morh reagirao
Za ovu Vladu Hrvatska vojska nije sredstvo dnevnopolitičkog obračuna, već temelj sigurnosti države
(MORH)
Povodom današnjeg istupa predsjednika Republike Zorana Milanovića o nabavi borbenih zrakoplova Rafale i širem pitanju opremanja Hrvatske vojske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske smatra svojom dužnošću, radi hrvatske javnosti, jasno i nedvosmisleno iznijeti činjenice.
Prije svega, Republika Hrvatska i Republika Srbija nisu, niti mogu biti, u istoj kategoriji.
Republika Hrvatska borbene zrakoplove Rafale nabavlja kao punopravna članica NATO-a i Europske unije, putem međudržavnog (G2G) ugovora te u okviru Strateškog partnerstva s Francuskom. Hrvatski Rafalei nisu nabavljeni radi bilo kakvog regionalnog nadmetanja, već radi zaštite hrvatskog zračnog prostora, jačanja nacionalne sigurnosti i ispunjavanja obveza u okviru kolektivne obrane NATO saveza.
Kao članica NATO-a, Republika Hrvatska ima pristup cjelokupnom spektru sposobnosti koje Rafale može nositi i koristiti. Upravo ta mreža sposobnosti – od NATO-identifikacijskih IFF sustava (sustava za razlikovanje vlastitih i protivničkih letjelica), preko zaštićenih komunikacijskih sustava poput Linka 16, do suvremenog precizno navođenog naoružanja – čini ključnu razliku između pukog posjedovanja platforme i stvarnog borbenog sustava integriranog u najsnažniji obrambeni savez na svijetu.
Što se tiče modernizacije hrvatskih Rafalea, ona se odvija planski i u potpunosti uobičajeno. Republika Hrvatska je 2021. godine kupila tada najnoviji standard F3-R. U međuvremenu je razvijen standard F4 te Hrvatska, kao i svi ostali korisnici Rafalea, postupno nadograđuje svoje zrakoplove na novi standard. Riječ je o normalnom, očekivanom i nužnom dijelu životnog ciklusa svake ozbiljne borbene zračne flote, kako bi ona ostala vrhunska i operativno relevantna sljedećih 30 i više godina. Isto će vrijediti i za buduće standarde.
Nakon više desetljeća zapuštanja, Republika Hrvatska sustavno modernizira svoje Oružane snage i provodi politiku kakvu vode ozbiljne i odgovorne države. Tvrdnje da je prodaja određenih sustava Hrvatskoj i Srbiji presedan upućuju na elementarno nepoznavanje načina funkcioniranja međunarodne trgovine naoružanjem. Velike sile – Sjedinjene Američke Države, Francuska, Ujedinjena Kraljevina, Rusija i Kina – desetljećima prodaju isto ili slično naoružanje državama koje su u napetim, pa čak i otvoreno suprotstavljenim odnosima. Sjedinjene Američke Države istodobno naoružavaju i Izrael i Egipat, Rusija i Indiju i Pakistan, dok Zapad paralelno naoružava i Grčku i Tursku. To je pravilo, a ne iznimka.
Što se tiče opremanja i modernizacije Hrvatske vojske, bez obzira na izjave predsjednika Republike, jasno je – pa i potpunim neznalicama – da je upravo nabava eskadrile Rafalea najviše podignula razinu sigurnosti Republike Hrvatske od svih pojedinačnih projekata opremanja u novijoj povijesti, i to na potpuno novu razinu. Očito je upravo to ono što predsjedniku Republike najviše smeta.
Njegovu stvarnu "brigu" za Hrvatsku vojsku najbolje ilustriraju odluke donesene u vrijeme dok je obnašao dužnost predsjednika Vlade. Tijekom njegova mandata proračun Ministarstva obrane smanjen je za čak 17 posto – sa 641 milijun eura na rekordno niskih 534 milijuna eura. Danas, zahvaljujući ovoj Vladi, proračun obrane iznosi 1 milijardu i 571 milijun eura.
Isti taj predsjednik Republike, kao premijer, unatoč upozorenjima, odobrio je slanje hrvatskih MiG-21 na remont u Ukrajinu, iako je bilo poznato da za takav zahvat ne postoje odgovarajuće sposobnosti. Očekivano, posao je obavljen loše, uz ugradnju rabljenih i neispravnih dijelova.
No ono po čemu će mandat Zorana Milanovića u području obrane ostati najviše zapamćen jest brutalno rezanje materijalnih prava pripadnika Hrvatske vojske – do te mjere da su pojedinim kategorijama vojnika ukinuti čak i juha i salata u dnevnom obroku.
Da je bilo do politike koju je tada vodio Zoran Milanović, Republika Hrvatska bi nakon isteka resursa MiG-ova danas ostala bez borbenog zrakoplovstva. Srećom, zahvaljujući ovoj Vladi, Hrvatska danas ima najsuvremenije ratno zrakoplovstvo u prostoru između Njemačke i Grčke.
Osim Rafalea, ova je Vlada nabavila borbene helikoptere Kiowa Warrior, višenamjenske helikoptere Black Hawk, borbena vozila pješaštva Bradley, sustave protuzračne obrane Mistral 3 te bespilotne letjelice Bayraktar. Pokrenuta je nabava višecijevnih raketnih sustava HIMARS, samohodnih haubica CAESAR, tenkova Leopard 2A8 te više stotina vojnih kamiona Tatra radi osiguranja mobilnosti Hrvatske vojske. Dovršeni su obalno-ophodni brodovi Omiš i Umag, a Vlada će pronaći način za dovršetak i preostala tri obalno-ophodna broda. Najavljena je i nabava dviju korveta, što predstavlja najveći iskorak u modernizaciji Hrvatske ratne mornarice od osamostaljenja.
Usto se modernizira radarski sustav, a u planu je i nabava suvremenog sustava protuzračne obrane srednjeg dometa radi potpune zaštite hrvatskog zračnog prostora, čime će se zaokružiti proces opremanja Hrvatske vojske.
Zaključno, Republika Hrvatska danas vodi ozbiljnu, odgovornu i dugoročno održivu obrambenu politiku. Kada je riječ o stvarnoj, mjerljivoj i operativno relevantnoj modernizaciji Hrvatske vojske, doprinos politike koju je vodio Zoran Milanović ne vidi se ni u jednom od ključnih sustava i sposobnosti koje danas čine temelj obrane Republike Hrvatske. Današnji procesi opremanja i jačanja Hrvatske vojske ne nastavljaju njegovu politiku, već je u velikoj mjeri ispravljaju i poništavaju.
Ako će po nečemu ostati upamćen u kontekstu obrane i Oružanih snaga, onda će to biti kao jedini predsjednik države u suvremenoj Europi – a vjerojatno i šire – koji se sustavno, uporno i javno trudi potkopavati vjerodostojnost vlastite vojske, vlastitih zapovjednika i vlastitih savezništava, i to u vremenu najvećih sigurnosnih izazova u Europi od Drugog svjetskog rata.
Posebna je ironija da takav odnos prema Hrvatskoj vojsci dolazi od osobe koja ne obilježava ni Dan državnosti države na čijem se čelu formalno nalazi.
Za ovu Vladu Hrvatska vojska nije sredstvo dnevnopolitičkog obračuna, već temelj sigurnosti države. Dok se neki bave rušenjem povjerenja u vlastite institucije, ova Vlada gradi sposobnosti, jača vojsku i osigurava da Republika Hrvatska bude sigurna, vjerodostojna i poštovana saveznica.
Unatoč buci i politiziranju, činjenice ostaju neupitne: Hrvatska vojska se planski, sustavno i ozbiljno jača kao nikada u svojoj povijesti.
A to je jedino što je u ovom trenutku važno za sigurnost hrvatske države i njezinih građana.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
desktop8
