- Prvo je bio veliki otkaz, zatim tihi otkaz, a na kraju je došao otkaz iz osvete. Veliki otkaz pripada postpandemijskom okruženju. Ljudi često daju otkaz u životu kada su suočeni sa svojom ili bliskom smrtnošću. Tada shvate da je njihovo vrijeme ograničeno. Veliki otkaz se dogodio kada je velik broj ljudi to spoznao u jednom trenutku, kaže prof. dr. sc. Zvonimir Galić s Odsjeka na psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koji je gostovao u emisiji "Dobro jutro, Hrvatska".

Tihi otkaz je kada čovjek nije zadovoljan, ne daje otkaz, ali se ne trudi na poslu, govori.

- Zatim dolazimo do pojma davanja otkaza iz osvete. Čovjek daje otkaz jer on nešto pokazuje - šalje poruku poslodavcu da je nezadovoljan situacijom u kojoj se nalazi, ističe Galić.

Kada nedostaje ljudi, onda radnik, njegova riječ i njegovi potezi imaju veću težinu, navodi. Smatra da smo kao društvo prije bili nezadovoljniji, ali tada naš izbor bio "tihi otkaz", a sada počinjemo na dramatičniji način davati otkaze. Zašto? Zato što možemo, kaže.

Kada je riječ o davanju otkaza, ljudi biraju jedan osjećaj, a to je nepravda. To je osjećaj da osoba prolazi lošije od drugih. Naš osjećaj nepravde se odnosi na to kako mi prolazimo u odnosu na druge ljude, pojašnjava.

Cijeli prilog pogledajte ovdje.