Fakti
Kapitalizam rente: "Za slabu ekonomiju nisu krive plaće radnika, nego izvlačenje dobiti umjesto ulaganja"
Europska središnja banka povećala je ključne stope u borbi s inflacijom, što je označilo kraj ere jeftinog novca i početak monetarnog stezanja. Isto se traži i na fiskalnom planu, od država članica eurozone: proračunska štednja i rezovi. S obzirom na to da Europa gubi globalnu ekonomsku utrku i ne uspijeva gospodarstvo odlijepiti s dna, i u privatnom se sektoru govori o cijeni radne snage te potrebi deregulacije. Sve te tendencije zajedno, strahuju sindikati, ali i nezavisni analitičari, najviše bi se mogle prelomiti preko radničkih plaća i životnog standarda. Što se tiče inflacije, nema puno smisla da, dok monetarna zateže, fiskalna politika popušta, jer anulira njeno djelovanje. Osim toga, baš zbog visokih kamata, opasno se dalje zaduživati za novu potrošnju. Mastriški kriteriji, udio proračunskog deficita i javnog duga u BDP-u, ponovno dobivaju na važnosti.
Pohlepa i izrabljivanje
Slično je i s novcem iz EU fondova. Države neto-uplatitelji sve su manje oduševljene značajnim iznosima koji se prelijevaju državama neto-primateljima. Stoga se i tu vode "bitke", te je sve izvjesnije da će besplatnog novca biti manje. Od članica se općenito traži da manje troše. Europska komisija na to je nedavno upozorila i Hrvatsku, pa i odluke naše Vlade, rebalansi i prijedlog proračuna za iduću godinu idu u tom pravcu. No, na razini cijele Europe postoji jedna iznimka, a to je obrana. Traži se povećanje izdataka za obranu na 5 posto do 2030. Ti su rashodi izuzeti iz granice zaduživanja. Kritike onih koji se protive takvoj politici, poslušnosti prema NATO-u, sve su glasnije: dok se reže za zdravstvo, obrazovanje i radničke plaće, vojska i vojna oprema imaju poseban status. Sve su to politička pitanja pa će Europa proći kroz novo trusno razdoblje sindikalnih otpora i političkih pritisaka koji će se dodatno povećati u odnosu na postojeće borbe u EU-parlamentu i na lokalnoj razini. Što se Hrvatske tiče, mi smo, što bi se reklo, "i luk jeli, i luk mirisali". Hrvatska je zadnjih godina rasla na snažnoj fiskalnoj emisiji koja je, istina, išla iz vanjskih izvora (fondovi), ali dijelom je nepotrebno išla i iz domaćih (proračun), gdje je javni sekor dodatno nabujao. Sve je više razgranat, i to heterogeno: negdje ga ima premalo, a negdje puno i previše.
Izvlačenje profita ugrožava tvrtke i radnikeKonfederalni tajnik ETUC-a Ludovic Voet ukazuje da su prije 25 godina tvrtke dioničarima vraćale 27 posto svoje dobiti. Danas vraćaju 68 posto - više od dvije trećine svakog eura dobiti. U međuvremenu, neto produktivna ulaganja su se smanjila s 18,9 eura na samo 7,4 eura za svakih 100 eura bruto dobiti. - Ovo je društveni trošak pogrešno usmjerenog kapitala. Kada se profit izvlači umjesto ulaže, radnici gube posao, plaće stagniraju, produktivnost pati, a budućnost Europe je ugrožena, ističe. ETUC sada poziva čelnike EU da uvedu zakon o kvalitetnim radnim mjestima kako bi se preokrenuli stvoreni nesigurni uvjeti, stvore uvjete za javno financiranje kako bi se osiguralo da se profit reinvestira, a ne odlijeva. Traže i stvaranje jače unutarnje potražnje kolektivnim pregovaranjem i višim plaćama, kao i trajni investicijski alat EU-a koji će zamijeniti Mehanizam za oporavak i otpornost. |
Posljedica je da su domaće plaće u prosjeku porasle u odnosu na europski prosjek, no riječ je o nekoj vrsti umjetne konvergencije koja je posljedica političkih odluka. Takva politika povećala je nejednakosti i potjerala ljude, ili da posao traže isključivo u javnom sektoru, ili u inozemstvu. Privatni sektor pak u prosjeku "tavori" s nižim plaćama koje po produktivnosti poslova koji se nude možda i ne mogu biti bitno veće. No, na djelu je i izrabljivanje radnika i tendencija da se cijena rada dodatno ruši. Pokušati povećati produktivnost novim rezanjem plaća u takvim je uvjetima nemoguće, nehumano, ali i nemeritokratski. Jer, problem je strukturni: previše je usluga i rentne ekonomije, premalo znanja i novih tehnologija. Kapital nije naročito kreativan. Isto tako, puno je pohlepe. Ekspanzivna fiskalna politika, potaknuta je pak političkim motivima, te je, kao takva, sada lupila u plafon. No, ponovo se priča samo o radničkim plaćama, dok je porez na ekstraprofit kompanija kod nas tek sramežljivo najavljen. Telekomi, banke, trgovci, bilježe pak velike profite. Bankarski sektor primjerice na godišnjoj razini zarađuje između milijardu i dvije eura, a putem dividendi iz zemlje iznese gotovo isto toliko. Financijski sektor, te novi tip rentijera koji naplaćuju pristup digitalnim uslugama, profitira u cijelom svijetu, a Europa tome još i teži. Kapital nije učinkovito usmjeren, niti stvara dodatnu vrijednost, stoga, vjeruju mnogi, krivce za nisku produktivnost i slabu ekonomsku izvedbu ne treba tražiti u radničkim plaćama, nego u ekstraprofitima financijaša i super-bogatih rentijera novog doba koji kroz politiku deregulacije dodatno učvršćuju povlašteni položaj. Radnička prava, radna mjesta i plaće, pritom se planiraju dodatno smanjivati. Na to upozorava i poznata ekonomistica i profesorica Mariana Mazzucato, koja u svom novom istraživanju za Europsku konfederaciju sindikata (ETUC) ukazuje da su povećana ulaganja, a ne deregulacija i ograničavanje plaća, pravi put do uspješnijeg europskoga gospodarstva.
Foto IGOR KRALJ/PIXSELL
Problem direktori, ne radnici
U svom novom izvješću "Radna snaga iscijeđena, investicije zaustavljene", koje prenosi naš SSSH, Mazzucato i tim s UCL Instituta za inovacije i javne svrhe pokazuju kako je tekući poticaj deregulacije u EU rezultat "pogrešno dijagnosticiranog" problema konkurentnosti koji pogrešno krivi trošak rada, a ignorira što najveće europske tvrtke rade sa svojom dobiti.
Analiza podataka iz 300 najvećih europskih javno kotiranih nefinancijskih korporacija, koje predstavljaju oko 40 posto BDP-a EU-a, pritom pokazuje da je to rezultat pada ulaganja i produktivnosti uzrokovanog gomilanjem dobiti i većim isplatama dioničarima i izvršnim direktorima, umjesto reinvestiranja u proizvodnju, inovacije i dobra radna mjesta. Izvješće opisuje pojavu "kapitalizma rente" u Europi, gdje se prihod sve više ostvaruje, ne proizvodnjom, već posjedovanjem imovine, financijskih pozicija i tržišne moći, te naplatom pristupa. Autori zaključuju da Europa mora prijeći s gospodarstva temeljenog na izdvajanju vrijednosti na gospodarstvo temeljeno na stvaranju vrijednosti. Tako ključni nalazi izvješća, prenosi SSSH, pokazuju da su između 2000. i 2024. neto ulaganja pala s 18,9 na 7,4 posto bruto dobiti. Kao udio neto dobiti, dividende i otkup dionica više su se nego udvostručile s 27 na 68 posto. Nadalje, bruto dobit velikih nefinancijskih korporacija porasla je za 151 posto, gotovo dvostruko brže od plaća s 87 posto. U 69 posto slučajeva, tvrtke koje su pokrenule restrukturiranje isplatile su dividendu iste godine. Europa je svojim korporacijama dala 3,5 bilijuna eura javne pomoći, gotovo bez ikakvih uvjeta o tome gdje taj novac završava.
Foto Wikipedia
Glavna tajnica ETUC-a Esther Lynch pritom je izjavila da "ovo izvješće uvjerljivo pokazuje da su radnici desetljećima pogrešno okrivljeni za loše odluke koje se donose u europskim upravnim odborima".
- Izvršni direktori najvećih europskih tvrtki učinkovito su oduzimali imovinu našem gospodarstvu, a zatim zahtijevali smanjenje realnih plaća i uvjeta rada kako bi nadoknadili štetu. To je stvorilo situaciju u kojoj svi gube, u kojoj imamo veću nejednakost i nižu produktivnost. Daljnja deregulacija i napadi na radnike samo će pogoršati stvari. Europa ne može pobijediti u utrci do dna. Europski put do uspjeha vodi kroz visokokvalitetna radna mjesta, visoka ulaganja i visoku produktivnost, poručila je.
