Samo jedna kratka izjava Roberta Goloba, budućeg slovenskog premijera, da arbitražni postupak ostaje 'sidro' u politici Slovenije prema Hrvatskoj, daje naslutiti da se dosta toga može promijeniti u odnosu na sada već prošlu Janšinu vladu. I za Hrvate i za Slovence, na gore.

Što ta najava Roberta Goloba znači teško je u ovom trenutku reći, ali ništa dobro. Jer, kada se činilo da smo sa Slovencima načinili korak naprijed i zaboravili na taj nesretni, kontaminirani arbitražni sporazum, sada pobjednik izbora kod naših susjeda ponovo sve vraća na početak. A ako će se budući hrvatsko-slovenski odnosi opet vrtjeti oko arbitraže koja nije uspjela, onda to neće biti dobro ni za jednu, ni za drugu stranu.

Vratimo se malo u prošlost. Granični spor Hrvatske i Slovenije rezultirao je blokadom hrvatskih pristupnih pregovora koja je trajala gotovo godinu dana. Bivši hrvatski premijer Ivo Sanader nije želio ni čuti da se granični spor riješi po recepturi iz Ljubljane, u međuvremenu je otišao iz Banskih dvora, a nova premijerka Jadranka Kosor 'otvorila' je nastavak pregovora nakon dogovora s Borutom Pahorom. Hrvatska je zakasnila na ulazak u Europsku uniju godinu dana, a političke posljedice slovenske blokade bile su hlađenje odnosa dva bliska susjeda. Da nije bilo Amerikanaca koji su pritiskali i Zagreb i Ljubljanu da nađu kompromis - tko zna kako bi sve završilo. Tek kada je američka administracija uzela stvari u svoje ruke Pahor i Kosor su se našli u Trakošćanu i otoplili odnose.

Slovenci će na arbitraži inzistirati i dalje, bez obzira što je hrvatska strana u bezbroj navrata poručila da je taj postupak za nju završen, jer se slovenska diplomacija teško obrukala. Posve logično, jer nakon afere koja je do kraja srušila vjerodostojnost arbitraže svako hvatanje za odluku arbitražne komisije bilo bi neozbiljno. Ali, svaki put kada su to Hrvati naglašavali iz Slovenije su stizale prijetnje o novim blokadama, među kojima je ona da će blokirati hrvatski ulazak u Schengen.

Prvak slovenske desnice Janez Janša na kraju je ipak postao pragmatičniji. Shvatio je da od blokada i prijetnji nema ništa, da je Slovenija izgubila unutar Europe i ugled zbog načina kako se odnosila prema susjedu, a granični spor ionako nije riješen. Na osnovu kontaminirane arbitraže i ne može biti. Posljednjih godina zatoplili su odnosi među susjedima, više nije bilo ni ribarskog rata u Piranskom zaljevu, nije bilo tenzija, a obje su strane shvatile da treba naći neki novi modus za rješenje granica.

I sada, kada se sve činilo da će odnosi Slovenije i Hrvatske ponovo postati primjer dobrosusjedskih, ako ne već i idealni, dolazi Golobova konstatacija o 'sidru'. Par sati nakon što je to rekao nakon susreta sa šefom slovenske države Borutom Pahorom, slovenski predsjednik je otputovao u Zagreb i razgovarao sa Zoranom Milanovićem. Detalji nisu poznati, ali je za očekivati da se razgovaralo i o tom famozno najavljenom 'sidru'.

U Hrvatskoj se o Robertu Golobu zna mnogo i malo. Poznato je da je riječ o sposobnom menadžeru koji je godinama vodio državnu tvrtku nalik našem HEP-u. I za razliku od hrvatskog HEP-a, koji je imao uzlete i padove, podešene željama politike, slovenski GEN-I sjajno je poslovao. I u teškim vremenima godišnji rast prihoda bio je 20 posto, a prema posljednjem dostupnom financijskom izvještaju kompanija je 2020. godinu završila s više od dvije milijarde eura prihoda.

Impozantna suma za firmu koja zapošljava oko 500 radnika i koja posluje u 22 zemlje. Od 2005. GEN-I radi i u Hrvatskoj, a 12.000 kućanstava priklonilo se njihovoj reklami da prodaju jeftiniju struju od HEP-a. I kod nas ta slovenska kompanija ostvaruje dobit, a sve to naravno ne bi išlo da nije bila dobro vođena. I tu je uloga Roberta Goloba u svakom slučaju neobično važna, a kako njegova bivša kompanija ima itekako iskustva u poslovanju s Hrvatima, sigurno je da dobro poznaje prilike u njemu susjednoj zemlji.

Kada je riječ o politici, o Golobu mnogo manje znamo. Osim podataka iz biografije da je bio državni tajnik u vrijeme karizmatskog premijera Janeza Drnovšeka, te da je prošao transfere kroz stranke ljubljanskog gradonačelnika Zorana Jankovića i bivše premijerke Alenke Bratušek. Već nabrajanje tih imena budi asocijaciju da je Golob skloniji ljevici, a i u vrijeme kampanje žestoko se sukobio sa Janšom, koji ga je i smijenio s položaja i naprosto 'uveo' u visoku politiku.

A hrvatska strana sa slovenskom ljevicom ima i dobrih i loših iskustava. Kako je kod nas gotovo svo vrijeme na vlasti HDZ, koji pripada obitelji europskih pučana, kao i Janšina stranka SDS, nekako je lakše bilo razgovarati s desnim premijerom nego s Mirom Cerarom ili Marjanom Šarecom. Kao da je desnica brže i bolje shvatila važnost dobrih međususjedskih odnosa iz bezbroj razloga. Slovenci uostalom u Hrvatskoj, najviše u Istri, imaju oko 150.000 kuća i stanova, obje su države članice NATO-a i EU, dijele struju iz Krškog, gospodarski usko surađuju.

Politički novaci, kao što su bili Cerar i Šarec kao da su procijenili da će novim zaoštravanjem s Hrvatima nešto postići na domaćem planu, ali to se nije dogodilo. Slovenci su umorni od trakavice zvane granični spor i arbitraža, više to nema onu privlačnost u natezanju stranaka koje žele 'pokazati zube' Zagrebu. Uostalom, Cerar i Šarec su otišli brzinom kakvom su i došli. A sada je, istom 'raketnom' brzinom u politiku, na mjesto premijera došao Golob. Preciznije, doći će vjerojatno u lipnju, jer mu neće biti veliki problem sastaviti vladu.

Bivši menadžer najavljuje veliko spremanje u Sloveniji, ali i mnoge promjene. Ako je pragmatičan, kao što je bio u biznisu, neće mnogo mijenjati u vanjskoj politici prema prvom susjedu, Hrvatskoj. Ako će ponovo otvoriti pitanje granica, na način da će arbitraža biti u prvom planu, otvorit će Pandorinu kutiju s posljedicama koje je teško prognozirati.

Hrvatska svakako neće mijenjati svoj stav prema arbitraži, a u vrijeme itekako zategnutih odnosa u Europi malo kome bi odgovaralo da se ponovo zaoštre odnosi Ljubljane i Zagreba. Uostalom, sam Golob kao premijer ne bi dobio ništa. Osim packi iz Bruxellesa. Bilo bi to onda 'korak naprijed, dva natrag', politika kakva se u odnosima Hrvatske i Srbije ponavljaju godinama.

Ako se nastave dobrosusjedski odnosi bit će sigurno mogućnosti i da se unaprijedi gospodarska suradnja. Još dok je bio na čelu 'slovenskog HEP-a' Golob je bio razočaran odvjetnicima koji su gubili sporove s Hrvatima, nakon što je Slovenija morala platiti više od 40 milijuna eura HEP-u za neisporučenu struju iz Krškog. Golob je to komentirao lošim izborom odvjetnika sa slovenske strane koji su po njemu krivo vodili spor.

Sada kada se govori o novoj suradnji dviju država na proširenju Krškog sigurno da će biti mnogo prostora za razgovore kako bi se izbjegli novi nesporazumi i sporovi. I ako se oko toga angažira Golob, problema neće biti. Bit će ih međutim ako krene sve okretati na politiku, pogotovo oko tema kojima politika jednostavno nije dorasla za rješavanje. A to je pitanje granica, koje se vuče desetljećima, a kako stoje stvari vući će se i dalje.

Kada je riječ o hrvatskoj strani Andrej Plenković u svakom komentaru o susjedima naglašava prijateljstvo. Hrvatskoj je jasno da sa Slovencima mora imati dobre odnose, da su ekonomski povezani, a kao dio europske obitelji i po mnogo čemu drugom. Sloveniju već krajem godine očekuju i predsjednički izbori, pa će posve nova garnitura voditi državu. Za očekivati je da Golob neće ponavljati greške iz prošlosti i opterećivati odnose nepotrebnim raspravama oko 'umrle' arbitraže. Jer, to je kako u interesu Slovenije, tako i u interesu Hrvatske koja od susjeda očekuje znatnu podršku za pristup schengenskom prostoru.

Povezane vijesti

• Pusić: Sve odluke oko arbitraže donijet će se vrlo brzo
• Milanović: Hrvatska izlazi iz postupka arbitraže jer je on kontaminiran
• Šarec će "razmisliti" o pozivu predsjednika Pahora da sazove slovensko Vijeće za nacionalnu sigurnost