Nejednak status
Isti posao, različita plaća: Nepravda u zdravstvenom sustavu izaziva sve veće nezadovoljstvo
(Arhiva NL)
Magistri prehrambene tehnologije koji rade na kontroli zdravstvene ispravnosti vode i hrane diskriminirani su u zdravstvenom sustavu, upozorio je ovih dana Novi sindikat.
Prehrambeni tehnolozi, naime, dio su timova koji u zavodima za javno zdravstvo rade na poslovima mikrobiološko i fizikalno-kemijskog ispitivanja vode za ljudsku potrošnju, okolišnih voda, zraka, hrane, predmeta u dodiru s hranom i vodom, otpada, tla i drugih okolišnih čimbenika.
Unatoč važnosti svog posla, u zdravstvenom su sustavu potplaćeni, a njihov se rad nedovoljno vrednuje, upozoravaju iz sindikata.
Nejednak status
Zato apeliraju da se, kroz izmjene zakona, konačno uredi i status magistara prehrambene tehnologije koji svojim stručnim radom u zdravstvenim ustanovama i javnozdravstvenim laboratorijima sudjeluju u zaštiti zdravlja stanovništva.
– Smatramo da bi navedeni stručnjaci, koji obavljaju poslove laboratorijske analitike, toksikologije, procjene zdravstvenih rizika te kontrole hrane, vode i drugih čimbenika okoliša, trebali imati jednakovrijedan status u sustavu zdravstvene zaštite, poručuju iz Novog sindikata i traže dokidanje diskriminacije prehrambeno-tehnološke struke.
Na ovu su činjenicu upozorili u e-savjetovanju o Nacrtu prijedloga zakona o djelatnostima u zdravstvu, koji je u procesu donošenja. Zaposlenica jednog zavoda za javno zdravstvo koja radi u području zdravstvene ekologije, kaže nam kako se problem nepriznavanja struke prelijeva na visinu plaća, koje se značajno razlikuju među kolegama raznih struka koji rade isti posao.
– Na istom radnom mjestu iste poslove mogu raditi biolog, biotehnolog, sanitarni inženjer, kemičar ili prehrambeni tehnolog, ali njihov pravni status i koeficijenti nisu jednaki. Kod nas je takvih čak 50 posto, navodi ova biotehnologinja. Prema njezinim riječima, kemičari i prehrambeni tehnolozi koji rade kao analitičari imaju koeficijent 2,25, dok sanitarni inženjeri na istom radnom mjestu i s istim poslovima imaju koeficijent 2,45. Razlika u plaći kreće se oko 150 eura mjesečno.
Problem se, međutim, ne može riješiti povećanjem koeficijenta, već najprije treba urediti status tih zanimanja u sustavu zdravstvene zaštite. »Ako rade u procesu dijagnostike i liječenja, trebali bi se smatrati zdravstvenim radnicima, kao i ostali«, kaže ova djelatnica.
»Trenutačni propisi rezultiraju time da pojedine struke nisu priznate kao zdravstveni radnici, pa slijedom toga ne mogu imati ni koeficijent koji imaju druge zdravstvene profesije. Na odjelu na kojem radi puno je više kemičara i prehrambenih tehnologa nego drugih struka koje su priznate kao zdravstvene«, navodi.
Zahtjev im je, zaključuje, vrlo jasan: ako određena struka sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja i obavlja poslove zdravstvenog sustava, trebala bi imati status zdravstvenog radnika, a tada će se i njihov rad moći jednako vrednovati.
Različite odgovornosti
Zdravstvene struke koje, poput sanitarnih inženjera, imaju veća primanja, nisu protiv rasta plaća svojim kolegama, ali tvrde kako se u statusu ne mogu potpuno izjednačiti.
Pitanje plaće treba promatrati kroz obrazovanje, kompetencije, složenost poslova i razinu odgovornosti,upozorava Bruno Cvetković, zamjenik ravnatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo »Dr. Andrija Štampar«, predstavnik sanitarnih inženjera u Hrvatskoj komori zdravstvenih radnika (HKZR) i predsjednik Hrvatske udruge za medicinsko pravo (HUMP).
– Ne mislim da druge struke treba omalovažavati, podržavam da se uredi položaj stručnjaka koji rade u zdravstvenom sustavu.
Međutim, treba razlikovati rad u zdravstvenom sustavu od statusa regulirane zdravstvene profesije koja znači rad s licencom uz osobnu profesionalnu odgovornost za procjene koje mogu utjecati na ljudsko zdravlje.
Ako kemičar ili prehrambeni tehnolog pogriješe u poslu, mogu dobiti opomenu ili otkaz i zaposliti se drugdje, dok za zdravstvenog djelatnika gubitak licence znači da više uopće ne može raditi u struci, objašnjava Cvetković.
Uz to, navodi kako sanitarni inženjer može, na primjer, raditi procjene rizika utjecaja okolišnih čimbenika na ljudsko zdravlje, dok druge struke koje rade u zdravstvenom sustavu takve ovlasti nemaju.
– Nismo mi isti u zdravstvenom sustavu, dio poslova se preklapa, ali su nam nadležnosti druge, objašnjava Cvetković.
Pitanje plaće, zaključuje, ne rješava se zakonima koji uređuju profesionalne djelatnosti, nego propisima koji reguliraju plaće u javnim službama.
