Osim potraživanja za neisplaćene plaće, koja u slučaju stečaja idu u stečajnu masu, radnici u slučaju stečaja imaju pravo na isplatu tri minimalca, naknadu neiskorištenih godišnjih odmora, te pola iznosa otpremnine na koju bi imali pravo da firmu napuštaju u nekim normalnijim uslovima

Punih sedam mjeseci jučer se napunilo od kad je na račune radnika Uljanika uplaćena zadnja puna plaća. Od tog 15. rujna prošle godine pa sve do danas traje agonija koja je i financijski, a sasvim sigurno i emocionalno i psihički do krajnjih granica iscrpila one koji su ostali u škveru, želeći vjerovati u priče o restrukturiranju i strateškim partnerima.

U međuvremenu neki od njih su uspjeli, zahvaljujući ovrhama i malim prilivima na račun firme, zatvoriti još koju punu plaću, ali većina je ostala na već davno zaboravljena tri lanjska minimalca. Na račune nekoliko direktora Uljanikovih društava, koji nisu imali prava na minimalac zbog zakonskih ograničenja, u sedam zadnjih mjeseci nije stigla niti jedna jedina kuna. Agonija je to koja predugo traje i iz koje sve više ljudi ne vidi drugi izlaz, osim stečaja. On se, kroz eventualni preustroj, sada čini kao jedina realna šansa za budućnost brodogradnje u Puli, ali i kao jedini sigurni način da uljanikovci konačno dođu do nekog novca.

Naime, osim potraživanja za neisplaćene plaće, koja u slučaju stečaja idu u stečajnu masu, radnici u slučaju stečaja imaju pravo na isplatu tri minimalca, naknadu neiskorištenih godišnjih odmora, te pola iznosa otpremnine na koju bi imali pravo da firmu napuštaju u nekim normalnijim uslovima.

Prvo otkazi

Kako ističe pravni savjetnik u pulskom uredu SSSH, Slobodan Kapor, da bi u nekoj firmi bio pokrenut stečaj, potrebno je da bude ispunjen jedan od dva uvjeta: dugotrajna prezaduženost ili nesposobnost plaćanja. Kod većine Uljanikovih društava, kaže Kapor, već su dugo vremena prisutna oba ta razloga, zbog čega je i FINA, nakon što je takvo stanje trajalo dulje od 120 dana, po službenoj dužnosti predala zahtjeve za pokretanje stečaja. Prethodni postupci radi utvrđivanja pretpostavki za otvaranje stečajnog postupka za ta se društva vode pred sucima trgovačkih sudova u Pazinu i Rijeci, koji su uz puno razumijevanja zasad držali odškrinuta vrata opciji restrukturiranja uz pomoć strateškog partnera. Međutim, kako je sve jasnije da od toga na koncu ipak neće biti ništa, polako nestaju argumenti, a i razlozi za daljnje odgađanje donošenja odluka o stečajevima.

Kad i ako te odluke budu donesene slijedi imenovanje stečajnih upravitelja, a prvo i osnovno pravo koje oni imaju je, kaže Kapor, da podijele otkaze svim radnicima jer se ulaskom u stečajni postupak stječe posebni opravdani razlog za otkaz ugovora o radu svima. Nakon toga stečajni upravitelj može donijeti odluku da neke od njih ponovno zaposli, ukoliko postoji potreba za dovršetkom započetih poslova.

"Najčešće se radi o zapošljavanju na određeno vrijeme, a ugovori nemaju veze s onima koji su bili sklopljeni s Uljanikom, već se u slučaju stečaja sklapaju na novo s tvrtkom koja se formira da bi preuzela poslovanje i dovršetak radova. Ta tvrtka, čije osnivanje može biti prvi korak ka preustroju i restrukturiranju, mora imati poseban račun koji nema veze s računom društva koje je u stečaju, te mora osigurati da na taj račun ima priliv sredstava kako bi se mogle ispunjavati obaveze prema angažiranim radnicima, jer se ne može dogoditi situacija, koja je nažalost u Uljaniku u zadnjih nekoliko mjeseci uobičajena, a to je da radnici rade, a da za to ne dobivaju plaću", kaže Kapor.

Povezane vijesti

• SASTANAK U MINISTARSTVU: Prezentiran dopunjeni program RESTRUKTURIRANJA ULJANIK BRODOGRADILIŠTA
• Osuđujemo sve one koji odgovornost za budućnost Uljanika žele PREBACITI NA RADNIKE
• DEBELJAK I BRODOSPLIT NEMAJU ZNANJE ZA ZAVRŠITI ULJANIKOVE BRODOVE: Na našem dredgeru ne bi znali napraviti APSOLUTNO NIŠTA