Nema predaje

Brojni bendovi i izvođači iz osamdesetih objavili su nove singlove i albume: JESEN NEUMORNIH POP I ROCK VELIKANA

| Autor: Mladen RADIĆ
Arhiva G. I.

Arhiva G. I.


Duran Duran, Tears For Fears, Erasure, Deep Purple, Sting, Iron Maiden, Sweet, Stranglers, ABBA, Midnight Oil, Secret Service, Yello… Ne, ovo nije još jedna priča o osamdesetima (dobro ajde, djelomično jest) nego popis bendova i izvođača koji su se u zadnjih mjesec ili dva pojavili novim singlom. Što li je to opet u zraku, je li u pitanju kreativna reakcija na lockdown ili se jednostavno sve poklopilo po nekoj kombinaciji, tek nove pjesme starih majstora s pratećim spotovima svako se malo u zadnje vrijeme pojave na YouTubeu?

Gordon Sumner

Sting ili pravim imenom Gordon Sumner dobro je poznat u ovim krajevima, čovjek je tri puta nastupio u Puli, a nakon fajronta s grupom Police nastavio je prilično uspješno solo karijeru, više-manje kontinuirano. Osim toga, on je autor jedne od najemitiranijih skladbi u povijesti, a to je "Every breath you take" tako da bi mogao živjeti samo od tantijema, ali još uvijek se u njegovim mentalnim džepovima nađe inspiracije, pa se tako krajem rujna vratio s pjesmom "Rushing love", a samo desetak dana kasnije izbacio je i "If it's love".

Sting je osim toga poznat i po lako pamtljivom nadimku kojem konkurira jedino istoimeni, Oscarom nagrađeni film iz 1973., premda taj film Sumnera nije inspirirao za nadimak koji mu je postao umjetničko ime. Zato je jedan drugi film nazvan "Barbarella" jednoj engleskoj grupi dobro došao kada su tražili ime koje je postalo Duran Duran, prema jednom od likova. Bend je postao jedan od simbola osamdesetih i uz povremene suše i lagane potrese u karijeri opstao do danas. Svoj 15. studijski album "Anniversary" objavili su 22. listopada, iako je prvi od za sada pet singlova "Invisible" stigao još 19. svibnja, a "Give it all up" objavljen je 20. listopada. Još će se vidjeti što točno poručuju nazivom zadnjeg singla.

Dok su se Duran Duran inspirirali filmom, Roland Orzabal i Curt Smith bili su pod utjecajem psihološke teorije Arthura Janowa kada su za ime benda uzeli Tears For Fears. Ako bi Duranovce mogli proglasiti manekenima eskapizma osamdesetih, Tears For Fears su se u skladu sa svojim imenom okrenuli introspekciji i usput komentirali da "svatko želi vladati svijetom" prije no što su krenuli "saditi sjeme ljubavi". I ova godina bila je plodna za njih pa su se vratili album i pjesmom "The Tipping Point" koja je objavljena 7. listopada i s kojom ovaj britanski dvojac najavljuje svoj novi album nakon pauze od 17 godina. Izgleda da ih popularna socio-psihološka literatura i dalje inspirira s obzirom da naslov podsjeća na istoimenu knjigu Malcolma Gladwella, u nas prevedenu kao "Točka preokreta".

Midnight Oil

Vratili su se i Midnight Oil, australski bend predvođeni Peterom Garretom, dva puta ministrom u laburističkoj vladi, jednom zaštite okoliša, a drugi put prosvjete. Od brojnih singlova koje su snimili, izvan Australije najdalje je dobacila "Beds are burning", najmanje jedan njihov spot zabranjen je u SAD-u, a u novoj u pjesmi "Rising seas" pjevaju o globalnom zatopljenju.

Iako samo u imenu i s tek jednim članom originalne postave, na sceni je opstala grupa Sweet, jedna od udarnih šljokica britanskog glam rocka sedamdesetih, zaslužna za hitove "Ballroom blitz", "Love is like oxygen" i "Fox on the run", s tim da ovaj zadnji svoj novi život duguje pojavljivanju u drugom dijelu filmskog blockbustera "Čuvari galaksije". Andy Scott sa svojom ispeglanom dugom kosom (ili je možda u pitanju perika) u svojoj 72. godini upravlja kormilom benda koji je 15. listopada objavio singl "Everything", a album nazvao "Isolation boulevard" kao nimalo suptilnu posvetu svom albumu "Desolation boulevard" iz 1974.

Duo Erasure kojeg su 1985. u Londonu osnovali pjevač Andy Bell i jedan od osnivača grupe Depeche Mode, klavijaturist i producent Vince Clarke uspio se održati na valu toliko popularnog, možda čak i pomodnog synth popa osamdesetih hitovima kao što su "Sometimes" ili "A little respect" te nastavili ploviti kroz devedesete i dvijetisućite. Nova pjesma, čiji je spot službeno objavljen 16. listopada zove se "Time (Hearts full of love)", i nije baš da su se previše udaljili od svog glazbenog polazišta, a i Bellov glas i dalje zvuči prilično čisto.

Secret service

Synthesizer je, makar u manjoj mjeri, bio i dio zvučne slike grupe Secret service. Dok će se neki vjerojatno zbunjeno počešati po stražnjem dijelu glave na spomen ove grupe, ovog benda će se prisjetiti oni koji su malo više poznavali sjevernoeuropsku pop scenu osamdesetih jer bend dolazi iz Švedske. Od tamo je na ovdašnje radio valove ponekad znala doći disko balada "When the night closes in". Zadnji album objavili su 2012., tada nakon 25-godišnje stanke, no da još im nije dosta pokazuje i pjesma "Lit de parade", čiji se spot na YouTubeu pojavio 15. listopada.

No, dok su neki bendovi kombinirali klasičnu gitarsko-bubnjarsku postavu sa synthovima, kod grupe Yello, najpoznatijeg ako ne i jedinog švicarskog izvoznog pop proizvoda, sve je bilo usmjereno ka elektronici. Dieter Meier, pjevač prepoznatljivog dubokog glasa i Boris Blank koji je bio i ostao zadužen za sve ostalo, od klavijatura nadalje, gurali su taj svoj stil skladbi koje bi bile simpatične ako bi se slušale pet ili deset minuta, no nakon toga bi svojom repetitivnošću izlazile iz granica slušljivosti za one kojima elektronika baš i nije prvi izbor. To im nije smetalo da steknu fanove i prodaju ploče zahvaljujući hitovima "The race" i pogotovo "Oh yeah" koji ih je na američkom tržištu proslavio zahvaljujući tome što je vješto iskorišten za tinejdžersku komediju "Ferrisov ludi dan", a sada su se pojavili melodičnom "Of course I'm lying".

Ako su osamdesete, a oprezno se tu mora staviti ono "između ostalog", bile u znaku sintetiziranih zvukova, sedamdesete i osamdesete bile su i u znaku gitara, a na to ovih dana podsjećaju Deep Purple koji su eto, 13. listopada objavili singl i spot "7 And 7 Is". Ian Gillan pokazuje da ga dobar glas i dalje drži u ovoj dvoipolminutnoj skladbi koja malo vuče na "Highway star" i najavljuje novi album. Da, tu je i ostatak ekipe - Roger Glover, Ian Paice, Don Airey i Steve Morse.

Deep Purple svojim su hard rockom pomogli da se iskuje glazbena teška metalurgija, a nju su odlično gurali naprijed Iron Maiden. Niti njima nije dosta, pa su ove legende žestokog zvuka - Dickinson, Harris, Smith, Gers, Murray i McBrain nakon šest godina nadahnuće potražili u samurajskoj povijesti, ako je suditi po novom albumu "Senjutsu" koji je objavljen početkom rujna i pobrao odlične kritike, a dva singla s njega su "The writing on the wall" i "Stratego".

The Stranglers

Iako već desetljećima bez Hugha Cornwella za vokalom, bolje nego ikada, ako je suditi po ovoj novoj pjesmi "This song", zvuče i legendarni punk rock davitelji The Stranglers. U odličnom crno-bijelom spotu punom parkour akcije i malo tučnjave glavnu ulogu ima nekadašnji nogometaš i nogometni menadžer Stuart Pearce.

Tamo negdje preko bare snage, bolje rečeno svoje pjesničke gorčine, su ujedinili John Mellencamp i Bruce Springsteen i iznjedrili baladu "Wasted days" te pjevaju o životima koji blijede. No, oni koji poznaju opus ove dvojice znaju da ta njihova jetkost nije od jučer.

Pored ovih nabrojanih, sastav čije su se nove pjesme očekivale s velikim nestrpljenjem je i ABBA. Iako su nekako (nesretno) izjednačeni s disko erom, ovaj švedski četverac ušao je u povijest kao jedna od grupa koja je doduše ostala u okvirima pop žanra, ali na način da su ih slušali i oni koji od komercijalnog popa bježe u jednom smjeru. Bend je bio na okupu dok su trajale bračne veze te se razišao početkom osamdesetih, na žalost mnogih koji su se radovali ili plakali uz "Chiquititu" ili "Dancing queen" iako su najbolje pjesme, poput "When all is said and done" kreirali u toj završnoj fazi netom prije raspada. Konačno, baš u vrijeme dok svijet i dalje vodi bitku s još jednom pandemijom, pojavili su se s novim pjesmama i brzopotezno najavili razlaz.

Iako svi izvođači i u svojim novim pjesmama, i u novom stoljeću, ostaju vjerni svom izvornom zvuku, očito je da se ne radi o puzajućem revivalu sedamdesetima i pogotovo osamdesetima koliko o nanovo pobuđenoj i probuđenoj kreativnosti starih majstora. Njima ovo možda može biti i posljednji juriš na top-liste jer to je jedino što im preostaje dok se veliki koncerti u punom obimu ne vrate u dvorane i na stadione te u pokoji obližnji amfiteatar.

Gotovo ironično je da je većina spomenutih pjesama objavljena krajem ljeta ili početkom jeseni što je dovoljno za još jednu prikrivenu metaforu. Ima tu još nekih faca, poput Billyja Idola koji je još sredinom kolovoza objavio singl "Bitter taste", a kada bi se taj vremenski bazen proširio i malo produbio možda bi se našlo još koje poznato ime koje karijeru vuče 40 ili 50 godina unatrag. Ipak, lijepo je vidjeti i čuti tu ekipu, koji god bio razlog za njihov ponovni uzlet. Neka bude pjesme, samo da ne bude labudova (pjesma).

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter