Ministri unutarnjih poslova država članica Europske unije na ovotjednom su sastanku u Bruxellesu donijeli odluku koja će uvesti velike promjene u način na koji će se ubuduće tretirati tražitelje azila.

Ministri su se usuglasili oko tri uredbe koje će biti podloga za pregovore s Europskim parlamentom koji bi trebali iznjedriti odgovarajuće zakonske tekstove. Te su uredbe dio novog Pakta o migracijama koji će se početi provoditi u lipnju sljedeće godine.

Međutim, pred Europskom unijom je i dogovor o mehanizmu solidarnosti za koji nije potrebna suglasnost europskih parlamentaraca, ali oko kojeg ne postoji ni suglasnost svih država članica.

Fond solidarnosti

Što se tiče Hrvatske, ona će biti u skupini zemalja koja neće morati prihvaćati izbjeglice iz zajedničke kvote, niti će morati financijski pomagati države koje su na najvećem udaru.

Hrvatska se, naime, nalazi među onim zemljama koje su i same ocijenjene kao one koji bi mogle doći pod migrantski pritisak.

Dogovor o mehanizmu solidarnosti trebao bi biti postignut do kraja ove godine, a on među ostalim predviđa i osnivanje Fonda solidarnosti iz kojeg će se pružati pomoć ugroženim članicama. I taj bi se mehanizam trebao početi primjenjivati u lipnju sljedeće godine, a države članice pridonositi će tom Fondu solidarnosti na tri načina – plaćanjem financijskog doprinosa, tehničkom potporom slanjem opreme ili eksperata, te prihvatom migranata.

Međutim, neke zemlje kao što su Mađarska, Slovačka, a moguće i Češka, odbijaju prihvaćanje ove odluke. Za establišment EU-a posebno je problematična činjenica da bi im se mogla pridružiti i Poljska gdje je na vlasti vlada Donalda Tuska. Poljska, naime, nakon dolaska na vlast Tuska pripada, za razliku od ostale tri spomenute države, sada u mainstream EU-a.

Četiri zemlje koje su pod najvećim pritiskom, Cipar, Grčka, Italija i Španjolska, moći će tražiti pomoć iz Fonda solidarnosti, što uključuje premještanje 21 tisuće tražitelja azila ili financijsku pomoć u iznosu do 420 milijuna eura iz europskog proračuna. To su brojke dogovorene za razdoblje od 12. lipnja do kraja 2026. godine, a potom će se za svaku godinu određivati nove, ovisno o potrebi.

Šest zemalja – Austrija, Bugarska, Češka, Estonija, Hrvatska i Poljska – za koje je Komisija utvrdila da su u posljednjih pet godina kumulativno bile izložene migrantskom pritisku, imaju pravo tražiti da budu potpuno ili djelomično izuzete od obveze doprinosa mehanizmu solidarnosti, što znači da neće morati davati financijsku pomoć niti primati migrante iz članica koje su pod najvećim pritiskom.

Centri za povratak

Ministri su postigli dogovor o uredbi o sigurnoj zemlji podrijetla, kojom se prvi put uspostavlja jedinstvena europska lista zemalja čiji će državljani teško dobiti međunarodnu zaštitu.

Od nama bližih zemalja na tom se popisu nalazi i Kosovo. Zahtjevi za azilom državljana tih zemalja bit će tretirani već na granici po ubrzanoj proceduri i bit će najčešće odbijani.

Ministri su usuglasili zajedničko stajalište i o uredbi o vraćanju migranata koja, između ostaloga, predviđa mogućnost uspostave centara za povratak migranata u trećim zemljama.

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović rekao je da je zadovoljan odlukama, te naglasio da se ne slaže da se radi o »drastičnim promjenama«.

– Zadovoljan sam činjenicom da će Hrvatska biti izuzeta od obveza dodatnih prihvata migranata ili plaćanja financijskih doprinosa. Znamo da su neki kod nas dizali paniku oko toga i govorili da je to omča oko vrata za Hrvatsku, a mi smo cijelo vrijeme govorili da se od Hrvatske neće po tom pitanju ništa tražiti i to se i dogodilo. Za nas u Hrvatskoj ovo je logičan nastavak onoga na što smo ukazivali cijeli niz godina, a to je da treba promijeniti pravni okvir koji je ilegalnim migrantima omogućavao da manipuliraju europskim zakonima i da ih zlorabe, rekao je Božinović.

Kazna za otpor deportaciji

Jedna od uredbi o kojima je postignuta suglasnost je i ona koja govori o tome da bi EU sklapao dogovore s trećim zemljama da one prihvate osobe koje ne mogu dobiti azil u Europskoj uniji, a koje se ne žele vratiti u svoje matične zemlje.

Također se utvrđuju uvjeti za sklapanje tih sporazuma ili aranžmana. Oni se mogu sklopiti samo s trećom zemljom u kojoj se poštuju međunarodni standardi ljudskih prava i načela međunarodnog prava, uključujući načelo zabrane vraćanja.

Ta uredba treba olakšati deportaciju odbijenih tražitelja azila. Trenutačno se samo 20 do 25 posto stranaca koji dobiju nalog za deportaciju iz EU-a zapravo pridržava naredbe. Od sljedeće godine, svatko tko primi nalog za deportaciju morat će ostati dostupan vlastima, identificirati se i dati svoje biometrijske podatke, te se ne smiju prijevarno opirati deportaciji. Otpor deportaciji kažnjavat će se zatvorom u svim državama članicama.

Povezane vijesti

• Schulz: Europska unija je u opasnosti i prijeti joj raspad
• Kovač: EU treba pronaći rješenje za migrantsku krizu
• EU reže sredstva za nerazvijene regije