slijeva: dr. Branko Caratan, Ivica Račan i Celestin Sardelić, za Feljton (Foto: Arhiva Večernji List)
Račanov SDP bio je posve jasan u provođenju stranačkog programa, a njegov premijerski mandat je možda i najbolje što je Hrvatska imala poslije devedesetih. Danas je SDP gotovo mrtva stranka, neinventivna, dosadna, kao da diše samo zato da bi neki od onih koji se umile stranačkom vodstvu dobili sinekure. Nema ideja, nema inicijativa, to je stranka koja "nit' smrdi, nit' miriše".
Kada je Ivica Račan, jedan od najznačajnijih političara koje je Hrvatska imala, ekspresno Savez komunista Hrvatske pretvorio u socijaldemokratsku stranku, SDP, bio je na udaru desnice kao 'komunjara', iako je udario temelje demokratizacije cijele zemlje. Račan baš nije bio previše uspješan govornik, svakako manje atraktivan od Franje Tuđmana, a kasnije i Ive Sanadera. Ali, njegov SDP bio je ipak posve jasan u provođenju stranačkog programa, nekada uspješnije, nekada manje uspješno. Tako je Račanov premijerski mandat možda i najbolje što je Hrvatska imala poslije devedesetih.
Danas je SDP gotovo mrtva stranka, neinventivna, dosadna, kao da diše samo zato da bi neki od onih koji se umile stranačkom vodstvu dobili sinekure. Nema ideja, nema inicijativa, to je stranka koja "nit' smrdi, nit' miriše". Jedino što stranku karakterizira od vremena kada ju je počeo voditi Davor Bernardić je da sipa puste frazetine i šuplja obećanja, što se nažalost, kako sada stoje stvari, nastavlja i nakon Bernardića.
Kada se pročita kratki manifest Peđe Grbina zbog čega se kandidira na čelo SDP-a rezultat je gotovo katastrofalan. ”SDP vidim kao stranku koja će biti vođena dijalogom, koja će znati čuti različita mišljenja i koja se neće bojati donositi odvažne odluke. Vidim nas kao otvorenu stranku ljudi koji zastupaju ideje stvaranja boljeg društva i bore se za te ideje, umjesto da se bore za sebe”, kaže Grbin i poručuje ”SDP mora postati stranka s jasnim politikama i programima'.
Nevjerojatno inventivno! Tu se još nadovezuje ”okrenuti se vremenu u kojem živimo”, ”ponovo dobiti povjerenje građana”, ”zelena politika”, ”digitalna transformacija”, ”obrazovana Hrvatska bez nejednakosti”, ”zdravlje koje nije privilegija bogatih”. Fraza do fraze ili frazetina do frazetine.
Sve to znamo, ali ne znamo kako jedna socijaldemokratska stranka poput SDP-a to može postići. Ovakva, na aparatima, bez novca i podrške, nikako. Još manje s novom salvom pravih frazetina od kojih se ljudima diže kosa na glavi. Ako se želi postati predsjednik stranke koja je na umoru onda treba daleko jasnije artikulirati političku ponudu. Ne ostavljati za sutra, za stranačka tijela, za dugo natezanje koje čeka preostalu šačicu SDP-ovaca da se dogovore tko će ih voditi. SDP ni jučer, a očito ni danas, ne shvaća da treba djelovati odmah, pogotovo oni koji žele voditi stranku. S frazama koje je izrekao Grbin sigurno je da nemaju nikakvu šansu sutra postati relevantna stranka i da će ih Plenkovićev HDZ pojesti za doručak, kao i sada.
Sve ono što se dogodilo i poslije izbornog potopa je krajnje loše za stranku. Prvo, kakva je to odluka da privremeni koordinator bude Zlatko Komadina, jedan od najzaslužnijih za katastrofalni poraz SDP-a. On je sve vrijeme podržavao Bernardića, za kojeg je bilo jasno iz aviona da nema nikakvu šansu u srazu s Plenkovićem. Komadina je jedan od onih uspavanih SDP-ovaca koji su politiku stranke sveli na birokratsko prepucavanje u vlastitim redovima i posve je jasno da će i u finišu stranačkih izbora probati sačuvati 'svoje', one koji su najzaslužniji za poraz.
Među njima je svakako i Rajko Ostojić, koji je građane uvjeravao kako je postigao odličan rezultat, jedino što je propao zajedno sa SDP-om. Po tko zna koji put treba podsjetiti na diletansku strategiju profesora Ostojića oko korone, groznu blamažu sa samopropisanom samoizolacijom koja je neslavno završila. Dok nas je Ostojić ozbiljnim licem upozoravao da tako rade odgovorni političari, a Bero vadio šalabahtere na sučeljavanju, simpatizeri ljevice kolutali su očima.