Prošle, 2022. godine rat se vratio u Europu. Kao i inflacija i energetska kriza nezabilježena do sada. Gore od svega je što su i prijetnje nuklearnim naoružanjem sve prisutnije. Od 28. veljače do danas svakodnevno smo bombardirani vijestima iz Ukrajine, u koju su ruski agresori upali s namjerom da postave marionetsku vlast po diktatu Moskve. Ali, Vladimir Putin se u mnogočemu preračunao i krvavi rat traje i danas, a kako stvari stoje, trajat će još dugo.

Europska desnica

U godini koja je otišla mislili smo da se korona povukla i pretvorila u "običnu" gripu ili virozu. Održane su i Zimske olimpijske igre u Kini, a sportska kulminacija je uslijedila na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru. Suočili smo se i s posljedicama klimatskih promjena, toplinski val koji je pogodio Europu prouzročio je smrt tisuća ljudi, a sada je SAD na udaru ledenog vala.

U toku je ogromna korupcijska afera u Europskom parlamentu, a Kina i Tajvan zaoštrili su odnose na ivica rata. Xi Jinping po treći je put izabran za šefa Komunističke partije Kine, a Donald Trump je pao u drugi plan jer tvrdi republikanci nisu uspjeli u namjeri da preuzmu oba doma Kongresa. Na Balkanu ništa novo, Srbija i Kosovo ne mogu pronaći zajednički jezik, u Crnoj Gori vrije.

Umrla je kraljica Elizabeta II, a novi kralj je Charles. Krajnji desničari su pobijedili u Švedskoj, a Italiju vodi vlada premijerke Georgie Melone u kojoj su brojni pobornici fašizma. Elon Musk kupio je Twitter i napravio opći kaos, a u Brazilu je poražen Jair Bolsonaro i vratio se Luiz Inácio Lula da Silva. Svjetsko stanovništvo doseglo je osam milijardi, a Kinezi nakon prosvjeda ukidaju drastične mjere "nultog covida". Neki propali princ s desničarima planirao je ubojstvo njemačkog kancelara Olafa Scholza i državni udar, a Slovenija je dobila prvu predsjednicu, Natašu Pirc Musar.

Mnoge su novosti i u Hrvatskoj, gdje je dovršena izgradnja Pelješkog mosta, a na samom kraju godine dobili smo i "zeleno svjetlo" za ulazak u Schengen. Od 1. siječnja uvodimo i euro, a vlada Andreja Plenkovića čvrsto drži konce u rukama, jer opozicije i dalje gotovo da nema. Što iz svega toga izdvojiti, tko je osoba godine? Nema mnogo dileme, to je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski.

Vraća nadu u demokraciju

U kaosu kojem svjedočimo Volodimir Zelenski postao je lider koji je na barikadama ne samo obrane Ukrajine od strašne agresije, već i kao ličnost koja svijetu treba vratiti nadu u demokraciju. Bivši komičar našao se u jednoj od najneugodnijih zamislivih uloga, kada su ruske trupe upale u njegovu zemlju i prvi im je cilj bio ubiti predsjednika.

Većinu svog života osjećao je nostalgiju za kulturom i poviješću koju je Ukrajina dijelila s Rusijom. "Bile su te fantastične sovjetske komedije", rekao je Zelenski. Među njegovim junacima s kojima je odrastao bili su filmaši poput Leonida Gaidaija, čija su djela bila jako cenzurirana, ali još uvijek šarmantna i često urnebesna; jedan je film prikazivao Ivana Groznog kako mijenja živote s nadstojnikom u sovjetskoj stambenoj zgradi. "Ovo su klasici moje generacije, ali ja ih sada nisam u stanju gledati", kaže predsjednik. "Oni me revoltiraju."

"Sjećanja na njegovu mladost sada su obojena zločinima koje su ruske snage počinile ove godine u službi imperijalnih ambicija Moskve", napisao je novinar Timea, koji ga je proglasio čovjekom godine. "U travnju, manje od dva mjeseca nakon invazije, Zelenski mi je rekao da je ostario i promijenio se 'od sve ove mudrosti koju nikad nisam želio'. Sada, pola godine kasnije, transformacija je bila oštrija. Suradnici koji su ga nekoć vidjeli kao lakšeg, sada hvale njegovu čvrstinu. Omalovažavanja koja su ga nekoć mogla uznemiriti, sada izazivaju samo slijeganje ramenima. Nekim od njegovih saveznika nedostaje stari Zelenski, praktični šaljivdžija s dječačkim osmijehom. Ali, shvaćaju da sada mora biti drugačiji, puno tvrđi i gluh na smetnje, inače njegova zemlja možda neće preživjeti", piše Times.

Čovjek koji nije nikada služio u vojsci, sada vodi vojsku na putu prema pobjedi i oslobađanju zemlje. Vladimir Putin, donedavna cijenjeni vođa u međunarodnoj zajednici, klizi u propast. Nažalost, ogromna je cijena koju su platili Ukrajinci.

Mirni čovjek za burne utakmice

Hrvatski čovjek godine svakako je Zlatko Dalić, najuspješniji hrvatski nogometni selektor kojem je uspjelo u nemogućem. Ne samo da je postigao uspjehe koje će teško itko nadmašiti, već je ujedinio zemlju, bar na trenutak stvorio atmosferu optimizma, nade, pobjede. Nema gotovo Hrvata koji nije proteklih dana radio njegov posao, sastavljao tim, imao svoje favorite, ali je samo Dalić taj posao obavio majstorski. Biti među tri najbolje momčadi na svijetu nevjerojatan je uspjeh i mogao ga je ostvariti samo čovjek koji zna svoj posao.

Iskreno, u čemu smo među troje najboljih, osim u nogometu? Ni u čemu. A nemamo niti jedan pristojan stadion i dalje se natežemo kako ga izgraditi. Ako će dio zadatka pasti na nesposobnog zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, koji nije uspio organizirati ni odvoz vreća smeća, reprezentacija će i dalje igrati na rashodovanom, sramotnom stadionu u Maksimiru.

Zlatko Dalić plijeni svojim mirnim nastupom, korektnim odnosom prema svojim igračima i javnosti, svojim domoljubljem koje nije usmjereno ni protiv koga, već samo da Hrvatska u sportu bude na vrhu. Da nam je u politici bar poneki Dalić, vjerojatno ne bi ostali sve ovo vrijeme na europskom dnu.

Godina isporuke i izazova

Bila je ovo godina isporuke, kako je to slikovito kazao hrvatski premijer. Pelješki most, Schengen, euro - zaista su dobro odrađeni poslovi, jer ništa od toga nije bilo lako. Trebalo je imati hrabrosti povjeriti Kinezima izgradnju mosta, što su oni odradili besprijekorno. Trebalo je mnogo priprema da Hrvatska bude spremna prihvatiti europski novac, a tek lobiranja da uđemo u Schengen. Bez sumnje to je i zasluga ove Vlade, koju vodi Plenković i njegovih diplomatskih sposobnosti, ali i rada njegovih ministara koji idu u red najboljih. Prije svega Davora Božinovića, Olega Butkovića i bivšeg ministra Zdravka Marića.

S druge strane, u premijerovom timu su i dalje Ivan Paladina, Vili Beroš, a nabrajati one koji su posve podbacili moglo bi potrajati. Tako nakon godine isporuke slijedi nova godina izazova, kada je došlo vrijeme da se po ekonomskim rezultatima odmaknemo od europskog dna. A to znači da hrvatski građani mogu pristojno zarađivati, a ne bježati po Europi.

Ove godine otišli su i mnoge svjetske vođe, Mihail Gorbačov, Jiang Zemin, Shinzo Abe, nema više ni Sidneyja Poitiera, Olivije Newton-John, Jean-Luca Godarda. Talibani nastavljaju po starom, javno šibaju osobe i zabranjuju djevojčicama školovanje, a sve su češći potresi u ovom dijelu Europe. Novak Đoković je i dalje najbolji bez obzira što su ga deportirali iz Australije, a Hrvatska se oprostila od mnogih uglednih ljudi koji su umrli, Nikše Bareze, Akija Rahimovskog, Nedjeljka Mihanovića, Marija Plenkovića, Igora Mandića, Vesne Bosanac, Mirjane Majurec, Petra Skansija, Đure Sedera, Rondalda Lopatnyja, Viktora Žmegača, Antuna Maslea, Mislava Bage, Simone Šandrić Gotovac, Ankice Tuđman, Jagode Buić, Lukasa Nole, Mladena Vasaryja, Pavla Miljavca, evo sada i Massima Savića.

Svjedočili smo i sankcijama Rusiji, enormnom rastu cijene plina, ali i nafte, prisezi predsjednika Čilea Gabriela Borica, padu kineskog aviona, Expo izložbi u Dubaiju, porastu cijena hrane u svijetu. Izbile su i majmunske boginje, kasnije preimenovane, a Real s našim virtuozom Lukom Modrićem postao je pobjednik UEFA lige i kupa.

Liz Truss naslijedila je Borisa Johnsona i nestala preko noći, da bi novi britanski premijer postao Rishi Sunak. U Iranu su izbili najveći prosvjedi do sada, krvavo ugušeni, a na izraelsku političku scenu na velika se vrata vratio Benjamin Netanyahu. Svjetsko stanovništvo doseglo je osam milijardi ljudi, a Joe Biden razmišlja hoće li se ponovno kandidirati za predsjednika Amerike.

To je bila 2022.

Povezane vijesti

• Zašto Hrvati ne iskazuju euforiju zbog eura i Schengena?
• Božinović: Šengen je stvarni politički uspjeh
• Ovo je šest najvažnijih promjena koje od danas stupaju na snagu