugama.
Veleposlanica je u Kijevu provela i prvih tjedan dana ruske agresija da bi je Vlada povukla u Lavov, što je bila više nego simbolična gesta da Hrvatska ostaje u Ukrajini i da joj želi pomoći koliko može. Prije nekoliko dana, prigodom posjete premijera Andreja Plenkovića, Anica Djamić ponovno se vratila u Kijev, ukrajinsku prijestolnicu koju je ruska vojska prestala opsjedati.
Anica Djamic u diplomaciji je cijelu karijeru. Još 1. siječnja 1994. zaposlila se u Uredu predsjednika dr. Franje Tuđmana kao savjetnica za europske integracije. Prije odlaska u Ukrajinu, od 2014. do 2018. godine bila je veleposlanica u Švedskoj dok je od 2019. ambasadorica u Ukrajini.
Političku karijeru polako je ostvarivala i za HDZ-ove i za SDP-ove vlasti. Bila je i savjetnica predsjednika Stjepana Mesića od 2000. do 2005. godine, koji o njoj danas kaže: "Bila jedna od najsavjesnijih savjetnica koju sam imao. Anicu sam zatekao u uredu kada sam postao predsjednik i smatrao sam za sve koji su profesionalno radili svoj posao da ih treba zadržati. Svi službenici su ostali kada sam ja došao na Pantovčak jer su, kažem, radili svoj posao. Od savjetnika sam zadržao one koji nisu radili u propagandi. Gospođa Anica bila je jedna od njih, vrlo educirana, govorila je više jezika. Bila je dobra analitičarka", kazao je Mesić ovih dana za medije.
Doista, veleposlanica Djamić pokazala je da i u državnoj službi ima savjesnih profesionalaca spremnih na žrtvu.