Alkasilka su jedna pomalo čudna kombinacija što je jasno prije nego odsviraju ijednu notu jer osim basa, bubnja, gitare i glasa imaju i jednu harmoniku

Treće večeri 27. Monteparadiso Hardcore Punk Festivala u unutrašnjem dvorištu Rojca predstavilo se sedam kvalitetnih bendova, no ovu, završnu večer festivala pamtit ćemo prije svega po nastupima Alkasilka iz Japana i Stage Bottles iz Njemačke.

Neobična kombinacija

Alkasilka su jedna pomalo čudna kombinacija što je jasno prije nego odsviraju ijednu notu jer osim basa, bubnja, gitare i glasa imaju i jednu harmoniku.

Trebalo im je vremena da se uštimaju, ali jednom kada su krenuli nisu se štedjeli te su punkersku razuzdanost spojili s japanskim perfekcionizmom dodavši svemu jedan upadljivi i dopadljivi etno folk štih koji međutim nikada ne dominira i ne preuzima glavnu ulogu, tako da bi to mogli nazvati samurajskim punkom. Tri dečka i dvije cure oduševili su publiku, a vrhunac je bio kada se pjevač popeo na rampu s osvjetljenjem, iznad bine i onda skočio s nekih pet metara na pozornicu, pritom nastavivši pjevati kao da se ništa nije dogodilo.

Drugi vrhunac večeri bio nam je nastup njemačkih Stage Bottles koji su nastupili zadnji i zatvorili ovaj festival. S koncentracijom koja nam je već otišla u crveno, nismo imali velika očekivanja, no ovaj nas je bend zaintrigirao.

Prvo što su imaju pjevača koji svira saksofon, a drugo što zvuče, reći ćemo to prilično oprezno, najkomercijalnije odnosno našem uhu najprijemčivije od svih bendova te večeri. Osnovani su 1993. i nazivaju ih oi! bendom što oni ne vole, ali ne znaju kako se drugačije jednostavno predstaviti. Stalno smo se pitali gdje smo to već čuli, pa smo se prvo prisjetili na raniju fazu Hladnog piva, no ima toga još.

Punk pomiješan s rockom i popom nije pritom djelovao razvodnjeno, naprotiv nastup je bio prilično uzbudljiv, za što su zaslužni i angažirani, antifašistički tekstovi. To je rock s oštricom koja i dalje, nakon svih tih godina, nije otupila.

Sinoć su nastupili i talijanski Raw Power koji je publici dao priliku da se malo rastrči po bini, oprostivši se obradom "Ace of Spades" Motorheada.

Prije njih publika je dobro primila Totalni promašaj koji su publici između ostalog kroz jednu pjesmu poručili "Budi svoj", što je filozofija koje se čitav Monteparadiso festival drži otkada postoji, bilo da se radi o bendovima ili publici koje je ovaj put bilo u velikom broju, čak i na samom početku. Tada su nastupili mladi zagrebački CC koji su se pokazali u jako dobrom svjetlu, kao i žestoki i prekaljeni pulski veterani Sake, jedan od dokaza da se punk iz Pule ne da.

Istra punk

Tito's Bojs pokazali su kako zvuči Istra punk, (tako su sebe preksinoć opisali), jedino što su se mučili s reakcijom publike radi čega je pjevač u jednom trenutku malo ironično i malo više rezignirano konstatirao "Ako će ova omladina dizati revoluciju protiv Plenkovića, jadni mi".

Opet je na festivalu bilo za svakoga ponešto, od ulaza u dvorište do pozornice, a punkere i metalce nije u petak spriječila niti oluja koja je protutnjala Pulom jer su koncerti održani u podzemlju Rojca.

Povezane vijesti

• Punk nije moda nego stav
• Anarho foto izložba, ples i funky u Kotaču
• Dvadeset bendova na 27. MONTEPARADISO HARDCORE PUNK FESTIVALU